U pismu koje potpisuje vladika Mihailo, navodi se da je „Beogradska patrijaršija posredstvom službenika Uprave za nekretnine od 1996. do 2006. godine nezakonito upisala u vlasništvo 12 kvadratnih kilometara livada, šuma i pašnjaka, izvjestan broj crkava od ukupno 571 i nekolika manastira od ukupno šesdeset. Ukupna vrijednost crkvenog zemljišta, samo u posjedu primorskih manastira i crkava, koje je nedavno ispisano sa države i plemena Paštovića i upisano na Srpsku crkvu cijeni se na oko miljardu eura“
U pismu Leopoldu Maureru se navodi da SPC potražuje još i 12 kvadratnih kilometara zemljišta oduzetog poslije Drugog svjetskog rata crkvama i manastirima polažući pravo na nju, iako su sve crkve i manastiri uvijek bili u vlasništvu sela, bratstava, plemena i države. Inače, u povijesti, nikad nijedna crkva, bilo Crnogorska bilo Srpska, nije bila njen vlasnik o čemu svjdoči katastar nepokretnosti. Ovakve prilike u pitanju vlasništva nad sakralnom baštinom posljedica su naše osobene plemenske tradicije i pravnih ustanova proisteklih iz nje i ne oslanjaju se na evropsku pravnu praksu u pitanjima vlasništva nad crkvenom imovinom.
Crnogorska pravoslavna crkva ističe kako se njeni vjernici decenijama suočavaju sa diskriminacijom po vjerskoj osnovi i ugrožavanjem prava na ispovijedanje vjere.“ Djelovi državne administracije, združeni s klirom Beogradske patrijaršije, sredstvima državne i paradržavne sile ometaju nam i pravo službe i pravo ispovijednja vjere u našim crkvenim objektima. Sve naše apelacije i molbe, godinama upućivane na najviše državne adrese, da posreduju u rješavanju i ovog i cjelokupnog crnogorskog crkvenog pitanja bile su uzaludne“, navodi u pismu CPC.
Ona podsjeća odlazećeg ambasadora EU, „da Skupština Crne Gore ćuti o inicijativi podnijetoj još 2007 godine, osnaženoj sa 6000 potpisa, o poništenju akta jugoslovenskog kralja Aleksandara Karađorđevića od 17. jula 1920. godine o ujedinjenju crkava kojim je anektirana Crnogorska Srpskoj crkvi“.
- Odbija i da zakonskim aktom riješi pravni status uzrpirane pokretne i nepokretne crkvne baštine u korist sopstvene države koja je i bila njen donedavni vlasnik Uprava za nekretnine, skoro dvije decenije, toleriše nezakonite upise crkvene imovine na Beogradsku patrijaršiju koja je inače, donedavno, sva bila u državnom vlasništvu. Upravni sud se koristi svim pravnim instrumentima da ospori, onemogući i diskriminiše sopstvenu državu u pitanju vlasništva nad sakralnom baštinom. Policija odbija da naše svještenstvo uvede i zaštiti dok služi, čak, i u crkvama koje nijesu upisane na Srpsku crkvu, navodi se u pismu.
Vladika Mihailo ističe da državni tužilac ne pokreće postupak pritiv lica koja zloupotrebljavaju crkvenu imovinu bilo upisom na sebe bilo njenom prodajom, a da zaštitnik državne imovine odbija da je zaštiti u korist države.- Dok Zavod za zaštitu spomenika kulture dozvoljava da se naša sakralna kulturna baština, koja je naša povjesna memorija, arhitektonski reinterpretira na način koji poništava sve posebnosti koje svjedoče nas i naše postojanje. Ali zato političari svakodnevno aklamiraju ime Crnogorske crkve i verbalno arbitriraju u crkvenim sporovima da bi se u javnosti predstavili kao Crnogorci u cilju sticanja glasova na izborima“, ističe u pismu Maureru.
Vladika navodi da „suočeni s činjenicom da djelovi državne administracije – očito, korumpirni sredstvima koja Beogradska patrijaršija stiče koristeći se njihovim svetinjama i prodajom crkvenih nepokretnosti, uglavnom, na primorju - pokazuje prezir prema svim njihovim građanskim pravima u pitanju vjeroispovijedanja“.
On ističe da je CPC nemoćna da sama, bez posredovanja državne administracije, riješi svoj problem, kao i da su „svjesni da političke partije ne pokazuju volju i interes da se pitanje CPC pravedno riješi i njenim vjerujućim obezbijede ista prava kao i drugim građanima Crne Gore".
- Molimo Vas da o ovome obavijestite Evropsku Komisiju i predložite joj da podstakne vlast u Crnoj Gori da, shodno svojim ustavnim obavezama, kao i obavezi da ispravi vlastite propuste u ovoj stvari, posreduje da bi se ovo pitanje pravedno riješilo i naše građansko pravo ispovijedanja vjere u našim crkvama poštovalo, zaključio je vladika Mihailo.
