Crna Gora danas proslavlja Dan državnosti. S istorijskog aspekta, 13. jul dvostruka je prekretnica za našu zemlju.
Odlukom sa Berlinskog kongresa 1878. godine, Crna Gora postala je nezavisna, međunarodno priznata država. Opštenarodnim ustankom podignutim 1941. u znak pobune protiv okupacije i fašizma, mala Crna Gora slobodarskim duhom zadivila je svijet, pokrenuvši talas masovnog antifašističkog otpora koji je odredio pravac i sudbinu porobljene Evrope.
O značaju istrajavanja na trinaestojulskim vrijednostima kao fundamentalnom temelju za očuvanje suverenosti i identiteta, te povratku na ispravan strateški kurs, za Portal Analitika govorio je istoričar Vukota Vukotić.
Gajenje uspomene na heroine i heroje važan dio nacionalnog identiteta
Sagovornik Analitike ističe da se 13. jul kao nacionalni praznik dostojno obilježava u Crnoj Gori.
„Mnogo više se slavi od Dana nezavisnosti, 21. maja, npr. Današnja Crna Gora nije u ovom trenutku slična onoj koja je bila u oba 13. jula (dakle i 1878. i 1941. godine) koja proslavljamo, niti treba da bude. Istorijske prilike i životni put Crne Gore od tada se dosta promijenio i više nijesmo u potrebi da se tako grčevito borimo za svoju slobodu“, napominje Vukotić.
Sa druge strane, kako navodi, svako vrijeme sa sobom nosi specifične izazove, te se od svake generacije zahtijeva da pronađe svoj vid rješavanja i prevazilaženja recentnih problema.
„Gajenje uspomene na heroine i heroje iz prošlih vremena je dio, i to važan dio nacionalnog identiteta, jer od njih možemo da učimo kako nijedna žrtva nije prevelika kada je u pitanju sloboda i Crna Gora. Ipak, tako naučene lekcije moramo prilagoditi savremenom trenutku, kako bismo postigli optimalne i poželjne rezultate“, poručuje Vukotić.
Revizionizam prerasta u potpuni delirijum
Govoreći o revizionističkim interpretacijama trinaestojulskih, antifašističkih tekovina, Vukotić ukazuje da u Crnoj Gori već dugo postoji klima istorijskog revizionizma na čijem su udaru često i temeljne vrijednosti crnogorske nacije.
„I pored deklarativnih izjava mnogih političara koji se protive revizijama istorije, zapravo je veliko pitanje šta oni podrazumijevaju pod tim pojmom. Jer kada krenete sa pogrešnih premisa, ne mogu se donijeti ispravni zaključci, a to se kod nas, izgleda, često zaboravlja“, ukazuje Vukotić.
Naš sagovornik napominje da revizionistički pokušaji nijesu zaobišli ni 13. jul.
„Opštenarodni ustanak protiv okupatora, koji se desio 1941. godine, nipodaštavan je u cilju uzdizanja četničke ideologije. Međutim, u posljednje vrijeme, a već sam pisao o tome, osporavaju se i dostignuća od 1878. godine. Kao da su junaci sa Vučijeg dola, Fundine, i drugih bitaka Veljeg rata, krivi što su se borili za nezavisnost Crne Gore! Na taj način revizionizam, prerasta u potpuni delirijum i magnovenje u kojem se ne zna ko što priča“, podvlači Vukotić.
Na djelu puzajuća kontrarevolucija
Vukotić smatra kako ne treba dokazivati stav da su oba trinaestojulska događaja duboko ugrađena u istorijske i državotvorne temelje Crne Gore.
„Stoga, iznova se vraćamo njima kao temama, jer su prelomni momenti naše moderne istorije. I kao takvi stalno su predmet spoticanja svima koji pokušavaju da obezvrijede ili potru Crnu Goru i njen narod“, naglašava sagovornik Analitike.
U posljednje četiri godine, kaže, na djelu je jedna vrsta puzajuće kontrarevolucije, čije je jedno od obilježja revizija istorijskih fakata i sagledavanja prošlosti.
„Zato se i čini da se polako udaljavamo od onih temeljnih vrijednosti koje nam je donio 13. jul. Međutim, prevelika je zaostavština i simbolika oba datuma dana državnosti da bi se tako lako mogla preurediti i prevrjednovati“, ukazuje Vukotić.
Veliki zalog za budućnost
On naglašava da su temeljne vrijednosti 13. jula i sve što ovaj datum predstavlja veliki zalog za budućnost.
„Priznanje državne nezavisnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine i u Evropi jedinstveni opštenarodni ustanak protiv fašističkog okupatora, ugaoni su kamenovi crnogorskog identiteta pa ih i nije moguće zaobići u bilo kojoj Crnoj Gori. Na njima se i prije 21. maja 2006, i poslije njega, gradilo crnogorsko moderno društvo, što najbolje pokazuje njegovo uvođenje kao Dana državnosti. U tom smislu, nije moguće zanemariti veličinu ovog datuma“, napominje Vukotić.
Pretenzije potčinjavanja Crne Gore postojale prije Berlinskog kongresa
Sagovornik Analitike podsjeća da je crnogorski Ustav jasno trasirao put zemlje i ugradio tekovine 13. jula u modernu Crnu Goru kao načela na kojima mora biti izgrađena njena budućnost.
„Ipak taj put, i to je od početka trebalo biti svima jasno, uvijek će imati prepreke i izazove. S obzirom na to da imamo fiksan geostrateški položaj, izazovi sa kojima se susrijećemo i pretenzije drugih prema nama stalno će biti iste“, ukazuje Vukotić.
Prema njegovim riječima, i prije 13. jula 1878. godine postojale su težnje, tada velikodržavnih projekata u nastajanju, da se potčini Crna Gora.
„Nemojmo zaboraviti da je zvanični Beograd jedini koji je zažalio kada se knjaz Danilo proglasio za svjetovnog vladara Crne Gore. Ni knjaz Nikola nikada tokom svoje vladavine, nije prestao da se nosi sa sličnim iskušenjima i da su mnogi njegovi državnički potezi najviše kritikovani u Beogradu. Isto tako, opštenarodni ustanak, jedini u porobljenoj Evropi, kojim se Crna Gora uzdigla u očima međunarodne zajednice, najviše smeta onima koji su tada stajali uz okupatore“, napominje Vukotić.
Sagovornik Analitike podvlači da je naša zemlja i danas na udaru istih pretenzija, jer te politike u okruženju nijesu prestale da postoje.
„Međutim, iako ćemo se stalno suočavati sa njima, upravo na temeljima 13. jula građena zajednica i identitet uvijek će biti dovoljni da se odupremo. Uz istrajavanje na ovim vrijednostima, neće nas uzdrmati ni brojni primjeri očigledne fašizacije, govora mržnje i iskrivljenja činjenica kojima svakodnevno svjedočimo“, poručuje sagovornik Analitike.
Obrazovanje mora počivati na naučno utemeljenim činjenicama
Upitan razumiju li nove generacije vrijednosni aspekt 13. jula, Vukotić kaže da će uvijek postojati potreba da se vrijednosti 13. jula na ispravan način prenesu mladim naraštajima.
„Svakako, najbolji način za to je kroz adekvatan obrazovni sistem na svim nivoima, ali svaki vid dodatnog obrazovanja je koristan. Takođe, od velike je važnosti da se kontroliše i ne dopušta nastavnom kadru da po ovom pitanju sami interpretiraju događaje“, ukazuje Vukotić.
Sagovornik Analitike podsjeća na nedavni primjer direktora škole u Plužinama, koji je otvoreno zagovarao istorijski revizionizam.
„Mislim da naš školski sistem mora biti usmjeren na eliminaciju ovakvih primjera. Jednom utvrđena istorijska istina vrlo teško je podložna promjenama, ne zbog neke ideološke nametljivosti, već zbog toga što je to naučnim metodama utvrđeni fakt“, podvlači Vukotić.
Današnji oblici revizionizma, kako dodaje, upravo su usmjereni na poništavanje naučnosti ovih postulata i njihovu relativizaciju.
„Stoga, svaki oblik obrazovanja mora počivati na naučno utemeljenim činjenicama“, kategoričan je naš sagovornik.
Relativizacijom se pokušava zamutiti slika pobjednika i pobijeđenih
Odgovarajući na pitanje kakvu sliku današnja Crna Gora, spram one iz 1941. šalje Evropi i svijetu, Vukotić ponavlja da je danas u našoj državi na djelu puzajuća kontrarevolucija, kojoj je jedan od ciljeva relativizacija i revizija prošlosti.
„Sve to se odražava i na naš imidž u svijetu. Nažalost, i tokovi u svijetu pogoduju tim nastojanjima. Za potrebe opravdanja svih tih malih poludiktatura, ponekad i otvorenih, koje pokušavaju da se ukriju iza pojma postistorijskog, nastalo je jedno novo čitanje istorije u kojem se izjednačavaju fašistički i komunistički režim“, ukazuje sagovornik Analitike.
Vukotić ocjenjuje da je takva klima iskorišćena u Crnoj Gori da se dodatno razmaše relativizacija događaja iz prošlosti, kako bi se zamutila slika pobjednika i pobijeđenih.
„U tu svrhu nijesu pošteđene ni žrtve rata, već se i one moraju iskoristiti u cilju dalje relativizacije. Sve to je vrlo štetno, prije svega po naše društvo, a samim tim i po sliku koju šaljemo u svijet“, naglašava Vukotić.
Vrijednosno okupljanje put ka odbrani od revizionističkih nasrtaja
On ističe da nas, ma koliko željeli da vjerujemo da smo čvrsto na evropskom putu, stvarnostuvjerava da je pred Crnom Gorom još mnogo posla.
„Evropski put ne znači samo prozapadni, jer time zanemarujemo veliki dio zemalja Istočne Evrope, već prvenstveno znači pripadnost jednom civilizacijskom krugu koji se gradio na Starom kontinentu vjekovima, a u čijim temeljima je od kraja Drugog svjetskog rata utkan i antifašizam, kao vrijednost na kojoj počiva. Zato nam nije prihvatljivo uvlačenje u nove narative, sa bilo koje strane dolazili, u kojima bi bile ugrožene ove vrijednosti“, podvlači Vukotić.
Stoga, kako dodaje, stalno ostaje otvoren poziv svim građanskim snagama, intelektualcima, partijama da se okupe oko vrijednosti koje reprezentuje Dan državnosti.
„To jeste i biće najbolji put da se crnogorsko društvo izgradi kao moderna zajednica, ali i kao sistem koji će biti sposoban da se odbrani od svih revizionističkih nasrtaja“, zaključuje Vukotić.
