Izuzetno otkriće možda je i najveće privatno kupatilo pronađeno na tom lokalitetu, a u njemu su vrela, topla i hladna soba, izuzetna umjetnička djela i bazen.
Kompleks nalik banji nalazi se u srcu velike vile koja je otkrivena tokom velikog iskopavanja koje se vrši posljednje dvije godine.
„Upravo otkrića ovakvih prostora u Pompeji stvaraju osjećaj kao da je neko ovdje boravio prije samo minut", kaže dr Gabrijel Cuhtrigel, direktor Arheološkog parka Pompeje, koji je govorio o novom otkriću ekskluzivno za BBC.
Analiza dva skeleta otkrivena u kući takođe pokazuje užas sa kojim su se suočili stanovnici Pompeje kada je vulkan Vezuv eruptirao 79. godine naše ere.
Jedan je skelet žene, starosti između 35 i 50 godina, koja je u rukama čvrsto držala nakit i novčiće, i drugi muškarca, tinejdžera ili momka u ranim 20-im godinama.
Zabarikadirali su se u maloj prostoriji, ali su poginuli kada je u grad prodro piroklastični tok, brzi tok vrelog vulkanskog gasa i pepela.
„Ovo je dramatično mjesto i sve što ovdje nađete govori o drami koja se odigrala", kaže konzervator Pompeje dr Ludovika Alese.
Trećina drevnog grada i dalje leži skrivena ispod ostataka vulkanske katastrofe, ali nova iskopavanja pružaju dodatni uvid u život starih Rimljana.
Sada je otkopan čitav kvart Pompeje u kome su bile perionica i pekara, kao i velika privatna vila.
Smatra se da su svi objekti bili vlasništvo bogatog čovjeka, vjerovatno Aulusa Rustijusa Verusa, uticajnog političara u Pompeji.
Otkriće ovog privatnog kupatila je dodatna potvrda elitnog statusa koji je uživao, kaže dr Cuhtrigel.
„Postoji samo nekoliko kuća koje su imale privatna kupatila, tako da je to bilo nešto samo za najbogatije od bogatih", kaže on.
„A ovo je tako ogromno - to je vjerovatno najveće kupatilo u privatnoj kući u Pompeji".
Oni koji su imali privilegiju da se kupaju presvaličili bi se u svlačionici koja ima živopisne crvene zidove i podni mozaik sa geometrijskim šarama, izrađenim od mermera iz svih djelova Rimskog carstva.
Onda bi se uputili u vrelu sobu, kupali se u kadi i uživali u temperaturi sličnoj onoj u sauni, koja je obezbjeđena spuštenim podom ispod kog je strujao vruć vazduh, i otvorima na zidovima kroz koje je cirkulisala toplota.
Zatim bi se preselili u prostoriju sa toplom vodom blistavih zidova, gdje bi im se na tijelo utrljavalo ulje, a zatim sastrugalo zakrivljenom alatkom poznatom kao strigil.
Na kraju bi ušli u najveću i najspektakularniju prostoriju od svih - frigidarijum, ili hladnu sobu.
Rashladili bi se u bazenu, okruženom crvenim stubovima i freskama sportista koji može da primi 20 do 30 ljudi.
„Tokom vrelih ljeta, mogli su da drže noge u vodi dok ćaskaju sa prijateljima, i da možda uživaju u čaši vina", kaže dr Cuhtrigel.
Kupatilo je najnovije otkriće u ovoj izvanrednoj vili.
Ogromna sala za gozbe sa crnim zidovima i fantastičnim umetničkim djelima koje prikazuju klasične scene pronađena je prošle godine.
Otkopana je i manja, intimnija odaja, blijedo plavih zidova, u koju su stanovnici kuće odlazili i molili se bogovima.
U trenutku erupcije, rezidencija je bila usred renoviranja - svuda su pronađeni alati i građevinski materijal.
U plavoj prostoriji gomila školjki ostriga leži na podu, spremne da se samelju i nanesu na zidove da ima daju svjetlucav preliv.
Pored ovog prelijepog prostora nalazi se mala prostorija koja ima tek poneki ukras, u kojoj su otkriveni ostaci dvoje stanovnika Pompeje koji nijesu uspjeli da pobjegnu od erupcije.
Skelet žene koja leži na krevetu, sklupčana kao fetus, i tijelo čovjeka u uglu ove male prostorije.
„Piroklastični tok iz Vezuva došao je ulicom do ove prostorije i urušio je zid koji je čovjeka smrskao", objašnjava dr Sofi Hej, arheološkinja u Pompeji.
„Žena je još bila živa dok je on umirao - zamislite tu traumu - a onda se ova prostorija napunila ostatkom piroklastičnog toka, i tako je i ona umrla".
Analiza muškog skeleta pokazala je da su njegove kosti, uprkos njegovoj mladosti, pokazivale znakove istrošenosti, što ukazuje da je bio nižeg staleža, vjerovatno čak i rob.
Žena je bila starija, ali su njene kosti i zubi bili u dorbom stanju.
„Ona je vjerovatno imala viši položaj u društvu", kaže dr Hej.
„Mogla je da bude supruga vlasnika kuće, ili možda pomoćnica koja brine o ženi - jednostavno ne znamo".
Asortiman predmeta pronađen je na mermernoj ploči stola u prostoriji - stakleno posuđe, bronzani vrčevi i grnčarija - koji su možda donijeti u prostoriju u kojoj su se oboje sklonili od erupcije.
Ali predmeti koje su žrtve držale su posebno zanimljivi.
Mlađi muškarac je držao ključeve, dok su kod starije žene pronađeni zlatni i srebrni novčići i nakit.
Oni se čuvaju u trezoru Pompeje, zajedno sa drugim neprocjenjivim predmetima koji su otkriveni u gradu, a imali smo priliku da ih vidimo sa arheologom, dr Alesandrom Rusom.
Zlatnici i dalje blistaju kao novi, a on nam pokazuje nježne zlatne minđuše sa prirodnim biserima, priveske za ogrlice i vješto izrađeno komade sa poludragim kamenjem.
To su bili veoma lični predmeti, kaže on.
„Kada pronađemo objekat ove vrste, nestaje vremenska razlika između davnih vremena i savremenog doba, i možemo da dotaknemo mali djelić života ovih ljudi koji su poginuli u erupciji vulkana".
Dr Sofi Hej opisuje privatno kupatilo kao otkriće koje se dešava jednom u 100 godina, koje takođe razjašnjava mračniju stranu života u Rimskom carstvu.
Odmah iza vrele sobe je kotlarnica.
Voda je sa ulice dovođena kroz cijevi, dio je odlazio u hladni bazen, a ostatak se zagrijavao u olovnom kotlu za vrelu sobu.
Ventili koji su regulisali protok izgledaju tako moderno da se čini da čak i sada mogu da se odvrnu i zavrnu.
Kako se ložište nalazilo ispod poda, uslovi u toj prostoriji mora da su bili nepodnošljivo vreli za robove koji su morali da održavaju cio sistem za grijanje.
„Najmoćnija stvar ovih iskopavanja je taj snažan kontrast života robova i života veoma, veoma bogatih.
„Ovdje to i vidimo, tu razliku između luksuza kupatila i prostorije gdje je bilo ložište u kojoj su robovi cio dan morali da lože vatru", kaže dr Sofi Hej.
„Zid je granica između ta dva suprotna svijeta", kaže dr Sofi Hej.
Iako je ostalo još nekoliko nedjelja do kraja iskopavanja, nova otkrića i dalje izranjaju iz pepela.
Sada je ograničenom broju posjetilaca dozvoljeno da prisustvuju iskopavanju, a na kraju će sve biti otvoreno za javnost.
„Ovdje svaki dan priredi iznenađenje", kaže dr Ana Onesti, direktorka iskopavanja.
„Ponekad ujutru dođem na posao misleći da je to normalan radni dan, a onda otkrijem da smo pronašli nešto izuzetno.
„To je magični trenutak za život Pompeje, a ovo iskopavanje nam pruža mogućnost da to i podijelimo sa svima".
