To jeste bila pobjeda: slavlje u cijeloj Crnoj Gori bila je manifestacija onog pravog, iskonskog, olimpijskog duha, koji nije moglo da pomuti ni sramotno suđenje sestara Bonaventura, ni činjenica da naše nijesu na najvećem pobjedničkom stepeniku. Građani Crne Gore razumjeli su, bolje od ikoga, da su naše lavice bile istinske pobjednice tog istorijskog finala u Londonu.
Nije to bilo ono mazohističko slavljenje poraza, već izraz divljenja duhu igre koje su nosile u svojim srcima Bojana i njene drugarice i cio stručni štab. To je onaj momenat kada se izdignete iznad okolnosti, kada pokažete da ne želite da se prljate žaleći se na sudije... Jednim ironičnim aplauzom, dvadesetak sekundi prije kraja, naše su rukometašice udarile šamar logici da veći i bogatiji mora da bude pobjednik. Ako duh olimpizma nije zamro, valjda će neko u MOK-u makar osjetiti crvenilo na licu, jer nije u redu, nije fer i nije čojski da se gura pod vodu jedna mala država, a da se iz vira nemoći izvlači jedna velika rukometna sila.
Boks je, kažu, plemenita vještina jer gubitnički bokser, i kada ga bjesomučno protivnik tuče, ne poseže za nesportskim detaljima, suprotstavlja se nadmoćnijem do kraja trpeći bol i pokušavajući da se bori po pravilima igre, bez udaraca ispod pojasa... Stojički podnosite udarce i pokušavate da se borite u duhu igre.Sinoć u Londonu, u tom za nas velikom finalu, naše rukometašice su – trpeći nepravdu dostojanstveno – ostale do kraja meča da se bore po pravilima igre, sportski i časno. Debitani su na Olimpijadi demonstrirali duh slavnog Kubertena, čak i onim sutkinjama-sestrama koje su, eto ironije, iz iste Francuske odakle i slavni utemeljivač novog olimpizma.
Zato je i trebalo da se vidi i čuje ono slavlje koje se orilo na ulicama Podgorice, da se oslušne eho slavlja iz drugih crnogorskih gradova: Crna Gora je slaveći svoje časne predstavnike na Olimpijadi u Londonu, pokazala da ovdje ima sačuvano zrno poštenja i čojstva. Treba to potvrditi i u ponedjeljak i dočekati naše olimpijce, one sa medaljom, ali i one bez nje. Svi koji su dali sve od sebe da bi se čulo ime Crne Gore zaslužuju poštovanje.
Baš kao i svi oni koji su u subotu znali da izađu na ulice i iskažu poštovanje za ono što su nam pružile naše lavice.
D.ĐURANOVIĆ
