Vlada Crne Gore uputila je medijima 4. januara saopštenje u kojem je navedeno da se njen potpredsjednik Dritan Abazović sastao sa italijanskim „anti-mafija ministrom“ Vinćencom Skotijem u njeogovoj kući u Rimu i da su tom prilikom „razgovarali o mehanizmima borbe protiv kriminala italijanskih institucija tokom 1980-tih i 1990-tih godina“.
Skoti, pored dugogodišnje karijere u politici, ostavio je upečatljiv utisak na italijansku javnost kada je 1993. godine, dok je bio ministar unutrašnjih poslova, optužen da je iskoristio pola milijarde tadašnjih italijanskih lira (više od 250.000 eura) iz fonda bezbjednosnih službi za renoviranje svog stana.
Takođe, 2001. se njegovo ime ponovo našlo na naslovnicama italijanskih novina, s obzirom na to da je tada, kao predsjednik firme „Formulabingo“ koristio svoj politički uticaj za povlastice u svijetu igara na sreću.
La Republica o namještanju poslova za Formulabingo: „Kad su se njih trojica sreli sa advokatom bila su ostala još tri dana do konačnog zasijedanja zadužene komisije koja je bila zakazana za dan ranije. Kako su Laghezza & co. mogli da znaju da se prebrojavanje neće obaviti po kriterijumima dogovorenim u startu? „Javljeno nam je od strane strane Snai“, objasnio je akcionar kompanije „Sun“. I nije slučajno da „Snai“, u svemu ovome, ima jako bitnu ulogu: radi se o kompaniji (uz Formulabingo, čiji je predsjednik bivši ministar Skoti, i sa španskom Cisco) među favoritima od onih koji su se ponudili da vode papirologiju, pripreme sale i obave specijalizovano savjetovanje konkurentima na tenderu. Baš Snai je provider, tako ga zove Laghezza, kome su se povjerili akcionari firme Sun, novoosnovanog preduzeća. Kaže: „Nakon prvog otvaranja koverti, koje je bilo 31. januara sa samim ciljem verifikacije ispravnosti prijava podnešenih Ministarstvu finansija i njihovom sortiranju po teritorialnom porijeklu, čekali smo onu konačnu. Ali nas je Snai navela da pažljivo osluškujemo.“
Tokom političke karijere, kao član demohrišćanske stranke dobio je nadimak „Tarzan“ zbog „skakanja s funkcije na funkciju“. Bio je ministar rada, ministar kulturne baštine, ministar civilne odbrane, gradonačelnik Napulja, ministar unutrašnjih poslova i ministar inostranih poslova.
Iz knjige „1960–2010: Game over for Italy’S Most Criminal Governments“ (Završena utakmica za najkriminalnije vlade Italije) Adrijana Đulijanija
Skoti je bio umiješan u finansijski skandal koji je uslijedio nakon rekonstrukcije poslije zemljotresa u Irpiniji 1980. godine, ali je izbjegao presudu zbog zastarjelosti. Sa imenom Antonija Gave, njegovo ime se pominje u otmici i oslobađanju člana Demohrišćana Cira Cirilla terorističke grupe italijanskih Crvenih brigada 1981.
Iz knjige „1960–2010: Game over for Italy’S Most Criminal Governments“ (Završena utakmica za najkriminalnije vlade Italije) Adrijana Đulijanija Skoti je od 1990. do 1992. vršio dužnost ministra unutrašnjih poslova, da bi sa tog mjesta bio smijenjen nakon što su tužilac Paolo Borselino i sudija Đovani Falkone ubijeni u mafijaškom atentatu. Skoti je bio na čelu šest različitih ministarstava, pa je tako bio i ministar civilne zaštite u vladi Benedeta Kraksija koji je zbog optužbi za korupciju pobjeogao iz Italije za Tunis.
Posljednji skandal vezan je za univerzitet Link u Rimu, na kojem je bio rukovodilac, zbog polaganja lakih ispita. Optuženi su kompletni štabovi i univerziteta i italijanskog sindikata policije Siulpa, za ukupno 71 osumnjičenog. Skoti je optužen za zločinačko udruživanje sa rektorom Klaudijom Rovedom i osamnaest Linkovih profesora i istraživača i Felisom Romanom, moćnim nacionalnim sekretarom Siulpa.
Svi su optuženi da su falsifikovali ispite i kurseve, dozvolili policajcima da „ne pohađaju nijedno predavanje koje drže profesori“, da su mogli da polažu ispite ne poštujući obavezu pohađanja predavanja i prije svega da su dobili pitanja preko Andrea Pisanela, zaposlenog u Linku i sina administrativnog sekretara sindikata: koji je potom otišao u Firencu da ih isporuči članovima.
Skoti je ostao upamćen i po skandalima u vezi sa odlaganjem smecća i građevinskim projektima za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 1990. godine, iako je, iznenadno, oslobođen optužbi. Italijanski privredni sud presudio je da mora da plati 2.995.450 eura jer je natjerao državu da kupi zgradu u Rimu po naduvanoj cijeni, kako bi zaradio novac za SISDE, italijansku tajnu službu.
