Politika

Komentar

Vlahović: Zašto ćutiš i čega se strašiš, Milatoviću?

Možda će se sjetiti Jakov Milatović da to učini. Kao “predsjednik svih građana”, naravno.

Vlahović: Zašto ćutiš i čega se strašiš, Milatoviću? Foto: Hugo Fernandez
Miodrag Vlahović
Miodrag VlahovićAutor
PobjedaIzvor

Možda njegova odlučna državnička izjava bude obznanjena i prije nego što završimo ovaj kratki tekst. Možda, negdje, kako on to često kaže.

Svjetski mediji javljaju o naprasnoj smrti ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog. Svjetski državnici i političari se ne ustežu da tu smrt u Putinovom kazamatu, u bespuću, sjeverno od polarnog kruga nazovu pravim imenom.

Ubijen je Navaljni.

Znalo se da je opzicioni lider Aleksej Navaljni u smrtnoj opasnosti od trenutka kada je odlučio da se vrati u Rusiju. Zloslutna, tragična sudbina, taj dugi niz smrti, od ubistva poznate novinarke i hrabre kritičarke kremaljskog režima, hicima u potiljak, preko ubistva opozicionara u blizini Crvenog trga, prije deset godina, preko slučajeva trovanja - objašnjenih i “neobjašnjivih”, preko duge liste onih koji su “pali s prozora”, ili bili pronađeni otrovani po hotelskim sobama, na raznim krajevima svijeta …

Hrabri Aleksej Navaljni je preživio trovanje, ali je zato naprasno pao tokom šetnje u nekom od zatvora starog/novog gulaga - iako se, još juče, kako pokazuje snimak, taj četrdesetsedmogodišnji čovjek u dobrom zdravlju i raspoloženju (kako svjedoči i njegova majka, koja ga je nedavno posjetila u zatvoru), zbijao ironične šale sa sudijom, iza stakla i rešetaka “kaveza” za optužene i osudene …

Podnio je, taj hrabri Rus - kojega (“začudo”!) ne vole domaće ispostave srpsko-ruske propagande i platforme, partije i političari koje šire mržnju i prozivaju sve one koji “ne vole” Srbiju i Rusiju - kao, tobože, oni, nevino i bez interesa - najvišu, ljudsku žrtvu na oltar slobode, demokratije i pravde.

Red je da predsjednik Crne Gore, kako god da se zove, kako god da ga je zapalo to visoko mjesto i što god da misli - ako smije da misli - o ovoj smrti kaže ono što formalno prvi čovjek ove zemlje treba da kaže - kada pogine hrabri čovjek, što se junački suprotstavljao nasilju jednog totalitarnog i zločinačkog režima, koji sije smrt i van svojih granica - kao upravo u Ukrajini, evo ističe i druga godina.

Zato, građanine i Njegova Ekselencijo Milatoviću, zbori što treba povodom ovog ubistva. Pozicija na kojoj se nalaziš nije samo mjesto za populističko brbljanje i za ocjene modnih detalja koje nosi supruga Predsjednika.

Što se ustežeš, čega se strašiš, zašto ćutiš?

Izjavi - ako ti ne basta drugo - bar iskreno saučešće Vladimiru Putinu. I on je “predsjednik svih građana”, baš kao i ti, ne boj se! Neće te otrovati, ne bilo primijenjeno!

Portal Analitika