Nigerija je jedna od mnogih zemalja koje su potpisale protokol Ujedinjenih Nacija protiv trgovine ljudima. Ipak, mlade žene, pa i 15-godišnje djevojčice, i dalje se ilegalnim kanalima dovode u Njemačku ili u neku drugu evropsku zemlju, kako bi radile u biznisu sa seksom.
Inspektor Markus Štajner kontrolisao je javne kuće u okolini glavne železničke stanice u Frankfurtu. „To je mjesto gdje stižu djevojke iz sela u Nigeriji. Strana zemlja, kultura i jezik koji ne razumiju. Ovdje su tuče svakodnevica…to je mjesto na kojem bi se i Njemac osećao nelagodno.“
Jedan od bordela koji je ispitivao je smješten u ogromnoj zgradi od crvene cigle sa mnogo skulptura nagih žena, ispred je parkiralište prepuno skupih automobila. Štajner kaže da ovde radi više od 140 žena, ali je ukupan broj žena koje svakodnevno prostituiše u okolini stanice oko 500!
„Trenutno ovdje nema afričkih prostitutki, u svakom slučaju nema onih iz Nigerije. To je uspjeh za nas. Ali, mi smo svjesni da to ne znači da je trgovina ljudima prestala. Žene sada šalju u druge gradove.“
Zakletva pred vudu sveštenikom: Mreža trgovaca ljudima u Nigeriji često koristi tradicionalnu vjeru, na zapadu poznatu kao vudu, kako bi zaplašili i manipulisali svoje žrtve. Vjera u vudu je veoma snažna u nekim delovima Nigerije i trgovci ljudima često dovode žene kod vudu sveštenika pred kojim onda one moraju da se zakunu da će činiti sve što njihov makro zatraži od njih.
Žene koje je policija privela ispričale su mnogo toga, ali se skoro nikada to nije dešavalo spontano. Potrebno je ogromno strpljenje, ali se isplati, jer je to jedini način da im se pomogne. Svjesna toga da im, ako ih vrate kući u Nigeriju, preti opasnost, mnogim ženama, žrtvama trgovine ljudima, policija poslije pritvora nudi azil.
Brutalno iskorišćavanje: Vudu religija se najviše upražnjava u Africi, Južnoj Americi i Karipskim ostrvima. Jedna od žena koja je prošla kroz pakao je Rita Ekveza.
Septembra 2007. je počela da se bavi prostitucijom u Njemačkoj. Nakon što je uhvaćena, svjedočila je na sudu u Frankfurtu protiv svog „sponzora“. Posle procesa, u suzama priča koliko je teško bilo da se ponovo sjeća svega kroz šta je prošla kao prostitutka:
„Nije lako i govoriti o tome. Ali, oni dovode djevojke tako što im govore da je ovde sve lijepo, da će im život biti lakši i ljepši. Ali kad dođeš ovdje, sve je drugačije. Dovedu te i iskorišćavaju te.“
Ekvezi su ljudi koji su je doveli u Evropu rekli, tek kada je stigla, da im je dužna 60.000 evra(!) i to za – avionsku kartu i druge troškove. Radila je kao prostitutka sedam dana u nedjelji, primajući ponekad i 18 muškaraca dnevno.
Pomoć društva: U maju 2008. policija ju je uhvatila tokom racije i stavila iza rešetaka zbog toga što je radila ilegalno. Međutim, uz pomoć policije i nevladinih organizacija za pomoć ženama, ona je uspjela da se izbori sa strahom i prekrši vudu zakletvu. Sada radi kao frizerka, osnovala je porodicu.
Ali Rita Ekvezi je jedna od rijetkih kojoj je to pošlo za rukom. Policija smatra da je jedna od najvećih prepreka za suzbijanje trgovine ljudima u Nigeriji – baš vudu. Mada je policija u stanju da pomogne ženama da pobegnu od trgovaca ljudima i makroa – većina njih se prije ili kasnije ponovo vraća prostituciji. Suviše je veliki strah od vudua, od posledica neispunjavanja zakletve koje dale pred sveštenikom u Nigeriji – da će otplatiti dug od 60.000 evra.
Asumpata Latus / Dijana Roščić (Dojče Vele)
