
Predsjednik Crne Gore ima ozbiljne, Ustavom određene nadležnosti.
Između ostalog, predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu, komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade, dvoje sudija Ustavnog suda, zaštitnika ljudskih prava i sloboda, postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore... Što bi se reklo, ima posla "ko ‘oće da radi".
Predsjednik države, međutim, ne vodi ni unutrašnju ni spoljnu politiku i nema nikakve nadležnosti za njihovo sprovođenje, niti mehanizme uz pomoć kojih bi ih ostvario.
Tako da bilo kakav pokušaj ove aktivnosti aktuelnog predsjednika Milatovića (ma koliko on lijepo i dobro upakovano zvučao - poput Platforme za Crnu Goru u EU) ne može biti ništa drugo nego očigledno neustavno djelovanje.
Jasna je želja da se u ovom osjetljivom trenutku za formiranje Vlade stvori alibi da antievropske i antiNATO strukture okupljene u ostatku DF - ZBCG poptisivanjem ovog dokumenta "dokažu" svoju pravovjernost, pa da budu "kredibilan i evropski" partner za partiju u kojoj je i sam Milatović.
Poziv na depolitizaciju društva ne može biti kredibilan od nekog ko je kao izabrani predsjednik Crne Gore zadržao poziciju zamjenika predsjednika svoje partije.
Takođe, i iz načina obraćanja i želje da bude puno uključeniji u vođenje dnevne politike i na unutrašnjem i spoljnom planu jasno se vidi pokušaj Milatovića da po uzoru na Aleksandra Vučića prelama ključne političke dileme u ovoj državi i postavi se kao centar političkog odličivanja.
To mu ne pripada ni po poziciji predsjednika, ni po Ustavu u našoj zemlji - koja je tipski primjer parlamentarno-vladinog, a ne prezidencijalnog ustrojstva države. U većini država u kojima predsjednik ima ovakve ustavne nadležnosti on se i ne bira na direktnim izborima, nego u parlamentu kvalifikovanom većinom.
Zbog toga je bitno da se prema ovim namjerama ponašanja predsjednika Milatovića crnogorsko društvo u startu jasno odredi, jer dugotrajno iskustvo neustavnog djelovanja političara u Crnoj Gori nanosi suštinski najveću štetu crnogorskim građanima.
I to se odnosi kako na razvoj institucija, preko našeg evropskog puta do cijelog niza izuzetno zapuštenih oblasti poput zdravstvenog iili obrazovnog sistema.
Crnoj Gori ne treba novi Vučić koji bi s visine presijecao političke i društvene dileme, našoj zemlji treba poštovanje Ustava, zakona i regula, a prvi kojeg to obavezuje je upravo predsjednik Jakov Milatović.