Mi zaista živimo u zamlji čuda.
Zemlji u kojoj vlast može sve: da ne govori istinu, da vara svoje građane, da ugrožava finansijsku, socijalnu, zdravstvenu, bezbjednosnu i svaku drugu sigurnost građanima... Prosto - može joj se.
Ubjeđuje nas vlast u raznorazne bedastoće, bez pardona, radi što joj god padne na pamet, a drskost je eskalirala na konferenciji za promociju Evrope sad. Ali, ko nam je kriv: tražili smo, gledajmo.
I molim vas, nemoj kome da je palo na pamet da začikava više Milojka Spajića i Pesovce. Zapeli pa zapeli: prvo - „đe je program Evropa sad 2“, pa onda - „niko ga nije vidio“, stalna pitanja - „pa kad će više“...
E, dosadilo našem Mišku, pa se naljuti, kao onaj iz filma ,,Ko to tamo peva”, stavi povez na oči, povika - ,,Hoćete, jel hoćete?”, pa ja mogu da vozim i zatvorenih očiju“.
I, paf-paf, izruči nam ,,Evropu sad 2”, drsko, nepovezano, opasno, manipulatorski. I ne baš logično, al što ima veze. Šef kabineta, onaj Krvavac, posebno je bio na visini manipulatorskog zadatka, podmetnuo čovjek leđa. Obraćanje vlasti na ovoj konferenciji pokazuje da je vlast zaista povjerovala u Dritanovu dijagnozu o nacionalnom IQ86, pa nas i tretiraju, skoro pa kao maloumne.
I tako, po drugi put nam serviraše Evropu sad.
Prvi put znamo kako je bilo.
Zaduženje, za tri godine, dvije milijarde, naravno za potrošnju, dok je za investicije i razvoj opredijeljeno - nula eura. Zatim je, zakonomjerno, uslijedila inflacija, gotovo galopirajuća.
Trgovci, mučenici naši, jedva stižu da prave kalkulacije, svaka dva dana dižu cijene. Vlada ih ne dira, ne miješa im se u posao. Pa čak i kad nam komšija i „brat“ zaprijeti da nema ulja za nas, svi ćute - i Vlada i trgovci. Pa dal’ je moguće, da se za svoje pare niđe na svjetskom tržištu ne može nabaviti ulje? Ali „srećom“ naš „brat“ iz Beograda se javi i reče da ne brinemo, da će ipak za nas bit ulja.
Naravno, platićemo to “dobročinstvo” papreno, već je cijena bogato uvećana.
I tako: Vladi lijepo jer rastom cijena izvlači se novac građana pa se finansira potrošnja, a kad rastu cijene, rastu i inflatorni prihodi od PDV i drugih nameta. I, naravno: lijepo i trgovcima, marže ogromne, zarada sasvim OK.
A Vladi se baš dopala šema - uzmeš skupe kredite, povećaš plate, podstakneš inflaciju i radnja radi. Pritom, imaš medije preko kojih danonoćno i neumorno ubjeđuješ građane da im nikad nije bilo bolje.
Vlast se bez srama hvali prihodima u budžetu ubjeđujući nas drsko da je to rezultat njihovog rada. Ako ćemo pravo i jeste njihov rezultat, duboko su zavukli ruke u džepove građana. I mi danas i unučad naša će plaćati ove ,,rezultate”.
A da bi sakrili prevaru uši nam preglušiše recitovanjem brojki, kako su povećali plate i penzije na 450, pa će sad na 600 pa će na 1000 i tome slično. Prevarni marketinški savjetodavci su ih naučili. ,,Besomučno ponavljajte, 230 eura je bila minimalna zarada”.
Iz današnjeg ugla gledano, nakon stampeda cijena 230 eura je stvarno bijedan novac. No, izbjegavaju da kažu, kolika je realna vrijednost tog novca bila i šta se sve moglo kupiti za tu vrijednost.Evo ih, molim, da nam izračunaju koliko smo mogli artikala kupiti za 250 eura 2019. godine, koliko za 450 eura 2023. i koliko za 600 eura danas. Pa da vidimo koliko nam je porasla kupovna moć, odnosno, koliko nam plata suštinski vrijedi.
Pesovi „stručnjaci“ iz parlamenta ponavljaju mantru „Eh što bi bilo da nismo povećali plate kroz Evropu sad 1, kad se pojavila kriza sa uvezenom inflacijom“. Eh, da Evrope sad 1 nije bilo, neka odgovorna vlada bi, kao i u svim razvijenim zemljama, donijela program zaštitnih mjera za stanovništvo i zaustavila spiralu rasta cijena.
Evropske zemlje su taj problem sanirale za pola godine. Kad se uporede cijene u Belgiji, Njemačkoj i drugim razvijenim zemljama vidjećemo da su kod nas cijene veće a za neke proizvode čak ivišestruko veće, a gdje je njihov standard. Ovo je vrlo provjerljivo.
Danas jako dobro osjećamo rezultate Evrope sad 1, kad je u pitanju zdravstveni sistem - liste čekanja, gužve i srozavanje nivoa usluga, odlazak ljekara, nedostatak ljekova. I evo, došao je na red penzioni sistem. Smanjiće doprinose za PIO, a kako će se to odraziti na visinu penzija - brzo ćemo saznati
Naša vlast nije ni pokušala da to ozbiljnije riješi iz prostog razloga što joj to ne odgovara. Jer, treba namaći pare za finansiranje budžetskih obaveza. Ukoliko stane inflacija, moraće brzo da se zaduži opet, što ne znači da neće uskoro, samo da se malo konsoliduju.
Jer, veoma je prosto, ako nema novostvorene vrijednosti, ako nema rasta produktivnosti, nema razvoja privrede i novih produktivnih radnih mjesta, za finansiranje potrošnje, pare moraju da se nađu, a đe drugo bez kod građana.
Programi „stop inflaciji“ koji su trebali da zaštite građane, se ne računaju, oni su na nivou dječje igrice i služe da zamažu narodu oči, uostalom sadje i sama Vlada od ovog programa odustala.
Da ne postoji nikakva želja, niti namjera da se rast cijena zaustavi najbolje govori činjenica da nema nikakvih zaštitnih mjera čak ni za najsiromašnije slojeve stanovništva. Eurostat u svojim podacima, jasno iskazuje standard građana u CG, on je niži od 2019. godine. Ali to je prosjek za cijelu zemlju.
Problem je, kakvi su ovi podaci kad su u pitanju siromašni slojevi stanovništva, posebno imajući u vidu da je najveće, kontinuirano povećanje cijena upravo kod neophodnih prehrambenih proizvoda i drugih osnovnih potrepština za život porodice. Plaćanje stanarina za ove porodice je prava trauma.
No uprkos svemu, isporučiše nam Evropu sad 2.
Po tragu istome, već viđeno, samo još drskije. Povećanje plata, naravno uz puno urušavanje tržišnih mehanizama kao i pariteta i principa pravedne raspodjeledohotka. Ni riječi o bilo kakvim mjerama za suzbijanje inflacije, ignorišu je kao da ne postoji. Ni riječi o problemima građana koji ne mogu da sastave kraj sa krajem. Već prvog dana, nakon konferencije,porasle su nam cijene osnovnih životnih namirnica. Brašno, ulje šećer… tako je zamajac rasta cijena dobio ubrzanje. Bez ikakve dileme, do kraja godine nas čeka novo ogromno zaduženje.
Danas već, jako dobro osjećamo rezultate Evrope sad 1, kad je u pitanju zdravstveni sistem. Liste čekanja, gužve i srozavanje nivoa usluga, odlazak ljekara, nedostatak ljekova.
I evo je došao na red penzioni sistem. Smanjiće doprinose za PIO, a kako će se to odraziti na visinu penzija brzo cemo saznati. Očigledno, plan je da svi budući penzioneri imaju samominimalnu penziju. Dakle, u situaciji visoke zaduženosti sa galopirajućom inflacijom, bez investicionog razvoja i rasta privrede, nesistemski početi izmjene penzionog sistema je brutalna neodgovornost.
Bestidno nas ubjeđuju da imamo najbolje ekonomsko okruženje na svijetu, da Hrvati mogu samo da nam zavide, i tako redom, čulismojoš mnogo, mnogo nebulozakoje vrijeđaju zdrav razum. I nije ih sramota.
Sve je jasnije da je na djelu nastavak opasne destrukcije idemontaža stabilnosti i održivosti ekonomskog sistema Crne Gore u sve očiglednijem cilju rušenja nezavisnosti i državnosti.