Izložba “Tajne kamena”, koja je postavljena nedavno u holu Hotela Crowne Plaza u Podgorici, novo je likovno predstavljanje akademske slikarke Milijane Vujović, koja kroz motive kamenih pejzaža kontinuirano istražuje odnos čovjeka i prirode, nasljeđa i prostora.
Iako bez zvaničnog otvaranja, izložba je privukla pažnju likovne publike, a umjetnica se ovog puta predstavila sa 38 radova većeg i manjeg formata rađenih u tehnici ulje na platnu i akvarel iz dva ciklusa “Tajne kamena” i “Rascjepi duše”.
Ovim povodom, Vujović za Portal Analitika govori o značenju motiva u njenom radu, procesu stvaranja i porukama koje nosi njeno slikarstvo, ali i o stanju na likovnoj sceni Crne Gore.
Tajna kamena kao intimna priča
Na pitanje o simbolici kamena kao centralnog motiva, Vujović objašnjava da je kroz godine rada došlo do svojevrsne identifikacije s tim elementom.
“Svako ima svoje tajne, pa i kamen. Ja sam se u stvari poistovijetila sa njim. On je izraz moje duše, misli i osjećanja... Kao neki nijemi svjedok od prastarih vremena. Kamen je moj oltar, moja molitva”, iskrena je sagovornica Analitike.
Kroz predstavu okamenjenih pejzaža, kako kaže, govori o sebi i svom životu koji je bio pun i padova i uspona.
“Iskrena da budem, ne znam što znači stvarati iz sreće – uvijek je tu neka muka i težina, ali da ne otkrivam sve jer ne bi bila onda tajna. Nadam se da ljubitelji umjetnosti uživaju u mojim djelima ovih dana u Crowne Plazi”, naglasila je ona.
Priroda kao vrelo inspiracije
U svojim djelima ova umjetnica istražuje simbiozu prirode i nasljeđa kroz pejzaže, svjetlost i vrijeme, spajajući sve ove elemente u jedinstvenu umjetničku formu.
“Ništa nije tako harmonično kao priroda – Bog je tako stvorio, savršenstvo svojstveno samo stvoritelju. Za mene je priroda vječna inspiracija. Ona me vraća u stanje smirenosti duha i ispunjava pozitivnom energijom. I tako omamljena pokušavam da prenesem na platno svoje utiske, tj. ulazim u proces stvaranja. U stvari, uvijek sam u tom procesu – pa i kad nisam prisutna u ateljeu”, naglašava Vujović.
Kamen, trava, stećci: jezik bezvremenih pejzaža
Govoreći o dominantnim motivima na slikama, sagovornica Analitike ističe njihovu likovnu i simboličku vrijednost, pojašnjavajući i kako ih koristi da prenese na platno svoje umjetničke ideje i emocije.
“Kamen, trava, nebo, stećci, čempresi, masline su motivi na mojim slikama. Kamen je glavni nosilac slike. Vremenom, kroz rad, pojavila se trava i ostali detalji. Oni za mene predstavljaju važne likovne motive jer mnogo je važna likovnost u jednom umjetničkom djelu”, kaže Vujović.
Napominje da su se stećci na njenim slikama kasnije pojavili, ali da je očarana njihovim izgledom i reljefima koji govore o tragovima ljudskog postojanja.
“U procesu stvaranja koristim fotografiju, ali samo kao skicu na kojoj je uhvaćen neki interesantan kamen, stijena. Fotografija mi je samo kao polazna tačka, dalje nastavljam po svom nahođenju kako bih predstavila pejzaž koji postoji samo u mojoj glavi – onako kako emocije diktiraju, vodeći računa da je djelo prije svega likovno”, navodi Vujović.
Tišina prostora i linija horizonta
Kroz slike Milijane Vujovič provlači se osjećaj bezvremenosti i metafizičke tišine. Prostor, kako kaže, u njenom stvaralaštvu nije fizički, već misaoni.
“Vrijeme kao da je zaustavljeno. Prostor je u mojim mislima širok i neograničen. Nazire se samo linija horizonta koja dijeli zemlju i nebo. Nekad je taj prostor povezan vertikalama – čempresima. Postoji vjerovanje u nekim kulturama da, kad čovjek umre, njegova duša se uspinje na nebo uz pomoć čempresa. Zato se sade obično pored groblja”, pojašnjava umjetnica.
Bez otvaranja – s više slobode
Za izložbu u Hotelu Crown Plaza, Vujović je odlučila da preskoči zvanično otvaranje – što se, kako kaže, pokazalo kao zanimljivo rješenje.
“Ova izložba je za mene kao neki eksperiment. Htjela sam da „izvedem“ malo svoje radove na svjetlost dana, jer smatram da im je svuda bolje nego u ateljeu. Zaobišla sam ovaj put zvanično otvaranje i mogu vam reći da sam prijatno iznenađena jer ima odjeka, ima reakcija”, ističe sagovornica Analitike.
Pejzaž kao ogledalo unutrašnjeg svijeta
Iako priroda ostaje trajna inspiracija, pejzaž koji slika za Vujović nije odraz spoljneg već, kako napominje, unutrašnjeg pejzaža.
“Pejzaž i priroda su za mene neiscrpna inspiracija, ali ipak najviše tragam unutar sebe. Pejzaž se vremenom mijenjao. U početku je djelovao dosta opustošeno, kao pustinja. Vremenom, kako sam ja sazrijevala kao umjetnica, došlo je do promjena koje su inače neminovne kad radite u kontinuitetu. Samo rad stvara nove ideje i novu inspiraciju”, poručuje Vujović.
Stećci kao svjedoci i inspiracija
Jedan od važnijih motiva u njenim novijim radovima su stećci, koje umjetnica vidi kao tihe svjedoke prošlosti.
“Uz pomoć stećaka sam htjela da ostavim trag ljudske prisutnosti. Oni su za mene vrlo enigmatični – čitala sam nešto o njima i mislim da nijesu valorizovani dovoljno. Pa eto, da ih zabilježim na svoj način”, kaže ona.
Ističe da trenutno ulazi u novu slikarsku fazu.
“Radim na novom ciklusu koji se bavi figuracijom – ali da ne otkrivam... Imaće prilike likovna publika da ih vidi u ULUCG krajem godine”, najavljuje umjetnica.
Kada je riječ o izložbi “Tajne kamena”, Vujović kaže da joj je važno da publika iz galerije ne izađe ravnodušna.
“Voljela bih da posjetioci ponesu utiske – pozitivne ili negativne, to njima prepuštam. Možda se moje slikarstvo nekom i ne dopada i ja to poštujem. Svi smo različiti. Najgora reakcija je ravnodušnost”, smatra sagovornica Analitike.
Za Analitiku je najavila samostalnu izložbu u Bijelom Polju koja će biti otvorena u julu i izložbu u Podgorici u Umjetničkom paviljonu ULUCG krajem godine.
“Tu ću se predstaviti novim ciklusom koji do sad nije izlagan. U pitanju će biti, pored ulja, i kombinovana tehnika na papiru – ali da ne otkrivam sve...”, kaže Vujović.
Nadam se boljem vremenu
Osvrnula se i na stanje likovne scene u Crnoj Gori,naglašavjući da uprkos bogatstvu stvaralaca, institucionalna podrška često izostaje.
“Likovna scena u Crnoj Gori je vrlo bogata i raznolika. Ja mislim da nema manje zemlje, a više umjetnika na planeti. Pobornik sam štafelajnog slikarstva i volim da vidim rad i trud na nekom djelu, da se tu uložio napor”, ističe ona,
Trebale bi, kaže, institucije malo više da obrate pažnju na umjetnike koji se uglavnom oslanjaju na sopstvene snage.
“Snalazimo se, narodski rečeno. Nadam se boljem vremenu”, zaključuje Vujović.
