SPC radi na promjenama Ustava, a ključne stvari koje bi morale da budu definisane najavljenom revizijom crkvenog najvišeg pravnog akta su, prije svega, promjene administrativnih granica na kanonskom području SPC i upravljanje imovinom.
“Suštinski razlozi za donošenje novog Ustava SPC utemeljeni su u članu 14 važećeg u kojem su pobrojane episkopije, arhiepiskopije i mitropolije. Njime je indirekno utvrđen i njihov status u odnosu na Patrijaršiju. Međutim, crnogorsko-primorska mitropolija srpske crkve je prostor svojih kompetencija koje su zahvatale cijelu Crnu Goru već neustavno podijelila na više eparhija”, kazao je Vučinić agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, podjela je uzrokovala i niz ozbiljnih organizacionih, imovinskih i crkveno političkih problema među njima i u odnosu na Patrijaršiju.
“Oni se mogu riješaviti samo na osnovu crkvenog ustava koji tako nešto nije ni predvidio. Potvrda da je, upravo, ovaj član uzrok pisanja novog Ustava je imenovanje preosvećenog Amfilohija za predsjednika Komisije za pisanje ustava”, naveo je Vučinić.
On dodaje da su i nove političke okolnosti nastale nakon crnogorskog referenduma o nezavisnosti uzrokovale potrebu da im se Srpska crkva prilagodi u organizacionom smislu.
Vučinić je kazao da smo svjedoci da “beogradska patrijaršija, ne birajući sredstva, pokušava da očuva ekskluzivni status u zemlji i nametne se kao domicilna crkva”.
“Pa je mimo rješenja iz ustava Srpske crkve, odlukom Sinoda, preosvećenom Amfilohiju već dodijelila titulu Arhiepiskop cetinjski i mitroplit crnogorski. Upravo ga je uzdigla i častila titulom Mitrofana Bana, svojevremenog poglavara Crnogorske pravoslavne crkve do 1918. godine. A crnogorsku teritoriju podijelila je na pet eparhija – crnogorsko-primorsku, dukljansku i zahumsko-budimljansku sa sjedištima u zemlji i mileševsku i trebinjsku u inostranstvu”, rekao je on.
Njima je, dodaje Vučinić, kao stranim pravnim licima, nezakonito prepisala crkvenu imovinu koja se nalazi na dijelu hercegnovske i cijele pljevaljske opštine,a namjerna je da osnuje još dije episkopije – u Baru skenderijsku, a na Prevlaci kod Tivta bokokotorsku.
“Za njih gradi katedralni hram u Baru i obnavlja manastir na Prevlaci pri kojima će im biti sjedišta. Preosvećeni je titulom Arhiepiskopa cetinjskoga potvrdio sopstveni status vrhovnog svještenika i prvog među svih pet, a ubrzo, sedam arhijereja koji imaju duhovne kompetencije u Crnoj Gori”, saopštio je Vučinić, dodajući da on već predsjedava skupom arhijereja Srpske crkve u Crnoj Gori koji saborno rješavaju sva crkvena pitanja u zemlji.
To je, kako je dodao, dovoljno promjena, i to bitnih, da im se crkveni ustav mora prilagoditi.
“Podjela crnogorske teritorije na pet a u bliskoj budućnosti i sedam eparhija, od kojih dvije imaju sjedišta u Hercegovini i Srbiji pokazuje da patrijaršija ne respektuje Crnu Goru kao suverenu državu nego je drži privremeno nezavisnom teritorijom koju treba anektirati Srbiji”, ocijenio je Vučinić.
Za takvu političku politiku, kako je kazao, nažalost ima ozbiljnu podršku i nekih najviših državnih adresa koje je, dodao je, podstrekavaju da djeluje protiv naših narodnih interesa i da podriva državnu nezavisnost.
“U svakom slučaju promjena ustava beogradske patrijršije ne može i neće riješiti crnogorsko crkveno pitanje, ali ga uz očitu podršku nekih naših političkih adresa može učiniti složenijim. Što se Crnogoraca tiče, i stim ustavom i bez njega, i s podrškom svih državnih adresa oni neće kleknuti pred oltarima na kojima služi svještenstvo beogradske patrijaršije”, zaključio je Vučinić.
