"Otvoreni Balkan“ nije uspio da za tri godine dokaže da želi da uključi sve zemlje na ravnopravnoj osnovi. Implicitno osporava Berlinski proces i posljedično vodi fragmentaciji regiona, što pojačava strah od ruskog uticaja i otvara put produbljivanju podjela na Balkanu. Dok je Berlinski proces siguran put ka EU, za Otvoreni Balkan se to ne može tvrditi – kaže Izabela Kisić, izvršna direktorka Helsinškog odbora u Srbiji za Pobjedu. Ove poruke ne brinu Abazovićevu vladu, koja se nalazi u tehničkom mandatu, I koja bi u narednih 15 dana trebalo bi da donese odluku o ulasku Crne Gore u „Otvoreni Balkan“ i pored negativne analize Ministarstva evropskih poslova, kao i protivljenja većine u parlamentu.
Dva izvora Pobjede, bliska samom vrhu Vlade, navela su da je pristupanje Crne Gore „Otvorenom Balkanu“ već ,,završena stvar“.
Za tu odluku premijer je obezbijedio podršku komesara za proširenje Olivera Varheljija, ali i djelovi američke administracije, predvođeni Gabrijelom Eskobarom su naglasili da nemaju ništa protiv – ističu izvori našeg lista, bliski vrhu izvršne vlasti - ukoliko je to odluka koju bi podržala većina u crnogorskom parlamentu.
Nedostatak povjerenja
Iako je osnovan 2014. godine na inicijativu njemačke kancelarke Angele Merkel Berlinski proces je zamirao zbog evroskepticizma i odluke EU da se neće proširivati u narednih pet godina. U fazi njegovog mirovanja osnovana je nova regionalna inicijativa 2019. godine u Novom Sadu – „Mini Šengen“, s ciljem slobodnog protoka ljudi, roba i usluga. Ona je 2021. godine prerasla u ,,Otvoreni Balkan“ kojem je prišlo samo tri od šest država regiona: Srbija, Albanija i Severna Makedonija, koje su je i osnovale – što dovodi u pitanje opravdanost njegovog postojanja.
"Glavni nedostatak "Otvorenog Balkana“ ostaje to što okuplja samo tri, a ne svih šest partnera sa Zapadnog Balkana. Nedostatak poverenja sprečava Crnu Goru, BiH i Kosovo da se priključe, ali podsjećam da ni EU nije izgrađena na povjerenju, već na realnim interesima i da je postojao zazor od njemačke dominacije", objašnjava Suzana Grubješić, potpredsednica Centra za spoljnu politiku za Pobjedu.
Grubješić, koja je bila generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji, potpredsjednica Vlade Srbije za evrointegracije i obavljala razne savjetničke poslove vezane za EU, ocjenjuje da je oživljavanje Berlinskog procesa posljedica prevashodno straha od prelivanja ukrajinske krize na Zapadni Balkan, a manje istinske riješenosti da se proces pristupanja i integarcije regiona zaista ubrza.
"Ali, ako Berlinski proces uspije da ubrza formiranje CRM (zajedničkog regionalnog tržišta) i ubrzano ga integriše u jedinstveno evropsko tržište, to će biti veliki uspeh, iako ekonomska integarcija ne može da bude zamjena političkoj integraciji regiona".
Reanimacija
Berlinski proces je nakon petogodišnjeg mirovanja aktiviran početkom novembra kada su svih šest država Zapadnog potpisale tri sporazuma o slobodi kretanja, priznavanju diploma i profesionalnih kvalifikacija.
"Ukoliko potpisani sporazumi budu brzo ratifikovani i primijenjeni donijeće konkretan boljitak za građane i to će se osjetiti. To će vratiti povjerenje u evropske integracije koje je iz različitih razloga narušeno u gotovo svim zemljama. Implementacija tri sporazuma, po prvi put bi imala konkretne rezultate u stvaranju jedinstvenog tržišta, kao što je bio slučaj sa ukidanjem rominga", objašnjava Izabela Kisić i ističe da se sve se to radi na osnovu pravnih tekovina EU koje podržavaju zajednički pristup zemalja Zapadnog Balkana i svakodnevnim životnim pitanjima građana.
"Time se se stvaraju uslovi za ekonomski rast i strane investiture u svim zemljama regiona. Na takvim dogovorima građena je EU", kaže Kisić.
Podrška SAD
Iako se Srbija nadala da će SAD snažno podržati ,,Otvoreni Balkan“ – to se nije desilo. Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan jasno je rekao u junu u Ohridu, na samitu „Otvoreni Balkan“, da SAD podržava OB kao ekonomsku inicijativu usmjerenu na stvaranje većih mogućnosti ljudi u regionu, ali da „prekogranična saardnja treba da bude usmjerena ka većoj evropskoj integraciji“. Zatim je ponovio da SAD „podržavaju sve inicijative koje region približavaju EU i promovišu stabilnost“ i naglasio „da bi inicijativa bila uspješna mora da uključi svih šest država Zapadnog Balkana na jednakom nivou“.
,,Otvoreni Balkan“ se često kritkuje kao samopromocija predsjednika Srbije i njegovog uticaja na Srbe u regionu, Crnoj Gori i BiH, koji treba da u tim državama poguraju inicijativu. To pokušava da uradi i tehnički premijer u Crnoj Gori Dritan Abazović po Vučićevom nalogu.
Kisić kaže da ,,Otvoreni Balkan“ nije imao kapacitete da uključi sve zemlje regiona na ravnopravnoj osnovi i zbog nepovjerenja regiona prema srpskom predsjedniku.
"Percipiran je kao inicijativa predsjednika Srbije i premijera Albanije – Aleksandra Vučića i Edija Rame, koja je usredsređena na interese političkih elita, a ne na građane. S druge strane, nije imao kapacitete jer nije vodio računa o političkim kriterijumima za proširenje Evropske unije i nije rešavao političke sporove među zemljama članicama, prije svega na relaciji Srbija – Kosovo. Često je bio zasnovan na političkim ucjenama ,,uzmi ili ostavi“, što je onemogućavalo njegovu realizaciju. Recimo, primjena sporazuma o diplomama, koji su nastali ranije, nikada nijesu do kraja primijenjeni", precizira Kisić.
Veliki povratak EU
"Berlinski sporazumi imaju snažnu podršku Evropske unije, što nije slučaj sa ,,Otvorenim Balkanom“. EU je nakon potpisivanja sporazuma donijela odluku o energetskoj pomoći regionu. Nijedna EU zemlja nikada nije stala iza projekta ,,Otvoreni Balkan“. Veća dinamika u vezi sa Berlinskim procesom svakako će marginalizovati projekat OB. ,,Otvoreni Balkan“ nema mehanizme, ni budžet za njegovo sprovođenje. Nastao je kao alternativa Berlinskom procesu, ali se Berlinski proces sad vratio u region. Nije naravno isključeno da će Srbija nastaviti sa opstrukcijom i odugovlačenjem skupštinske verifikacije sporazuma, što je prvi korak ka njihovoj implementaciji", objašnjava Kisić.
