Na samitu u sklopu Berlinskog procesa prošle sedmice šefovi vlada šest država Zapadnog Balkana potpisali su o tri sporazuma o mobilnosti u okviru Akcionog plana za zajedničko regionalno tržište i to o slobodi kretanja sa ličnom kartom, o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija i o priznavanju profesionalnih kvalifikacija za doktore medicine, stomatologe i arhitekte. Time je ova inicijativa ponovo zaživjela.
Sagovornik Portala Analitika, ambasador Miodrag Vlahović, ministar vanjskih poslova Crne Gore u vrijeme obnove nezavisnosti i predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora, napominje da odluke koje su potvrđene na samitu u Berlinu pokazuju da taj evropski okvir za regionalnu saradnju, poslije pauze uzrokovane, kako kaže, mnogim balkanskim i ne-balkanskim razlozima, daje konkretne i mjerljive rezultate.
”Berlinski proces je, zapravo, najdjelotvornija platforma za uspostavljanje stvarne saradnje između svih šest zemalja Zapadnog Balkana. U tom smislu, zajedno sa drugim regionalnim inicijativama koje je podstakla i koje podržava EU, on predstavlja najbolji okvir za autentičnu saradnju zemalja Regiona, sa jasnim pravilima i na ravnopravnim osnovama, sa transparentnim ciljem da posluži kao priprema za pojedinačne agende svake zemlje ponaosob - u njihovim naporima da postanu članice EU”, smatra Vlahović.
”Otvoreni Balkan” nepotreban od početka
Naš sagovornik ukazuje i da je inicijativa o tzv. Otvorenom Balkanu bila nepotrebna od samog početka.
”Ona nema veze sa stvarnim interesima naše zemlje. Da ne zaboravimo, nastala je kao derivat trojnih razgovora Mogerini-Tači-Vučić (đe se pominjala i izmjena granica i razmjena teritorija, po mnogim svjedočenjima), što je, kasnije, preraslo u “Mini Šengen”, da bi evoluiralo u “Open Balkans”, koji autori i promoteri (dvojac Vučić-Rama) čak pišu bez ovog “s” na kraju, u njihovoj varijanti engleskog jezika”, kaže Vlahović.
Stava je i da nije slučajno što je „najbalkanskiji” momenat na samitu u Berlinu bio onda kada je premijer Rama pitao: „Što će nam sve to što je potpisano kada imamo Otvoreni Balkan“.
”To me podsjetilo na one davne tragikomične izjave onog šofera - gradonačelnika iz Trebinja, koji je kliktao, tokom agresije na susjednu Hrvatsku, kako će “napraviti još ljepši i stariji Dubrovnik” - pošto ga bombarduju!“, kaže Vlahović.
Dodaje i da Vučić u Berlinu nije ništa rekao – jer nema što da reče oko svega toga, a što bi zainteresovalo evropske partnere.
„Otvoreni Balkan se, naime, sviđa i ruskom Ministarstvu inostranih djela, što ne treba da zaboravimo. Mada je, prvenstveno, da budemo iskreni, pitanje za gospodina Eskobara: odakle takva saglasnost i potpora projektu - koja dolazi od zvanične Moskve, kojoj su ruke sada do ramena u krvi, poslije njihove zločinačke agresije na Ukrajinu, i koja je, takođe do ramena, godinama uključena u destabilizaciju Zapadnog Balkana“, pita naš sagovornik.
Obaveza prema mentoru iz Beograda
O insistiranju odlazećeg premijera Dritana Abazovića na ovoj inicijativi, što je pokazao i nakon sastanka u Berlinu konstatacijom da ”oživljavanje Berlinskog procesa ne znači da je Otvoreni Balkan mrtav”, Vlahović podsjeća da ”premijer koji nikako da ode izgovara ovih sedmica i mjeseci razne besmislice i sasvim neutemeljene stvari”.
”Vjerujem, zaista, da će za njega sve dok bude obnašao izvršnu vlast u punom kapacitetu - koja mu je, da ima logike i smisla u našoj politici, i formalni i faktički uskraćena glasanjem u Skupštini prije (čak!) tri mjeseca, Otvoreni Balkan biti “živ” sve do samog kraja njegove funkcije. A za Crnu Goru bi pristupanje Otvorenom Balkanu značilo poslušno izvršavanje Vučićevog naređenja i ostvarivanje interesa srpske nacionalističke politike. Obaveza je to, dakle, prema mentoru iz Beograda i tu nemamo što da gubimo vrijeme”, naglašava Vlahović.
Sužen manevarski prostor
Smatra i da je Abazović izvršilac radova u jednom duboko anti-crnogorskom projektu.
”Poslije tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, Otvoreni Balkan je druga strana iste medalje. Toga moramo biti svjesni. Da li će Abazović imati vremena da time i dalje barjači Vučić-Rama idejama - viđećemo. Manevarski prostor mu je sada izuzetno sužen. Njegov kredibilitet kod zapadnih partnera je na nuli - sa i bez “magli” na aerodromima i oko aerodroma”, kategoričan je Vlahović.
Kaže i da je jasno koje i čije političke pretenzije se kriju iza inicijative, ali da je značajnija dilema zašto, odnosno, s kojim motivima i namjerama.
”Stejt Department ostaje na tom projektu. Problem Srbije i Kosova je svakako značajan, ali druge zemlje Zapadnog Balkana ne treba da budu dio toga. Uostalom, napor i namjera EU, u tom smislu, je jasno omeđen na razgovore Priština-Beograd. To radi Miroslav Lajčak. Otvoreni Balkan tu samo smeta - bez obzira što o tome nećete naći niti jednu zvaničnu javnu izjavu bilo koga od pomenutih i nepomenutih evropskih zvaničnika”, smatra Vlahović.
Nedužni flamingosi i dvije najgore vlade
O tome što radna grupa za Otvoreni Balkan još nije formirana, iako je ministarka evropskih poslova u tehničkom mandatu Jovana Marović najavila još u junu, Vlahović kaže da je previše tu ”namještenog i umišljenog pozerstva i opštih i banalnih mjesta da bi sada trošili vrijeme na objašnjavanje očiglednog”.
”Moguće je da bi Vam sada neki evropski zvaničnici i diplomate kazali kako treba praviti razliku i kako se gospođa Marović trudi, itd, ali su njene šanse da svoj angažman i motive tog angažmana učini kredibilnim odavno iscurile. Ja nikada nisam cijenio tu opštost i repetitivnost generalnih stavova povodom evropskih integracija - koji lijepo i zašećereno zvuče ali ništa ili gotovo ništa ne znače”, navodi Vlahović.
Na neke opservacije, kako dodaje, tada buduće ministarke Marović o “crnogorskom nacionalizmu” i raznim “pretjerivanjima” odgovorio je tako što joj je poslao tekst “Saga o respiratorima”.
”Sjećate se toga - kada nam Srbija “poklanja” naše respiratore, životno potrebne za oboljele od kovida, poslije stotinu muka. Mislim da je pozitivni utisak kod aktuelne zvaničnice povodom toga trajao vrlo kratko”, kaže Vlahović.
Poručuje i da će se stoga flamingosi vratiti u Solanu prije nego ta, kako kaže, famozna radna grupa i još čuvenije “stručno mišljenje” stignu do crnogorskih građana - kojih se sve ovo neposredno i životno tiče - bili oni toga svjesni ili ne.
”“Nedužni flamingosi i dvije najgore vlade” - to mi zvuči kao dobar naslov za neki dokumentarni film novog crnog talasa”, u prepoznatljivom stilu zaključuje Vlahović.
