Po nekoliko sati zadržavati poslanike crnogorskog Parlamenta na granici sa Srbijom, je svojevrstan revanšizam zbog glasanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici. To je dokaz koliko Srbija nije građanska, a ni moderna, niti država u kojoj se svi osjećati sigurno”, kazao je za Portal Analitika politički analitičar, Srđan Vukadinović komentarišući još jedno nekorektno postupanje na granici Srbije prema našim poslanicima.
Ovoga puta to se desilo bivšoj ministarki ekonomije i poslanici Demokratske partije socijalista, Dragici Sekulić. Ona je prije nekoliko dana privedena na graničnom prelazu Špiljani, jer je srpska policija u njenom prtljagu pronašla šest tableta bromazepama.
U posljednjih nekoliko mjeseci, odnosno od usvajanja pomenute Rezolucije, sličan scenario na granici sa Srbijom doživjeli su i poslanici Damir Šehović, Ervin Ibrahimović, Suada Zoronjić, Božena Jelušić, te Draginja Vuksanović-Stanković.
Revanšizam umjesto dijaloga
Ovakvi postupci, kaže Vukadinović, pokazuju pravo lice Srbije – koliko je ostrašćena, osvetoljubiva i revanšistički nastrojena, mnogo više nego što je za dijalog i pronalaženje rješenja problema sa Crnom Gorom.
“Kako će se tek osjećati oni koji budu glasali za neke druge Rezolucije, za prijem Kosova u Interpol, UNESCO i budu glasali za to da su Dečani i Pećka patrijaršija kosovska i albanska baština, što će se vjerovatno desiti u skoroj budućnosti. Srbija je pokazala da nema demokratske kapacitete da prihvati drugačije mišljenje, a još manje ima argumenata da ubijedi nekog da suprotno glasa”, smatra Vukadinović.
Prema njegovim riječima Srbija se služi dvostrukim aršinima - protiv poslanika koji su glasali za Rezoluciju, podnosi krivične prijave, a sa druge strane nekoga ko je osuđen u Crnoj Gori, kao što je Svetozar Marović, želi da sačuva.
“Velika Srbija je poražena u Hrvatskoj i na Kosovu, to ime se sada promijenilo u ,,Srpski svet”. Ta kleronacionalistička politika poražena je međunarodnim dokumentima, presudama međunarodnih sudova, ali još nije poražena na terenu u Crnoj Gori, a ni u Bosni i Hercegovini”, ocjenjuje Vukadinović.
MVP ponizni sluga
Veliku odgovornost za “poseban tretman” susjedne države prema našim poslanicima snosi i Vlada Crne Gore, koja je, kaže on, juče veoma nemušto reagovala.
“To reagovanje u vidu saopštenja je bilo mlako, jer je u ovom slučaju trebalo da se uputi oštar protest, a otpravnik poslova Ambasade Crne Gore morao je da uruči demarš. Ovakva reakcija MVP-a ne znači ništa i dobila je odgovor od MUP-a Srbije koji je u duhu te nemuštosti i licemjerja”, navodi on.
Ovakvim reakcijama MVP-a, ističe, Evropi se šalje slika da dopuštamo miješanje druge države u unutrašnja pitanja Crne Gore i da smo ponizne sluge Srbije.
“Nećete naći nijednog ministra u svijetu, a ni ministarstvo koje je puki podržavalac interesa druge države. Mislim da i međunarodnoj zajednici zapravo odgovara ovakav ponizni položaj koje ima MVP, jer isti ima i prema stranim ambasadama”, kaže Vukadinović.
Ipak, on smatra da za ovakvo ponašanje ne treba kriviti isključivo Srbiju, niti Demokratski front koji ima vladajuću većinu u Parlamentu, već i GP URA.
Dominacija Crkve u politici
“Za sva poniženja koja doživljava Crna Gora i poslanici naše države je kriva URA. Nije problem bio 30. avgusta prošle godine što je DPS izgubio vlast, ni to što je u toj većini Demokratski front, ni to što je fingirala Srpska pravoslavna crkva i što ima upliv u Vladi Crne Gore. Problem je onaj koji je tas na vagi, a to je URA. Poslije događaja na Cetinju, vidjeli smo da se, onaj koji koordinira službama bezbjednosti, nije ni pitao, a kamoli znao šta će se raditi u Prijestonici”, pojašnjava Vukadinović.
Prema njegovom mišljenju, ovakvo ponašanje Srbije potrajaće sve dok ne dođe do promjene vlasti u Crnoj Gori, a to se, kako kaže, jedino može desiti na izborima.
“Pitanje je kad će se izbori desiti, jer svi oni koji su pod okriljem crkve čvrsto drže svoje pozicije, jer znaju da će teško ponoviti ovo što imaju sad, odnosno 41 glas u Skupštini. Zato i rade sve ovo čemu svjedočimo već duže vrijeme, uz podršku Srbije. Do događaja na Cetinju govorilo se da je religija ušla u politiku, a politika u religiju. Sada je potpuno crkva ušla u politiku i dominira njome”, zaključuje Vukadinović.
