Istraživačica ljudskih prava i tehnologije Bojana Kostić ukazala je da je potrebno razmisliti kakve su etičke posljedice korištenja vještačke inteligencije u medijskim redakcijama. „Moramo razmišljati o korektivnim i kontrolnim mjerama. Važno je razmišljati o fundamentalnim aspektima upotrebe vještačke inteligencije, ona je među nama i ostaće tu. Treba razmišlljati kakve su vještine potrebne novinarima i medijima da koriste vještačku inteligenciju“, kazala je Kostić.
Ona je podsjetila da „kolačići“ već skupljaju mnogo podataka o tome šta čitamo i pretražujemo. „Medijima nije novo da koriste nove tehnologije, urednici i redakcije sada imaju više prilika da vide ko se i kada „zakači“ za njihov sadržaj, koliko se zadržava i na osnovu toga mogu da donesu uredničke odluke“, kazala je Kostić.
Amori Lesplingart iz finske organizacije CheckFirst kazao je da sve češće svjedočimo i zloupotrebi vještačke inteligencije kreiranje i širenje dezinformacija. “Za fakt-čekere predstavlja izazov da budu jednako brzi i efikasni kao što je vještačka inteligencija”, rekao je Lesplingart. On je ukazao da vještačka inteligencija za provjeru činjenica ima i pozitivnu primjenu, jer omogućava obradu velike količine podataka i bržu pr. Lesplingart je rekao da su naročito značajne dvije zakonske regulative na nivou EU u obezbjeđivanju sigurnijeg digitalnog okruženja – Direktiva EU o digitalnim servisima i Direktiva EU o vještačkoj inteligenciji. „Vještačka inteligencija brzo napreduje, zakonodavstvo počinje da ga prati, ali ne može još uvijek da ga sustigne“, rekao je on.
Marko Banović iz Digitalnog forenzičkog centra (DFC) naveo je da se mogućnost štetnih aktera da koriste vještačku inteligenciju povećava, kao sposobnosti vještačke inteligencije, te da je raspon mogućnosti veliki. „Postalo je teško razlučiti šta je sadržaj koji je kreiran vještačkom inteligencijom, pritom ona sada može razumjeti i kontekst, što nije bilo moguće prije nekoliko godina. U pitanju je jefitno i brzo kreiranje sadržaja. U tom smislu, zapadni Balkan je u velikom problemu, jer imamo nizak nivo medijske pismenosti, polarizaciju i ne pratimo u potpunosti zakonske propise EU, iako smo u procesu proširenja“, doda je Banović.
Pavle Zlatić iz organizacije IREX Srbija je ocijenio je da se vještačka inteligencija kreće toliko brzo, da će djeca koja konzumiraju takve sadržaje to početi da smatraju nečim sasvim uobičajenim. Osvrnuo se na period za nama i kazao da je bilo dosta priče, pompe i bojazni oko toga, da su se recimo novinari plašili za svoja radna mjesta, da je postojao bojazan od nekih biznis modela, kao i strah od proizvodnje lažnog sadržaja. „Velike kompanije i izdavači imaju resurse da naprave velike jezičke modele, njima prilagođene za razliku od manjih, koji samo mogu da prihvate te njihove modele. Još uvijek nijesmo sigurni u kome pravcu će ovo da se kreće, ali sadržaj kreiran od čovjeka će biti ipak biti neka premijum kategorija“, kazao je Zlatić.
Medijska pismenost vitalna vještina u 21. vijeku
Učesnice panela “Medijska pismenost: Šta funkcioniše a šta ne?” ocijenile su da je medijska pismenost vitalnu vještinu u 21. vijeku i da podstiče pojedince da preuzimaju odgovornost ali i da je potrebno zajedništvo eksperata i obrazovnog sistema kako bi ona zaista profunkcionisala.
Vesna Nikodinoska iz Instituta za medije Sjeverne Makedonije rekla je da medijska pismenost predstavlja vitalnu vještinu u 21. vijeku i da podstiče pojedince da preuzimaju odgovornost i aktivno učestvuju u demokratskim procesima.
“Medijska pismenost omogućava ljudima da koriste medije na bezbjedan i efektivan način. Ono što je naročito bitno jeste da ih ohrabruje da aktivno učestvuju u društvu. To je vještina koja se uči i usavršava tokom cijelog života, jer kako se tehnologija mijenja, odražava se i na medijsku pismenost”, rekla je Nikodinoska. Ona je istakla da medijska pismenost omogućava pojedincima da pronalaze rješenja za probleme na lokalnom ali i drugim nivoima, donose odluke i u konačnom preuzimaju konkretne mjere u demokratskim društvima.
Maida Muminović iz Mediacentra iz Sarajeva navela je da je potrebno zaštititi nove generacije i omogućiti im da ne prođu kroz obrazovanje bez učenja o medijima. “Naši obrazovni sistemi nude malo ili ništa od medijske pismenosti. Ako želite da uvedete medijsku pismenost u sve djelove društva potrebni su vam ljudi koji znaju kako obrazovni sistem diše. Potrebno je zajedništvo eksperata, svih zainteresovanih strana i ljudi koji želimo da obrazujemo”, rekla je Muminović.
Klodiana Kapo iz organizacije Faktoje iz Albanije je kazala da se za novinarsku profesiju opredijelila jer je znala koliko je to važan posao i koliko novinari mogu uticati na promjene i na mišljenje ljudi. Govoreći o istraživačkom radu organizacije iz koje dolazi i problemima sa kojima se suočavaju, kazala je da su bili izložen veliki pritiscima. „Bili smo i zastrašivani i da nismo nezavisni bilo bi izuzetno teško nastaviti sa radom. Zato hvala Evropskoj Uniji za sve ono što su uradili za male organizacije“, poručila je Kapo. Dodala je da je jako važno biti nezavisan i nepristrasan, kao i da se novinari bave svojim poslom na pravi način i da imaju integritet.
Profesorica na beogradskom univerzitetu Dubravka Stojanović navela je da se zahvaljujući lažnim vijestima iz prošlosti koje se uče u školi, koje gledamo na filmovima, u serijima, na grafitima širom naših gradova stvara, kako kaže, kognitivni okvir. „I ta naša prethodna vjerovanja na osnovu kojih donosimo odluke se već dešavaju u osnovnoj školi i mislim da je to veoma opasno i da nam je potrebna velika pomoć za reformu, ne samo na zapadnom Balkanu, već u EU. Škola jeste mjesto gdje moramo početi sa treningom kritičkog mišljenja”, kazala je Stojanović.
