Portparolka CKCG Milica Kovačević za Dan kaže da su distribuirali humanitarnu pomoć za 1.250 porodica i obavili kupovinu ili druge obaveze umjesto 600 lica starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom, ljudi u izolaciji.
Jedan od volontera u Baru je Aleksandar Kapa koji radi sa CKCG i “Ženama Bara” koje dnevno naprave od 500 do 700 maski i dijele građanima.
“Ovakva vremena od ljudi traže da budu požrtvovani i lišeni lične koristi za svoj rad. Volonterizam je dužnost u vremenu opšte opasnoeti za narod. Medicinski sam laik i ne znam kako će se situacija sa koronom odvijati, ali me kao čovjeka samo zanima da budem od koristi za društvo, grad, državu, narod iuopšte za planetu, jer smo u ovom problemu svi. Strah je normalna pojava, ali se on prevaziđe opreznošću i poštovanjem pravila. Ipak je od straha mnogo jača ljubav prema zajednici. Ovakva vremena neka nas nauče da smo jedni bez drugih ništa”, poručuje Kapa.
Anastasija Jokić i Kristina Burzanović volontiraju u Podgorici, dnevno mnogo rade, a iako svi imaju određenu dozu straha, smatraju da je njihova odgovornost da pomognu starijim i ugroženim.
“Ljudi su uglavnom oduševljeni našom spremnošću da pomognemo i nailazimo uglavnom na pozitivne reakcije. Međutim, postoji određeni broj građana koji nemaju mnogo razumijevanja za naš trenutni obim posla. Pogađaju nas negativni komentari koji se odnose na naš rad. Želimo da objasnimo građanima da imaju razumijevanja i strpljenja za prebukirane telefonske linije i distribuciju humanitarne pomoći koja se dijeli na osnovu prioriteta”, kažu Anastasija i Kristina, koje apeluju na građane da je u ovom trenutku najpotrebnija solidarnost, razumijevanje i strpljenje.
Kolašinom patrolira 20 volontera, među kojima su Luka Šuković i Miloš Rakočević, koji kažu da im se ljudi iskreno obraduju kad ih vide.
“Realne potrebe i stvarno stanje potvrđuju zahtjevi svih onih koji nam se obrate. Naročito je teško stanje u selima, gdje su komšije udaljene i po nekoliko kilometara. Vrijeme, životni putevi i starački dani su nekadašnje domaćine odveli daleko od onoga čemu su život posvetili. Inspirativne i poučne su priče svih njih. Uvijek kažu riječ više, koja odiše iskustvom. Od njih se za pet minuta može mnogo naučiti. Kako preturiti breme života, ali gdje s njim na kraju kada starost osvoji”, navode Luka i Miloš.
Volonter iz Nikšića Andrija Knežević navodi da straha među volonterima ima, ali se on prebrodi s obzirom na to koliko je ljudi kojima je njihova pomoć potrebna.
“Dešavalo mi se u devet od 10 slučajeva da nas starije osobe dočekaju sa očima punim suza”, navodi Andrija i dodaje da njegovo malo nekom može značiti mnogo, i kada bi svako tako razmišljao i ophodio se, u svijetu bi bilo mnogo manje ugroženih.
Vrijeme je za solidarnost
Volonterka iz Herceg Novog Milica Boca navodi da su ona i njeni saborci odlučili da prestanu da čitaju gomilu strašnih vijesti i statusa na društvenim mrežama, već da se posvete pomaganju drugih i prate samo zvanične podatke.
Kaže da su to uradili jer su razne teorije izazivale strah kod njih, a ovo vrijeme nije za paniku, već za solidarnost, empatiju i društvenu odgovornost.
“Osmjesi na licima i sama spoznaja da radiš nešto dobro su ono što me motiviše da nastavim. Mnogi su ljudi u ovom trenutku prepušteni sami sebi i potrebna im je naša pomoć i mi smo tu”, kaže Milica i apeluje da oni koji mogu da pomognu to i urade, a ko ne može, onda barem da ne širi paniku i ne osuđuje one koji daju sve od sebe da pomognu ljudima u nevolji.
