Ova knjiga je, između ostalog, značajna i zbog toga što predstavlja političko – istorijsko štivo i kao takav vrijedan dokument za naknadna iščitavanja multidisciplinarnih nauka, koja će u pojedinostima, u segmentima tretirati istorijski kontekst političkog problema u kome se Crna Gora nalazi.
Takođe je kniga Slavka Mandića značajna kao sociološko – kulturološko, fenomenološko štivo, jer ona razgrađuje i analizira naš socios, sve njegove fenomenološke neravnine i ona govori o našem etosu i problemima doraslosti ili ne aktuelnom trenutku. I konačno, ova knjiga je izuzetno značajna kao civilizacijsko emancipatorsko štivo, jer ona na primjeru autora Slavka Mandića govori o karakteru slobode, govori o etosu i o emancipatorskom odnosu prema istorijskom nasljeđu Crne Gore i prema njenom mjestu u kontekstu evropskih društava, mišljenja je Rutović.
Crna Gora je za kratko vrijeme doživjela pravi sunovrat. Ono što bi se biblijski moglo kazati su tri šestice, 12 apostola, a šestica je nesavršen broj u Bibliji.
Treća šestica se nalazi u mjesecima u kojima je sadašnja vlast urušila i pokušava urušiti sve ono što označava Crnu Goru uz zdušnu pomoć svih onih koji se nalaze na pogrešnoj strani. Kada je publicistika u pitanju, ponašaju se kao drumski razbojnici. U tome prednjači koncern Vijesti koje nazivam familija Adams, jer sve ono što je naopako u normalnom svijetu njima je normalno, a sve što je normalno, njima je naopako“ kazao je akademik i književnik Sreten Vujović.
Zbir tekstova Slavka Mandića pokazuje svu kompleksnost termina publicistika jer bi publicistički tekstovi trebali na autentičan način da tretiraju tematiku koja je od značaja za javni i kulturni život.
Hod kroz sopstvo koji je Mandić izabrao je časna putanja i odgovornost pred svojim potomstvom, i u tom smislu Slavko se pita pred svojom unukom Ksenijom da li je opravdao svoje postojanje i ono što je htio u životu.
To se ne pitaju mnogi ljudi koji danas djeluju u društvenom, političkom i kulturnom životu Crne Gore, smatra Vujović.
On, kako je kazao, ne vjeruje u naslijeđenu krivicu i ne želi da saučestvuje u toj nepravdi. Već samom pomenutom dilemom koju Mandić ispoljava unuci Kseniji čisto hrišćanski, iskušenički pita sebe da li je dovoljno učinio za dolazeće generacije, preispitujući „vlastitu krivicu“ jesam li dijelom i ja kriv.
„Sad mi je jasno da jesam“! To je čisto hrišćanska doktrina, poručuje Vujović.
On se u svojoj riječi osvrnuo i na gašenje Skala radija u Kotoru, čiji je vlasnik Slavko Mandić, na progone i nepravde, desetine krivičnih prijava koje stižu od koncerna Vijesti prema ovom mediju i zaposlenim u njemu.
Mandić je, podsjeća Vujović, morao da diže kredite da bi izmirivao drumske razbojnike koji rade samo na štetu Crne Gore i koji bi sada da ugase i portal Radio Skala.
Da li je ljudski odćutati sve ovo i pustit i hajdučiju da radi to što radi, uz onu kadija te tuži, kadija ti sudi.
A intelektualc ćute, ćuti najveći dio CANU.
Đe u oni koji su pokrivali ministarska mjesta kulture, prosvjete,itd? Zbog čega ćute u situaciji kada se nama kida duša? pita se Vujović i nastavlja: valjda zbog hiljadu i više eura mjesečnog akademskog dodatka? Đe smi to mi kad nam u svetilištu, našem manastiru, na samo desetak metara od ćivota Sv Petra Cetinjskog grade javni toaleti.
Slavko piše o takvim stvarima i ima petlju da progovori, rekao je Vujović, čestitajući mu na tome.
U vremenu kada se je hegemona sila velikosrpskog i svetosavskog klera ustremila na Crnu Goru da uruši njen državni, nacionalni, kulturološki, jezički, duhovni i svekoliki identitet, ćutnja je generalno postala gotovo pravilo.
Ćute intelektualci i institucije koje su u mjeri svog poziva bile dužne da karakterom svoje misije pojašnjavaju procesnost događaja i ktitički tumače sadržaj problema, da predvode i kreiraju javno mijenje u odsudnom istorijskom momentu Crne Gore, što i jeste intelektualac po definiciji, riječi su Željka Rutovića.
Za razliku od tih koji su ćutnju izablali kao zaklon ili kao kukavički naslon zbog svoje nedoraslosti vremenu, Slavko Mandić, novinar, čovijek, intelektualac i publicista kritičke, vrle riječi odabrao je juče, danas i sjutra riječ jasnu i glasnu, odgovornu i dostojanstvenu, vrlu i mudru, principijelnu i kritičku, ne odstupajući ni pedalj.
Bastadurski kao što on to zna i bastadurski kao što mu pripada, nadalje će Rutović. O tome između ostalog govori ova hronika, ova hrestomatija, 90 eseja koja je svaka za sebe život i priča a pošto su djelo i čovjek jedno, nema djela bez čovjeka niti čovjeka bez djela.
- To je njegova legitimacija kojoj se on ljudski, čovječno, etički, kulturološki štiti od svakog oblika mržnje i nasilja i onoga što jeste okvir kojemu je, vrlo često zbog kritičke riječi, izložen i sam Mandić.
Svoju riječ Slavko nosi na svojim leđima. On nikada nikog nije pitao, zamolio da svoja leđa poturi za njega. On to radi dostojanstveno, dostojno, svjestan sebe, samopoštovanja i prostora u kojem živi i radi. Iskreno i da je tražio pomoć, od koga bi je dobio, zapitao se Rutović?
- Nije tražio pomoć ni od partija, ni od nevladinih organizacija, esnafa, udruženja, domaćih i stranih organizacija, javnih i tajnih. Slavko nije taj konfekcijski broj koga treba braniti i koga treba grantovima hraniti.
Zato i jeste osoben i originalan. Zato jeste svoju brazdu dubokog intelekta za sobom ostavio a pred njim je zlatno novo publicističkoi kreatorsko štivo, smatra Rutović.
Rijetke su kaže on, ljudske pojave, prirode i kulture koje preispituju sebe i smisao svog ovozemaljskog života. Slavko na vrlinama antičke mudrosti traje, decenijama on zbori i tvori na crnogorskoj agori.
Mnogo toga što nam se danas stropštalo na glavu, što trpimo i što nam se dešava je i zato što nijesmo znali čitati stranice pređašnjih nekih autora, mislilaca i intelektualaca poput Slavka.
Slavku je njegova riječ mnogo šta oduzela, ali mnogo više donijela.
Upravo zato što je nepokolebljiv i što iza njega ništa nije nije stajalo prije, ni sada ni sjutra, nikakav javni i tajni centar moći, a tek što je postao punoljetan, Skala radio je nestao. Ostaje veliko ljudsko sjećanje na sve ono što je u svom mediteranskom, crnogorskom i svekolikom opusu, radio Slavko, saradnici i kolege koje zaslužuju poštovanje, rekao je Rutović. Kultura sjećanja daće nam prilike da Skalu i sve u njoj ne zaboravimo!
Jasno je zašto i koliko Slavko smeta u nekom provizorijumu, o čemu svedoči broj tužbi i svega što se vodi protiv njega i njegovog medija. Danas nema promišljajuće javne ličnosti koja ima tu količinu kvalitativnog i kvantitativnog teksta produkcije na mjesečnom nivou.
Gotovo dnevno, Slavko zareže sve mane i devijacije onoga što jeste diskurs tamne strane crnogorske zbilje. Možda bi neki malo makar za dan lakše prenoćili i možda bi im trebalo dati malo više vremena da smišljaju kako mu odgovoriti a vidimo da mu ne odgovaraju.To mnogo govori.
Kada mu ipak odgovore nedostojno vrlog čovjeka ovih prostora, to rade hejterski komentarima pod anonimnim imenima, krijući se od susreta oči u oči kako je ovaj krš vazda znao.
– Na ovim vrijednosnim postulatima i ovoj etici, na ovom moralu i ovom ljudstvu, posve je bilo očekivati djelo kakvo je večeras sa nama. Slavko u svojoj novinarskoj radionici besprekorno tačno, svojim novinarskim, intelektualnim skalperom naslovom knjige Politički popovi i litijaški eksperti – Tamna strana crnogorske zbilje daje dijagnozu i definiciju stanja u kome se evo neko vrijeme nalazi Crna Gora. Pravo u sred svetosavskog klera, velikosrpskog nacionalizma, nacional šovinizma i svega onoga što hoće da razdrobe CG.
I dok ima dostojnog intelektualnog otpora i ovakvih hrabrih poslanika javne društvene riječi, naša borba biće takva kakva treba da bude, jer će nam biti lakše sa vrlim vjetrovima tumača ove stvarnosti, na svoj način boriti se za svoje dostojanstvo.
Slavko Mandić je na ličnom primjeru pokazao šta znači visina emancipacije duha, snage patriotizma i države.
Na čitačima je da čitaju, na kritičarima da kritikuju a na prozvanima da mjerom svog odnosa, svog javnog političkog djelovanja budu u klinču sa Slavkom Mandićem, poručio je Rutović.
Obraćajući se i odgovarajući na pitanja publike, Slavko Mandić je izrazo poseban doživljaj što se ovaj knjiga promoviše na slobodarskom i gospodskom Cetinju. Govoreći o njenom nastanku, kazao je da je da zahvalnost duguje sadašnjoj vlasti, jer da nema njih džaba bi nam bila rabota.
Sa dozom ironije, Mandić je rekao da se ovo u čemu je danas Crna Gora zove pakao, u kome ćute „dostojanstveno“ mnogi kojima je upravo posao da javno progopvore. Ali, toga smo se nagledali i naslušali intelektualne šutnje koju nam demostriraju „važni“ drugovi.
Na nama je velika obaveza da ne stajemo i da se istinski i snažno borimo za dostojanstvo i čast Crne Gore. Onoliko koliko ko može. To nije ni malo lako jer je decenijama zapostavljena osnovna ideja da u obrazovnom sistemu jasno i glasno kažemo ko je ko, što je što i što znači Crna Gora. Dozvoljavao se fašizam na velika vrata i najstrašnije je danas kad ljudi iz aktuelne vlasti koji baštine upravu tu ideologiju polažu cvijeće na gobove naših znamenitih junaka.
Mi smo inače licemjeri i prepoznati smo kao takvi po mnogim nedjelima ne braneći ono što su naše istinske i iskonske vrijednosti, rekao je Mandić.
Moderator promocije bio je publicista Božidar Proročić.
