Objašnjavajući što je podrazumijevao kada kaže „u korist Srbije“, Vučinić je kazao:
„Činjenica da jedna strana institucija poseže za tolikom našom teritorijom u korist strane države, ne birajući ni sredstva ni načine da je uzakoni u sebe, dovoljno je prijeteća za svakog lojalnog građanina. U ovom procesu protiv države Crne Gore, njihov uspjeh mogao je da ima nesagledive posljedice po nas i našu zemlju. Sigurno bi osokolio sve naše protivnike i neprijatelje. U konačnome, destabilizovao bi političke prilike i nesumnjivo uticao da se ponovo, ali glasnije i snažnije, dovede u pitanje državna nezavisnost“.
Vučinić kaže da Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne pridaje preveliki značaj ovim komentarom:
„Srpska crkva bjelodano predvodi skoro cijelu opoziciju koja je sve svoje sile i moći usmjerila protiv nas i svih naših interesa. Kao zainteresovani umješač na strani budimljanske filijale beogradske crkvene centrale, u postupak se zlonamjerno umiješala i država Srbija, obje s ciljem da se našoj zemlji oduzme značajan komad zemljišta u korist srpske crkve i države.
Tek sada su stvorene pravne, a nakon ovih izbora i političke pretpostavke da se ovo pitanje riješi na pravedan način. Jednostavno, svu crkvenu imovinu treba skupštinskim aktom ponovo uzakoniti na državu ili opštine i mjesne zajednice kao pravna lica koja su u sebe supstituisala kompetencije plemena, sela i bratstava čija je to donedavno bila imovina“, smatra Vučinić.
Objašnjavajući zašto SPC nema pravo da traži tu imovinu, Vučinić je kazao:
„Crkvena imovina, pa i ova koja je bila predmet spora pred međunarodnim sudom, uvijek je bila u vlasništvu sela, bratstava, plemena ili države. Sve pravne kompetencije su bile u njihovim rukama. Ta imovina je poslije Drugog svjetskog rata oduzimana upravo njima i sa time nema ništa ni jedna crkva, a kamoli srpska. U formalnon smislu, država je kao nosilac suvereniteta oduzimala agrarne viškove crkvama i manastirima kao pojedinačnim pravnim licima, u ovom slučaju koja su bila u njenom vlasništvu, i dodjeljivala ih drugim državnim pravnim licima, zadrugama, poljoprivrednim kombinatima, komunalnim preduzećima, fabrikama i slično. Ali, mi ne raspolažemo instrumentima moći, sem argumentima protiv saveza državne administracije i popova beogradske patrijaršije koji se iživljavaju nad cijelom nacijom i državom“, kazao je Vučinić.
On je podsjetio da su predstavku podnijeli, kako u njoj piše, Eparhija budimljansko-nikšićka, manastiri: Đurđevi stupovi, Bijela, Podmajinsko, Dobrilovina, Kosjerevo, Sveta Trojica iz Bijelog Polja, Pivski manastir, Sveti Luka iz Nikšića, Sveta Trojica iz Plava i Saborna crkva i Crkva svetog Petra i Pavla iz Nikšića.
