Kada su trojica lidera udružene opozicije, neposredno pred izborni dan, najavljivali veliki politički preokret u Crnoj Gori nijesu slutili ono što ih je dočekalo sinoć nakon prebrojavanja glasačkih listića.
Dakle: od 14 opština u kojima su održani izbori vladajuća koalicija će imati jasnu većinu i priliku da upravlja u 12 gradova. Udružena opozicija će upravljati gradovima u kojem je već imala vlast - Plužinama i Pljevljima. Vladajuća kolicija potpuno je zagospodarila dolinom Lima, razbijajući u paramparčad opozicionu grupaciju u Bijelom Polju i lagano pobjeđujući Beranama. Slična je situacija i sa većim dijelom sjevera Crne Gore. Osvojena je vlast u nova dva grada: nakon 13 godina DPS i SDP su trijumfovali na Žabljaku a „zauzeto“ je i tradicionalno uporište esenpeovaca - Andrijevica. Čak je savez DPS-SDP uspio da u Pljevljima prednost protivnika sa prvobitnih četiri hiljade glasova manjka (izbori 2006.) svede na svega – šesto glasova.
U prvom obraćanju nakon objavljenih rezultata Nebojša Medojević je pokušao, sebe i opozicione kolege, da osokoli pričom da su oni uspjeli da obuzdaju vlast DPS-a u Podgorici. To nema mnogo veze sa realnošću. Koliko je težak poraz opozicione koalicije Bolja Crna Gora najbolje oslikava podatak da će u parlamentu Glavnog grada lista dvanaest stranaka udružene opozicije imati dva odbornika manje nego što su ranije, prostim zbirom, imale SNP, Srpska lista i PZP! Najavljena velika opoziciona pobjeda u Podgorici pretvorila se u jedan od najvećih izbornih krahova opozicije čije će se posljedice tek kasnije moći procijeniti.
Udruživanje bez efekta: U danima koji slijede lideri opozicije naknadno će otkrivati izborne mahinacije vlasti, analitičari skloni toj političkoj grupaciji hrabriće se pričom da je krenuo jedan „novi proces“, biće i onih koji će već čekati parlamentarne izbore za tri godine... Treba, međutim, reći jasno i glasno: udružena opoziciona lista Bolja Crna Gora pretrpjela je težak poraz na sinoć održanim lokalnim izborima.
Prve analize pokazuju da većina građana nije prepoznala da udruživanje opozicije nosi neki novi politički kvalitet. Udruživanje bez promovisanja novog programa proizvelo je kontra-efekat: umjesto da opozicija u bijelim košuljama bude drugačija, ona je postala – bezbojna. Osim toga, lideri su ponovili staru grešku - negativna kampanja usmjerena uglavnom na Mila Đukanovića i članove njegove porodice te u Podgorici na Miomira Mugošu samo je motivisala glasače DPS-a.
Ono što treba da opozicione lidere posebno zamisli je podatak da udruženi nastup nije proizveo bilo kakav sinergetski efekat! Drugim riječima: možda bi više osvojili da su išli samostalno, nego ovako udruženi. Prosto, građani žele konkretan program a ne mehaničko udruživanje i papagajsko ponavljanje priče o borbi protiv kriminala i korupcije. Populistički slogan ''Ujedinio se narod'', negativistička kampanja i promocije bez ijednog crnogorskog obilježja, nijesu, očigledno, uvjerile prosječnog crnogorskog birača da je riječ o alternativi koja nudi bolju budućnost.
SNP u teškoj situaciji: Ništa ne uspijeva kao uspjeh i ništa ne razara kao – neuspjeh. Nakon prebrojanih glasova u nedjelju veče jedan od najvećih gubitnika lokalnih izbora je najjača opoziciona partija – SNP.
Milićeva stranka je za tri mjeseca izgubila ono što je gradila tri godine nakon referenduma – programsku prepoznatljivost. Socijalistička narodna stranka se počela profilisati u partiju centra, odstranjujući lagano populističku ljušturu. No, ušavši olako i bez strategije u opozicioni front, pristajući na „o-ruk politiku“ svojih opozicionih kolega, SNP je tokom izborne kampanje naprasno izgubila partijsku prepoznatljivost. Uz sve to, izgubili su i dva mjesta predsjednika opštinskih parlamenata, na Žabljaku i u Andrijevici. Ispada da se opozicija kockala mjestima koja pripadaju – samo SNP-u.
Kada za koji dan doputuje iz dalekog Šangaja Srđan Milić će definitivno morati da razmisli o strategiji narednog djelovanja. Za početak, koristilo bi mu da ubuduće ne vjeruje baš na riječ pojedinim stranim diplomatama ograničene političke pameti i domaćim savjetnicima neograničenog neznanja.
SDP - tas na vagi u Podgorici: U nedjelju veče su najviše slavili u Krivokapićevoj SDP. S razlogom: krenuli su u težak posao da pokažu vlastitu programsku prepoznatljivost i da se izbore da budu faktor bez kojeg nije moguće vladati Podgoricom.
Ciljali su visoko i pogodili: izgradili su partijsku infrastrukturu u Podgorici, postali tas na vagi, stranka bez koje Mugoša i DPS ne mogu vladati Glavnim gradom. Osvojivši skoro deset odsto podrške u Podgorici SDP je definitivno postao, voljom birača, respektabilna snaga koja će moći da utiče na odluke u Glavnom gradu. Osim toga, samostalan nastup u Podgorici, Kolašinu, Andrijevici i Rožajama je pokazao da imaju stabilnu podršku u biračkom tijelu na nivou države..
Nova snaga, naravno, rađa i nova iskušenja. Prvi test za Krivokapićeve socijaldemokrate biće pregovori o Podgorici sa dojučerašnjim koalicionim saveznikom DPS-om. Ukoliko izbjegnu iskušenje osvete i kalkulantskog ucjenjivanja te krenu da se sa DPS-om dogovaraju o programskim ciljevima upravljanja Glavnim gradom, SDP će pokazati da zaslužuju glasove Podgoričana.
DPS – iskušenje pobjedika: Iako su raspolagali polugama vlasti, premda imaju najrazrađeniju partijsku mašineriju, Demokratska partija socijalista bila je u teškoj poziciji pred lokalne izbore. Trebalo je, istovremeno, napraviti strategiju protiv udružene opozicije, boriti se protiv medijske satanizacije dijela privatnih medija ali i graditi strategiju odnosa sa koalicionim saveznikom.
Prema prvim rezultatima Đukanovićeva DPS je popravila svoj izborni rezultat - u svim opštinama! Za partiju koja već dvadeset godina vlada, za vlast koja upravlja državom sa svježim ranama ekonomske krize, to je sjajan rezultat: ne izgubiti razočarane i osvojiti nove glasače. Stoga je razumljivo slavlje pristalica DPS-a u izbornoj noći. Pobjede na lokalnom nivou imaju globalni značaj za DPS: vanredni parlamentarni izbori uopšte ne zavise od opozicije i Đukanović i njegova ekipa će imati vremena da osmisle strategiju daljih poteza.
Ipak, u DPS-u ne kriju da nije ostvaren jedan od proklamovanih ciljeva - osvajanje apsulutne vlasti u Podgorici. Procjena Filipa Vujanovića, neformalnog stratega izbornog štaba za Podgoricu kao i želja Miomira Mugoše da ima neokrnjenu vlast u Glavnom gradu natjerale su - inače oprezne depeesovce - da povuku riskantan potez i odbace koaliciju sa socijaldemokaratama.
Rizik se u politici često ne isplati. Umjesto da se dogovore sa SDP-om o pet odbornika u koaliciji, sada će SDP-u dati mnogo više: moraće da pitaju prije nego što povuku potez. Za partiju koja je navikla da suvereno upravlja biće to nova situacija.
Što se ostalog tiče, lokalni izbori su pokazali da je u Crnoj Gori manje-više kao i ranije: vladajuća koalicija pobjeđuje, opozicija, čak i kad je ujedinjena, gubi.
N.Zečević/D.Đuranović
