Taman pred stanicu Slap Zete, truba i gitara su oglasili jedno ,,Poljem se vija“... A većina putnika, na ranoj popodnevnoj liniji od Podgorice do Nikšića, već je bila u tom, istom vagonu sa muzičarima.
Znate kakav smo narod – prvo sa malo rezerve, kao reakcija na sve neobično i kod nas nesvakidašnje. Ali, dobre se namjere lako prepoznaju – a dobra muzika je razvukla osmijeh i djeci i strancima i onim najstarijim putnicima, već do prve stanice u Bjelopavlićima.
Pa se tako, u tih uru vremena i putovanja do Nikšića, u vagonu mogla čuti i Stingova ,,Fragile“ i ,,Crazy“ od Gnarls Barkley i naša ,,Poljem se vija“... I svaka je tu, bez izuzetka – pripadala crnogorskom vozu.
Nego, čija je to sve zasluga i ideja: ovogodišnji Bedem fest u Nikšiću promoviše se pod idejom ,,Zelena muzika, zelena tvrđava, zeleni Bedem fest“ i uz kampanju ,,Biram voz, cool je skroz“. Sa Željezničkim prevozom Crne Gore zato su ostvarili saradnju i pokrenuli kampanju – sa idejom da se promoviše prevoz vozem sa niskim sadržajem ugljenika. Nikšićki muzički festival će biti organizovan u tri dana krajem avgusta.
Zato su, u okviru te kampanje, u vozu na relaciji Nikšić – Podgorica i Podgorica – Nikšić, danas svirali muzičari Darko Mihajlović i Stefan Bjeletić.
Ovako jednostavna i štosna ideja je samo savršen primjer, kako se na lijep način mogu promovisati i putovanja vozom u našoj zemlji, tokom turističke sezone.
Jer, tih sat i pet minuta od Podgorice i Nikšića kriju i otkrivaju neke savršene poglede i horizont. Za koje velika većina i Podgoričana i Nikšićana ne zna – recimo, sva ta arhitektura kamenih kuća u Barama Šumanovića, pa pogled dolje ka Bjelopavlićkoj ravnici sa istog mjesta, pa dalje ka stanicama Ostrog, Dabovići, pa ona savršena panorama sa Povije...
Sve to je, naravno, nešto čemu se još više obraduju stranci i turisti – oni kao i da više znaju da cijene, pa fotografijom zabilježe nešto što je autentično crnogorsko, od nas samih. A oni, naravno, bolje znaju da cijene i sve prednosti ekološki čistog i karbonski neutralnog prevoza vozom. O udobnosti i pogledima da ne pričamo...
Ali, to je već neka druga priča – a za ovaj put, malo muzike iz crnogorskog voza.
