Srpski mitropolit Joanikije Mićović često je u fokusu javnosti zahvaljujući izjavama tokom besjeda pripadnicima crkve Srbije u Crnoj Gori.
Od „nostalgičnih podsjećanja“ na vrijeme kad su se Crnogorci dokazivali brojem posječenih turskih glava do psihodeličnih opisa kapele na Lovćenu, riječi Mićovića malo koga normalnog ostavljaju ravnodušnim.
Istorija po Joanikiju
Da ga negativna reakcija velikog dijela javnosti ne dotiče, Joanikije Mićović je pokazao i prije nekoliko dana obraćajući se okupljenima ispred crkve Svetog Spasenja u Herceg Novom gdje se, govoreći o osnivaču grada Tvrtku Kotromaniću, osvrnuo na srednjevjekovnu istoriju ovog dijela Balkana. Evo šta je rekao:
„On je objedinio ono što je vječito bio plan sprskoga naroda, da se objedini i Bosna i Raška. Naravno, uvijek su tu podrazumijevalo i da su i ostale srpske zemlje u tom jedinstvu. Ali zbog moćnih Ugara teško je bilo prisajediniti Bosnu. A Travunija, Duklja i Zahumlje – to je nekako uvijek bilo zajedno sa Srbijom. Pa makar se povremeno i odvajale, opet su bilo zajedno. A ban Tvrtko imao je staru ideju i još od vremena kralja Bodina, pa preko Nemanjića i on je nakratko ostvario“, rekao je Mićović.
Rat feudalnih gospodara
Povodom izjave mitropolita crkve Srbije, istoričar Vukota Vukotić za Portal Analitika je podsjetio da je Kotromanić bio bosanski vladar i nije imao nikakvu namjeru da ujedinjuje nikakve "srpske" zemlje.
„Zapravo, Tvrtko i Lazar Hrebeljanović su uništili Nikolu Altomanovića i podijelili njegove posjede. Otuda aspiracije da se proširi preko Drine. Tako da se ne radi o ujedinjenju, nego prostom ratu među feudalnim gospodarima. Da je Tvrtko imao na umu neko ujedinjenje posegnuo bi za carskom krunom Nemanjića. Ali to nije slučaj, tako da te priče otpadaju kao neosnovane“, podvlači Vukotić.
Navodi i da je odabir manastira Mileševe za mjesto krunisanja u sklopu istih ambicija Kotromanića.
„Nakon propasti Nemanjića države svi su težili da zauzmu što više teritorija. Tvrtko je kombinovao srodstvo sa Nemanjićima i krunisanje u Mileševi kako bi pokazao svoje "legitimno" pravo na zauzimanje tih prostora. Kralj Tvrtko je bio praunuk Dragutina Nemanjića. To mu je i poslužilo da istakne svoje političke ambicije na njihove teritorije“, objašnjava Vukotić.
Duklja nije bila srpska
Istakao je i da za vrijeme dukljanskog kralja Bodina nijesu postojale nikakve srpske zemlje.
„Jedina država koja je tada postojala bila je njegova Duklja, kao država slovenska, uz Hrvatsku, na Balkanu. Vrlo su savremene te revizionističke teorije koje iznosi Mićović, a koje proglašavaju Vojislavljeviće Srbima. Bodin je bio proglašen i za cara u Prizrenu, ali kao nasljednik trona makedonskog cara Samuila. Tako da nikavo srpstvo nije dolazilo u obzir u njegovo vrijeme“, kategoričan je Vukotić.
Dodaje i da ostale srednjevjekovne zemlje koje je Mićović okarakterisao kao srpske to definitvno nijesu.
„Čak i u titulaciji nemanjićkih vladara Duklja, Travunija i Zahumlje se označavaju kao Pomorske zemlje, za razliku od srpskih zemalja, tačnije Raške. Bosna nikad nije ni ulazila u sastav države Nemanjića pa nije ni mogla biti "srpska". Opet se radi o revizionizmu današnje srpske propagande i politike, kojoj je Mićović odavno glasnogovornik“, ističe Vukotić.
Rupe u znanju
Da srpski mitropolit ima velike rupe u znanju pokazuju i njegove izjave o tituli Stefan koju su mnogi srednjevjekovni vladari dodavali svom imenu, pomenuvši Nemanjiće i Kotromanića. Mićović je, podsjetimo, rekao da je ova praksa nastala u znak poštovanja prema svetom Stefanu Prvomučeniku. Istina je, ipak, nešto drugačija.
„Stefan na grčkom znači okrunjeni. Tako da je to uzimano više kao titulacija nego ime. Zato imamo i kod drugih naroda, poput Mađara, uzimanje naziva Stefan. U svakom slučaju nije vezano samo za Nemanjiće. Osim toga Nemanjići su uzimali i ime Uroš, što na mađarskom znači gospodin“, naglašava Vukotić.
111
