Ilija Vujačić je poželio dobro veče "evropskoj Crnoj Gori i evropskoj Podgorici".
Dobro veče Crnogorci, prijatelji, braćo, jer brat je mio koje vjere bio.
Razgrnite buktinjom slobode večeras tamne oblake koji se nadvijaju nad našom jedinom kućom,Crnom Gorom!
Nek ponovo svane rujna majska zora, baš sad u novembru kao što je svanula 13. jula 1878, 1941, i 21. Maja 2006.
Ruše ti Ustav, Zemljo moja, kopaju temelje, mijenjaju istoriju, a ne znaju da su tvoji temelji državnosti čvrsti kao Lovćen, a njene međe, zalivene krvlju! i da ih nećemo tek tako puštit...
Nije ovo prvi put da sa kiljena države branimo nezavisnost. Udarali su ođe i veći i bolji od šake petokolonaša....
Isuviše su slabe prazne glave izdajnika i stranih da bi udarale u tvrdi crnogorski krš. Zalud kuju okove i zvekeću lancima.
Ne ljube lance Crnogorci, ni lance, ni tuđe skute, ni mantije zločinaca natopljene krvlju nedužnih i nemoćnih...
Budi se mladosti crnogorska! Tvoja leđa nijesu njihov stepenik!
Budi se! Jer to što vam oko vrata stavljaju nijesu medalje nego omče.
Ustani moja Crna Goro, jer ova borba nije borba radi pobjede nego radi uvjerenja, dokažimo da nijesmo borci za čekove i honorare, da ne živimo od borbe nego da živimo za borbu!
Budimo vrijedni imena predaka koje nosimo i Ilija i Mirel, i Josipa i Mirsada i Nikola i Miloš stanimo zajedno pod zlatna krila orla dvoglavoga i pošaljimo jasnu poruku da je Crnogorsko sve od Pljevalja pa do mora! I da će tako i ostati! Svih 13.812 km2! Ni pedalj više! Ali, ni manje! Jer, svaka je stopa skupo plaćena...
