Iako je još 19. marta, kada je na Rimskom trgu u Podgorici organizovan protest reprezentativnih organizacija koje zastupaju prava osoba s invaliditetom, tokom razgovora sa ministarkom rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naidom Nišić, organizatorima dato obećanje da će sastanak sa predstavnicima Vlade uslijediti već naredne sedmice, što je medijima potvrđeno i iz kabineta Spajića, taj sastanak do danas nije održan, a odložen je već dva puta.
Nije ispunjeno ni obećanje ministarke koje se odnosi na hitnu izmjenu Pravilnika o uslovima, kriterijumima i postupku za ostvarivanje prava na subvencije.
0Podsjećamo, iz Spajićevog kabineta saopšteno je da nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji I zapošljavanju lica s invaliditetom neće ići u dalju proceduru bez konsultacija sa relevantnim nevladinim organizacijama.
No, kako poziva za sastanak nije bilo, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić u ime organizatora pisanim putem obratila se premijeru i ministarki, ali su odgovori izostali.
Ipak, usljed očiglednog medijskog pritiska, sastanak je prvobitno bio zakazan za četvrtak, ali je juče ponovo odložen za utorak, 22. april, kako je navedeno u mejlu koji je poslat iz resornog ministarstva, zbog “neodložnih obaveza Spajićevog kabineta”.
O širokoj podršci njihovim zahtjevima, upitima koje je uputila ministarki i premijeru, ignorantskom odnosu Vlade oličenom u neispunjenim obećanjima i prolongiranju sastanka koje traje gotovo mjesec, očekivanjima i daljim koracima u slučaju izostanka ispunjenja kumulativnih zahtjeva, za Portal Analitika govori izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.
ANALITIKA: Možete li reći da su protestni ciljevi ispunjeni i da je protest možda i po prvi put pokazao potencijal za homogenizaciju OSI u borbi za svoja prava?
VUJAČIĆ: Treba imati u vidu i, rekla bih, ne zaboraviti da je ovo prvi protest u istoriji pokreta za prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori koji je organizovan zbog neke politike ili odluke organa vlasti. U konkretnom slučaju, ispostavilo se da je riječ o namjeri Vlade, koju je pokušalo sprovesti Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, kao nadležni organ za politiku zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom.
Dakle, bilo je i ranije različitih protesta, ali potpuno drugačijeg karaktera, ciljeva i svrhe, a kada je riječ o prethodnim protestnim okupljanjima nikada zahtjevi organizatora nijesu imali ovako široku podršku.
Vjerujem da je razlog široke društvene podrške svjesnost o nepravednosti, nepravičnosti, negativnih posljedica i neusklađenosti sa međunarodnim standardima u oblasti ljudskih prava.
U tom smislu, protestno okupljanje je pokazalo snagu, odlučnost i jedinstvo osoba s invaliditetom, organizacija osoba s invaliditetom, ali i brojnih drugih nevladinih organizacija, zatim pojedinaca, poslodavaca i drugih subjekata.
Podsjetiću da je i Nezavisni monitoring mehanizam zapromociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom - tijelo koje je formirala institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda – 20. marta tražilo hitno povlačenje objavljenog Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom iz dalje procedure i formiranje nove radne grupe uz bliske konsultacije i aktivno učešće osoba s invaliditetom i reprezentativnih organizacija.
Po mojim saznanjima, Ministarstvo se nije oglasilo ni povodom zahtjeva ovog tijela, naglašavam nezavisnog tijela koje je država bila dužna formirati u skladu s obavezama propisanim Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a važno je napomenuti da još uvijek iz ovog resora nijesu objavili ni Izvještaj o sprovedenoj javnoj raspravi o Nacrtu zakona, što su bili dužni uraditi u roku od 15 dana od završetka Javne rasprave.
Oni su, međutim, u susret završetku Javne rasprave, umjesto prihvatanja zahtjeva i povlačenja Nacrta zakona, raspisali dodatne konsultacije i pozvali zainteresovane da im se obrate. To je simuliranje transparentnosti i otvorenosti i nakon svega što se i u međuvremenu desilo nikako se drugačije ne može razumjeti.
ANALITIKA: Iako je sastanak sa premijerom bio predviđen za sedmicu nakon protesta, do njega nije došlo, niti ste dobili odgovor na pismo koje ste mu uputili? Možete li ukratko podsjetiti na ključne teze iz pisma upućenog premijeru i koji su, prema Vašem mišljenju razlozi zbog kojih se načelna spremnost za dijalog ponovno pretvorila u ignorantski odnos kakav je postojao i prije protesta?
VUJAČIĆ: Nažalost, ignorantski odnos se nastavlja i dalje. Upravo juče u pripremi odgovora za Analitiku dobila sam mejl iz Kabineta Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga u kojem informišu da se sastanak ponovo odlaže, po drugi put u roku od mjesec, te da će se, umjesto u četvrtak, 17. aprila, održati u utorak, 22. aprila, opet „usljed neodložnih obaveza predstavnika Kabineta predsjednika Vlade”.
Iz Vlade se ponašaju kao da je vanredno stanje u državi, pa funkcionišu u nepredvidivim okolnostima. To je šarlatantski odnos ove Vlade prema većini društvenih tema i važnih pitanja o kojima se odlučuje.
Igraju se sudbinama više hiljada osoba s invaliditetom i tretiraju nas kao nerelevantne i nedostojne direktnog dijaloga s Vladom. Jednostavno nijesmo prioritet i ova Vlada ne shvata koliku je već štetu nanijela pokretu osoba s invaliditetom i samim osobama s invaliditetom, kao cjelokupnoj populaciji.
Duže čekamo jedan sastanak s Vladom nego što je Ministarstvo prethodno posvetilo vremena koncipiranju Nacrta zakona - ispostavilo se bez bilo kakvih temeljnih analiza, bez procjene uticaja, bez prethodne primjene alternativnih mjera – sa jednom jedinom namjerom; ograničavanja i umanjenja obima prava poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, obesmišljavajući tako u potpunosti princip afirmativne akcije kakav je ovo zakonsko rješenje i to u trenutku kada zakon još uvijek nije ispunio svoju svrhu i propisani cilj.
Podsjetiću da sam se, u ime organizatora protesta, obratila premijeru i ministarki Nišić u četvrtak, 27. marta s obzirom da to da nas te sedmice, kako je na dan protesta bilo najavljeno, nijesu pozvali na sastanak.
U tom obraćanju sam tražila blagovremeno zakazivanje sastanka u sedmici koja počinje 7. aprila. Podsjetila sam da su zahtjevi koje smo ispostavili Ministarstvu kumulativni i da se odnose na: povlačenje Nacrta zakona, formiranje nove radne grupe koja će uključivati najmanje tri/troje predstavnika/ca reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom,u skladu s obavezama države potpisnice Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, tehitno usvajanje novogPravilnika o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije.
Nadalje, podsjetila sam da smo dodatno zabrinuti aktuelnom situacijom i trenutnim statusom odgovora na zahtjeve, uprkos tome što smo, na sastanku 19. marta, dobili čvrsto uvjerenje od ministarke Nišić da će dio zahtjeva koji se odnosi na Pravilnik biti ispunjen i vjerovali i objavljen u Službenom listu.
Iako sam u kasnijoj komunikaciji ponovila upit za Pravilnik, nikakav odgovor nijesmo dobili u pisanoj formi, a ovaj akt nije ni dalje objavljen u Službenom listu, iako je od sastanka objavljeno devet izdanja, što naravno nije nikakva odgovornost Službenog lista, nego isključivo Ministarstva jer je jasno da Pravilnik nije bio pripremljen i upućen u proceduru.
Prethodno, još nakon sjednice Savjeta za prava lica sa invaliditetom, održane 28. februara, troje članova Savjeta: Radenko Lacmanović, Milijana Ćirković i Igor Tomić, kao i kolega Goran Macanović i ja smo Ministarstvu uputili predlog za izmjenu Pravilnika, a ministarka je na toj sjednici navela da će u roku od 15 dana izmijeniti Pravilnik.
Sve to za posljedicu ima činjenicu da je asistencija u radu značajno umanjena čak i u odnosu na period prije oktobra 2024, odnosno do 40% prosječne mjesečne bruto zarade ostvarene u prethodnoj godini po zaposlenom i da se već treći mjesec u tom iznosu refundira od strane Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.
Dok se svima u državi povećavaju zarade i naknade, dok se milionska sredstva isplaćuju iz budžeta u nejasnim procedurama i okolnostima, dok resori u Vladi, uključujući i resor kojim rukovodi ministarka Nišić imaju na desetine angažovanih po ugovorima o djelu, dok Kadrovski plan za organe državne uprave i službe Vlade Crne Gore za 2025. još nije usvojen, Vlada umanjuje obim prava osoba s invaliditetom i namjerava i da ih ograniči.
To je apsolutno nedopustivo u jednoj državi socijalne pravde, vladavine prava, državi koja je ratifikovala sve značajne međunarodne dokumente, državi koja teži EU. To je kažnjavanje osoba s invaliditetom samo zato što smo to što jesmo – osobe s invaliditetom.
Dan nakon protesta sam saopštila da će vrijeme pokazati da li je Vlada zaista za suštinski dijalog ili kupuje i prolongira vrijeme, te da nas ministarka ne bi primila na sastanak da nijesmo, nakon isteka vremena koje smo dali da nas sama pozove, krenuli u zgradu Ministarstva kada su nas onemogućili da uđemo iz obezbjeđenja, kao i jedno privatno lice, blisko ministarki Nišić.
To neka ostane događaj po kojem će se pamtiti trenutno Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, kao resor u kojem se osobe s invaliditetom fizički sprečavaju da uđu unutra.
Neka onda svako sam zaključi u šta je pretvoren servis građana, kakav bi uprava morala biti. Sigurno smo mi bili bezbjednosni rizik za ministarku i njen tim, pa je bilo opravdano takvo postupanje prema nama.
ANALITIKA: Da nije bilo pritiska medija, i jasnog stava da od zahtjeva nećete odustati, mislite li da bi sastanak uopšte bio zakazan?
VUJAČIĆ: Neprocjenljivo je značajna podrška medija koju smo imali i u susret protestu i na sam dan protesta i to tokom cijelog tog dana do kasno u noć. Izvještavanje sa lica mjesta i brojnost medija, kao i sadržaj medijskog izvještavanja svakako su doprinijeli ishodima koji su se desili te večeri.
Neka se iz većinske partije na vlasti takođe zapitaju jesu li pokušali uticati na medije i sadržaj medijskog izvještavanja u dijelu najave da ćemo spavati na ulici i zašto sljedećeg dana na sastanak Zajedničkog konsultativnog odbora civilnog društva između EU i Crne Gore mediji nijesu bili uopšte pozvani, a podsjetiću da sam na Rimskom trgu onog dana najavila svoje učešće i izlaganje na tom sastanku.
ANALITIKA: Podrška javnosti vašim zahtjevima dodatno je intenzivirana tokom i nakon protesta. Da li to može biti makar i naznaka promjene društvene svijesti i spoznaje da ovo nije borba samo jedne grupacije ili jednog dijela populacije, već društva u cjelini, jer bez poštovanja ljudskih prava nema ni suštinske demokratije?
VUJAČIĆ: Vjerujem da se upravo i desila ta spoznaja i svijest koliko je ovo štetno i opasno i da je Ministarstvo ovim namjerama prešlo crvenu liniju koja se ne smije dopuštiti.
Takođe, oni koji su nam pružili i pružaju podršku osim činjenice da vjeruju i znaju u čemu se sastoji opravdanost naših zahtjeva i kritike, svjesni su i tog rizika i opasnosti po ljudska prava brojnih grupacija.
ANALITIKA: Kad je riječ o sastanku sa premijerom, kakva su vaša očekivanja? Hoćete li insistirati na tome da zahtjevi budu ispunjeni bez daljeg odlaganja, a ukoliko se to ne desi, hoćete li nastaviti sa protestima, možda i u nekom uslovno rečeno radikalnijem obliku?
VUJAČIĆ: Naravno, ispunjavanje zahtjeva je minimum i polazna osnova saradnje i započinjanja novog procesa, a ne nikakav maksimalistički zahtjev od kojeg možemo odstupati, uspostavljati kompromise i pregovarati s Vladom.
Jednostavno nije nam ponuđen, niti dat nijedan valjan argument koji bi opravdao ovakve izmjene Zakona, a potvrdilo se da ovim izmjenama nijesu prethodile ni analize, da nijesu korištene postojeće, da nijesu utvrđene „čuvene” zloupotrebe koje su nam pokušali poturiti kao opravdanje ovih izmjena i da je sve apsolutno zasnovano na ličnim uvjerenjima par pojedinaca i neprebolnoj činjenici od strane resora rada i finansija o par visočijih i visokih zarada osoba s invaliditetom.
Čekamo podatke, uz dokaze naravno, i o tome koliko osoba s invaliditetom prima zaradu do iznosa minimalne zarade za srednjoškolsku stručnu spremu, odnosno za visoku stručnu spremu, koliko do iznosa prosječne, koliko je onih čija je zarada veća od prosječne i na kraju koliko je onih čija je zarada veća od dvije prosječne zarade u Crnoj Gori, a za koje poslodavci ostvaruju pravo i podnose zahtjeve za isplatu subvencije.
U slučaju da Vlada ne uvaži zahtjeve i na sastanku s nama se ne budu željeli dogovoriti o sljedećim fazama i koracima, protesti se svakako nastavljaju i u slučaju potrebe trajaće duže dana, uz spavanje na ulicama.
Vjerujemo da ćemo onda zavrijediti pažnju premijera, pa možda i sa nama tada napravi par „selfija‟ i pozdravi pratioce na mrežama.
Dakle, da zaključim, kao što sam više puta ponovila, sva obećanja koja smo mi do sada javno dali smo ispunili, a isključivo od Vlade zavisi hoćemo li ispuniti i obećanje koje se odnosi na spavanje na ulici.
