(Iz Pariza, specijalno za Portal Analitika)
Iako su svi izbori, a naročito predsjednički, svojevrstan referendum na kome glasači pokazuju svoju viziju države u kojoj žive i koliko je oni prepoznaju u programu kandidata, prvi krug francuskih predsjedničkih izbora pokazao je iznad svega koliko glasači - ne odobravaju sadašnje stanje u Francuskoj!
Stoga se ovo glasanje može shvatiti, u prvom redu, kao njihov protest protiv ozbiljne ekonomske recesije, nezaposlenosti, stalnog smanjenja kupovne moći, nesigurnosti i očekivanje da će se ovaj negativni trend bar usporiti. Obećanja i politički programi deset kandidata koji su ušli u predizbornu trku sada su se svela na dva kandidata koji predstavljaju desnu i lijevu opciju tradicionalno podijeljenog biračkog tijela Francuske.Potraga za novim glasovima: Pobjednik prvog kruga izbora je nesporno kandidat Socijalističke partije, Fransoa Oland sa 28,6 posto dobijenih glasova.
Dovoljno da ga - ne samo glasači lijevog bloka već i većina političkih analitičara, oslonjenih na brojna istraživanja javnog mnenja - vide kao budućeg predsjednika Francuske i to sa 55 do 57 posto glasova u drugom krugu izbora 6. maja. Sadašnji predsjednik i predsjednički kandidat Nikola Sarkozi sa 27,6 posto dobijenih glasova već je ocijenjen kao gubitnik. Simbolično, on je i prvi predsjednik V Republike koji nije poveo u prvom krugu.
Sad obojicu čeka težak posao: da ubijede glasače svoje političke opcije da glasaju za njih, a to u ovom trenutku, nije potpuno izvjesno. U tom smislu, Fransoa Oland je u boljoj poziciji pošto već sada može da računa na 43,7 posto glasova iz rezervoara lijevog bloka. Njegov najozbiljniji protivnik Žan-Lik Melanšon sa Frontom ljevice je dobio
11,11 posto glasova i već je pozvao svoje birače da glasaju za Olanda. Uostalom, to su i mnogi od njih uradili već u prvom krugu, opredjeljujući se za „koristan glas“ da bi onemogućili pobjedu kandidata desnice. Tu su i glasovi Zelenih sa 2,31 posto i drugih kandidata lijevog bloka koji su zajedno dobili oko 2 posto glasova.Muke Sarkozijeve desnice: Dosadašnji predsjednik Nikola Sarkozi je na izborima imao mnogo težu ulogu. On je protiv sebe imao devet kandidata i nije uspio da se nametne kao najbolji izbor. To pokazuje da i glasovi desnice na koje može da računa - nijesu potpuno izvjesni.
Njegov najjači protivnik iz desne političke opcije je bila, ali i ostala Marina Le Pen, kandidat Narodnog fronta, partije ekstremne desnice koja je dobila 17,9 posto glasova i time pokazala da je treća najjača partija u Francuskoj. Njena cijela kampanja je bila koncentrisana na srednju klasu i očuvanje njihovog ekonomskog statusa i neizbježne teme o opasnosti imigracije po bezbjednost Francuske.
Međutim, koliko god se Sarkozi u toku kampanje trudio da privuče glasove francuskih ksenofoba, očigledno je da je poziv Marine Le Pen da glasaju za original, a ne kopiju - imao efekta. Pošto je njena strategija bila da razbije desni blok, naročito Sarkozijevu partiju, UMP, i da izazove rekonstrukciju tog bloka u kojoj bi ona dobila najvažniju ulogu, nije izvjesno da će sada promijeniti stav i pozvati svoje glasače da glasaju za Sarkozija. Uostalom, ona je izjavila da će tek 1. maja objaviti svoj stav.
U rezervoaru glasova za oba kandidata ostaju glasovi centra koje je dobio Fransoa Bajru, 9,13 posto. Po istraživanju javnog mnjenja očekuje se da 38 posto njegovih glasača glasa za Sarkozija, 32 posto za Olanda, a da ostali neće izaći na drugi krug izbora. Koliko su Olandu poželjni ovi glasovi, toliko su Sarkoziju neophodni. Međutim, ukoliko se Sarkozi odluči da violentnim nastupom privuče glasove Narodnog fronta, što je već počeo izjavom dan nakon izbora - da je najvažnija „ljubav prema otadžbini“, a ne politička boja - onda rizikuje da izgubi glasove centra.Evropski nadzor francuskih izbora: Sada Francuska ulazi u završni krug izbora i do 6. maja će se budno pratiti izjave i nastupi ova dva predsjednička kandidata. Međutim, ono što je ipak izazvalo pravi šok i što će sigurno biti isto toliko važna tema jeste - jačanje ekstremne desnice i njihov do sada najbolji rezultat na svim izborima od kada se predstavljaju. Za sada se glasovi koje su dobili gledaju kao glasovi protesta i pokušava da se minimalizuje njihov uspjeh.
Međutim, parlamentarni izbori su već u junu i cijela strategija Narodnog fronta je usmjerena na njih. Da li će Francuska poći za Holandijom i dobiti ekstremnu desnicu kao nezaobilaznu političku snagu?
Evropska Unija je već reagovala upozoravajući političke partije da se skretanje na populizam protivi svim evropskim vrijednostima i idealima.
Ali, na ovim izborima se
pokazalo da je jedna trećina glasača dajući svoje glasove ekstremnoj desnici i ljevici protiv Evropske unije i protiv globalizacije. Možda bi izbor Fransoa Olanda pomogao i Evropskoj uniji da revidira tvrdu liniju liberalizma i smanji nezadovoljstvo gradjana država članica, a time i glasove koji idu ekstremnim partijama, makar samo kao protest i opomena.Dragica MUGOŠA
