- Sama riječ "Željezara" uvijek je za mene predstavljala snagu i zvučala gordo. Ponosan sam što sam željezarac. Ogromna većina radnika je Željezaru doživljavala kao svoj drugi dom, i još uvijek je doživljavaju tako. I svi oni hoće da je instiktivno brane kao svoje ognjište. U tome je naša najveća snaga. Sa privatizacijama Željezare dolazili su tuđinci, neznalice i prevaranti, kojima je do sudbine Željezare bilo stalo kao do "lanjskog snijega". Oni su je uništavali. Željezaru može jedino voditi onaj koji kao i mi zavisi od nje i onaj koji će morati odgovarati za ono što uradi sa njom. Zasada je svima koji su je vodili u propast, pri čemu su se žestoko "ugrađivali", bilo omogućeno da odu bez ikakve odgovornosti. Nijesu odgovarali ni oni što su ih dovodili, tako da je veliko pitanje jesu li se i oni "ugrađivali" -kaže u razgovoru za „Vijesti" predsjednik Sindikata Željezare.
Znaju željezarci, kaže Vučinić, u koliko teškoj situaciji se nalaze i koliko su ovi dani biti ili ne biti i za njih i za fabriku. Zato mu i smeta što premijer
- Sjutra izlazimo na ulicu kao nikad do sada revoltirani i nezadovoljni. Pored svih muka koje su nas snašle dovijajući se kako i na koji način da preživimo, premijer i ministar ekonomije svojim izjavama i prijetnjama samo dolivaju ulje na vatru. Umjesto da gase požar, oni ga raspiruju. Oni zaboravljaju da smo mi radnici, ne političari. Izjava da su sindikalci sve ovo uradili da bi se suočili sa "svijetlima pozornice" i bili na naslovnim stranama, dok se radnicima Željezare prijeti otkazima i stečajem, dok ne primaju platu, dok se državni organi svom silinom obrušavaju na predstavnike gladnih i prevarenih radnika, samo povećava radničku ogorčenost. Svi bi mi voljeli da smo se suočili sa "svjetlom" pa bilo., i pozornice, ali na žalost radnici Željezare, a tu mislim na radnike svih akcionarskih društava nekadašnje velike Željezare, suočili su se sa mrakom - kaže Vučinić.
Ni Vučiniću, kao ni svim željezarcima, nije jasno zašto su premijeru „trn u oku" i zašto su samo u njihovom slučaju pozvani državni organi da hitno reaguju. Drugi su lomili ulazna vrata i prozore, kod drugih je veliki broj ljudi iz obezbjeđenja morao da reaguje i opet njihovi" potezi nijesu bili „sramota za Crnu Goru". Sindikat i radnici Željezare su bez ikakve lomnjave i dodatnog obezbjeđenja rukovodstvu „pokazali" izlazna vrata i zbog toga ih i premijer i ministar prozivaju.
- Premijer je ili pogrešno obaviješten ili od "drveća ne vidi šumu". On još ne shvata u kojem su stanju radnici Željezare i pod kakvim su stresom. Razlog što smo 'trn u oku premijeru' može biti taj što smo povrijedili njegovu sujetu jer mu nijesmo klicali i aplaudirali na protestima, što mu nijesmo veličali lik i i što mu se nijesmo klanjali. Nijesmo, jer za to nijesmo imali razloga. Rekli smo mu pravu istinu u lice. Pomozi ako hoćeš i ako možeš, jer se 'davimo', ako nećeš i ne možeš daj ostavku i idi, možda će moći neko drugi. Prava istina zna da zaboli, ali je dobro da se sazna što prije. Ne može se više niko skrivati iza državne zastave i himne, brojati pare i namicati bogastvo. Ovo je i naša država, to je i naša zastava i himna, nas koji smo 'goli kao crkveni miševi'. Neće moći više tako, hoćemo da vidimo svjetlo. Što se tiče sramote, ministar ponovo zamjenjuje teze. Dovoljno je da mu pomenemo njegovo Cetinje. Privredu Nikšića je žestoko načeo, ali se nadam da će biti spriječen i da će podnijeti ostavku - kaže Vučinić.
