On je istakao da je sada najvažnije da dobijemo predsjednika kojem će Crna Gora biti jedina država.
Partije u Crnoj Gori opredjeljuju se da u prvom krugu predsjedničkih izbora izmjere svoju političku snagu, kaže Vlahović ocjenjujući ovakav pristup neozbiljnim.
„To nisu izbori na kojima se mjeri politička snaga političkih struktura, a izgleda da je tako shvaćeno i da je tako projektovano. Pa SDP ima svoju kandidatkinju, DPS će imati svog, koliko sam shvatio, BS je takođe najavila svog kandidata. Znate, mislim da je bilo mnogo logičnije da se opozicione strukture upinju da se skrati mandat Skupštini i da postoje vanredni parlamentarni izbori pa da tamo mjere“, smatra Vlahović.
Zainteresovanost vlasti da aktuelni predsjednik Milo Đukanović ne bude kandidat Demokratske partije socijalista dovoljno govori, kaže Vlahović, o važnosti te kandidature.
„Mislim da je značajno da u drugom krugu predsjedničkih izbora bude kandidat kojeg bi definisao DPS i koji bi kasnije ujedinio te suverenističke, građanske i crnogorske glasove u najširem značenju te riječi, jer bi bilo značajno da Crna Gora ima predsjednika kojem je Crna Gora jedina zemlja. To je strahovito značajno u ovom trenutku bez obzira na limitirana ovlašćenja predsjednika države”, naglašava diplomata.
Srbija se, kaže, već uključila u predsjedničke izbore u Crnoj Gori kroz kandidaturu dva svoja državljanina – Andrije Mandića i Milojka Spajića.
„Što bi u zemlji koja teži vladavini zakona i prisutnosti zakonitosti u svim postupcima, uključujući i izbor predsjednika, šefa države, morala da bude apsolutno prisutna, ta dva gospodina ne bi mogla da se kandiduju. A evo kandiduju se i to se uzima zdravo za gotovo. To se uzima kao podrazumijevajuća stvar”, istiće Vlahović.
Aktuelna vlada u tehničkom mandatu, tvrdi, dio je srpskog nacionalističkog projekta i najavljeni popis predstavlja suštinu njihovog političkog djelovanja.
“Cilj je da se na ovaj način promijeni etnička struktura i poništi državnost Crne Gore”, navodi Vlahović.
Politike Amerike i Rusije na Balkanu nijesu sinhronizivane i nijesu u istom pravcu usmjerene
Problem sa američkom diplomatijom jeste što nema rezultata onoga što je proklamovana, javno objavljena i propagirana politika američke diplomatije u našem dijelu Evrope, smatra Vlahović.
Ističe da politike Amerike i Rusije na Balkanu nisu sinhronizivane i da nijesu u istom pravcu usmjerene, ali da postoji bojazan da njihovo djelovanje ne donosi one rezultate koji su, kako navodi, od njih samih proklamovani kao željeni cilj.
“Postoji velika konfuzija, koja je posebno bila izražena za vrijeme administracijeDonalda Trampa, kada smo imali taj destruktivni period, oličen u liku Ričarda Grenela. Tu je na vašingtonskoj strani zaista postojala konfuzija u magistralnim pravcima američke politike, makar one koju smo do tada navikli da gledamo na našim prostorima”, objašnjava Vlahović.
Promjene koje su od tada do danas nastupile su mnogo manje nego što se očekivalo, dodaje ambasador, i ne može se reći da se jasno, suštinski vidi razlika između Grenela i Eskobara.
“Za vrijeme Donalda Trampa i Grenela, njihovim pogledom na stvari, ne samo regionalno već globalno je stvoren novi pristup, koji je bio antiteza konstantama američke vanjske politike. Tako je na Zapadnom Balkanu zauzet stav da je neka vrsta povlađivanja srpskom nacionalizmu, odnosno zvaničnoj Srbiji, metod kako se mogu riješiti stvari na prostoru Zapadnog Balkana”, navodi Vlahović.
Smatrali su, ističe, da ukoliko se napravi neka vrsta kompenzacije prema velikosrpskom nacionalizmu, da će se on na taj način smiriti i ustabiliti.
“To je ista vrsta odnosa koji je bio iskazivan prema Putinu, i, iako se pokazala pogrešnom, u mnogim segmentima se ponavlja svih ovih godina, od kad Tramp više nije na vlasti”, objašnjava diplomata.
Pitanje važnosti Zapadnog Balkana, naglašava Vlahović, nije na listi prioriteta američke diplomatije.
“Da smo važni do nivoa da budemo na prvim stranama američkih prioriteta vanjske politike, naši bi problemi odavno bili riješeni. Međutim, nije tako. Nemamo nuklearne bombe, nemamo teroriste i ovdje ne postoje situacije koje bi mogle biti globalno relevantne da bi globalna pažnja bila usredsređena na nas”, objašnjava Vlahović.
Govoreći o “posttrampovskom periodu”, Vlahović smatra da američka vanjska politika šalje pogrešnu poruku.
“Činjenica je da je tajna komunikacija jedno, a da su izjave i saopštenja prema javnosti sasvim drugo, i to ne drži vodu. To predugo traje da bi bilo održivo i da bi proizvodilo pozitivne efekte”, upozorava ambasador.
Sve teže je, kako objašnjava, prihvatiti da Eskobar i Hil veoma oštro i jasno predočavaju predsjedniku Srbije Vučiću što je američki stav, što treba da se uradi, gdje griješe i što strukture u Srbiji na čijem je čelu ne bi trebalo da rade, a onda istovremeno, kako ističe, o politici Srbije i aktivnostima predsjednika Vučića u javnoj sferi iskazuju vrlo benigne, dobronamjerne stavove koji ne problematizuju njihovo političko ponašanje.
“Ta vrsta razlike može da postoji jedan period, ali ne ovoliko dugo”, zaključuje Vlahović.
