- Vjerujem da će pregovori za članstvo Crne Gore u EU početi za manje od godinu dana. Naravno da će tada uslijediti dodatni i još složeniji zahtjevi, ali nema razloga da ne vjerujemo da oni koji su obezbijedili Crnoj Gori status kandidata za Evropsku uniju za samo nekoliko godina od nezavisnosti, neće moći da nastave putem do pune integracije i članstva.
Sagovornik Portala Analitika, profesor Ljubiša Stanković, bivši rektor Univerziteta Crne Gore i budući ambasador naše zemlje u Velikoj Britaniji, svoj optimizam da sadašnja crnogorska politička elita može ispuniti oštre zahtjeve Evropske unije u svih sedam oblasti koje su obuhvaćene mišljenjem Evropske komisije za sticanje statusa kandidata za članstvo, temelji na tome što, kako kaže, „postoji puna saglasnost svih političkih i društvenih subjekata da je put evropskih integracija budućnost Crne Gore“.
Stanković smatra neosnovanim skepticizam i stavove da bi kočnica za dalji napredak u pomenutom smjeru mogli biti - nedovoljni administrativni kapaciteti i manjak ljudskih resursa.
- Crna Gora, sa malo više od pola miliona stanovnika neće nikada imati kadra, koliko imaju države sa milionima stanovnika. Ali, za upravljanje malim sistemom kao što je Crna Gora, ipak treba onoliko sposobnih ljudi koliko statistički takav sistem ima i zahtijeva, smatra Stanković.
Članstvo u EU zavisiće od mnogih faktora: Stanković podsjeća da su i zahtjevi za sticanje statusa kandidata za članstvo u EU bili veoma oštri, te da su dodatni zahtjevi i pitanja uobičajeni dio procedure pridruživanja.„Ispunjavanje ovih dodatnih zahtjeva treba posmatrati iz ugla poboljšanja uslova života u Crnoj Gori“, kaže Stanković i izražava očekivanje da će početak pregovora za članstvo u EU uslijediti za manje od godinu dana.
- Vjerujem da će pregovori za članstvo Crne Gore u EU početi za manje od godinu dana. Tada će stići dodatni i još složeniji zahtjevi. Težak posao nam tek predstoji, sve u cilju dostizanja evropskog prosjeka, u svim oblastima. Hrvatskoj, kao jednoj uspješnoj zemlji u procesu pristupanja, za proces pregovaranja je do sada trebalo punih pet godina, a dio posla do konačnog i punopravnog članstva u EU je i dalje pred njima“, precizira dr Stanković, naglašavajući da je odluka o davanju statusa punopravnog člana nekoj državi značajnim dijelom i političko pitanje, te da ta odluka može biti donijeta prije ili kasnije, u zavisnosti od mnogih okolnosti, na koje, kaže, Crna Gora neće moći da utiče.
- Nas u Crnoj Gori treba da hrabri to što smo po mnogim političkim i ekonomskim parametrima i danas iznad pojedinih članica Evropske unije, a da ne govorimo o poređenju u trenutku njihovog uključenja u EU. Vrijeme donošenja te odluke će zavisiti i od opšteg stava zemalja Evropske unije u odnosu na proširenje EU, pa i od uspješnosti rješavanja ekonomskih i političkih problema sa kojima se i zemlje unutar EU srijeću u ovom periodu, ističe budući crnogorski ambasador u Londonu.
Stanković, ipak, smatra da je za Crnu Goru najvažnije da ispunjavanjem uslova za članstvo u Evropskoj uniji obezbijedi stalni rast kvaliteta života.
Nedostatak kadra – višedecenijski sistemski problem: Na pitanje koliko je Crnoj Gori, kao maloj državi, nedostatak ljudskog resursa kočnica za dalji napredak u tom smjeru, Stanković odgovara da je naša država dugo imala taj sistemski problem.
- Kasno je osnovan Univerzitet, a i nakon osnivanja, jedan dugi period je bilo malo studijskih programa, koji su bili sa ograničenim brojem mjesta. Tako je, sve do prije šest godina, gotovo polovina generacije odlazilo nakon srednje škole van Crne Gore, iz koje je najveći broj, posebno onih najboljih, za trajno ostajao van Crne Gore. Takav trend enormnog odliva sposobnih mladih ljudi zaustavljen je tek nedavno, kada smo 2004. odlučili na Univerzitetu da gotovo udvostručimo broj novoupisanih studenata i studijskih programa, kaže profesor Stanković, koji smatra da će proći i još destetak godina dok se posljedice ranijeg odliva ne ublaže.
„S druge strane, moramo imati u vidu da Crna Gora, sa malo više od pola miliona stanovnika, nema, i neće nikada imati kadra, u bilo kojoj oblasti, koliko imaju države sa milionima i desetinama miliona stanovnika. Ali, za upravljanje malim sistemom kao što je Crna Gora, ipak treba onoliko sposobnih ljudi koliko statistički takav sistem ima i zahtijeva“, naglašava Stanković.
O tome da li crnogorska politička elita dozvoljava vanpartijcima da dođu do izražaja, Stanković je mišljenja da se nigdje ne dolazi na mjesta sa kojih se istinski odlučuje „tako što vam neko to dozvoljava, razmješta, ili vas neko na to mjesto pušta.“
„Ta mjesta se osvajaju upornošću, radom i zalaganjem, i stalno su na vjetrometini i udarima. Pošto su udari nekada opravdani, a nekada i u obliku apsolutno nekorektnog i neprimjerenog javnog etiketiranja, onda, i kada dostignete neke pozicije, ako nemate dovoljno volje da sve to podnosite, umjesto vas dolaze uporniji i otporniji“, kaže sagovornik Portala Analitika.
Odnos prema državi „betonira“ unutarpolitičke odnose: Osvrćući se na crnogorske političke prilike i odnose na političkoj sceni, na promjenu crnogorske državne politike uz isti personalni sastav vlasti, te ocjenjujući snagu crnogorske opozicije da postane pravi korektor i kritičar poteza vladajuće garniture, Stanković je bio kratak i eksplicitan.
Po njegovom mišljenju, postojeće političke odnose i podjelu na političkoj sceni Crne Gore i danas, nakon četiri godine od sticanja nezavisnosti, učvršćuje i „betonira“ odnos prema državnom pitanju.
„I danas, poslije četiri i po godine od sticanja nezavisnosti, kao i u prethodnih desetak godina, podjela na političkoj sceni u Crnoj Gori se dominantno doživljava kroz odnos prema državnom pitanju. Aktuelnost tog pitanja ne dozvoljava političku dinamiku. Naprotiv, učvršćuje postojeće političke odnose“, veli Stanković.
Nekadašnji rektor Univerziteta Crne Gore uskoro će započeti i svoju diplomatsku karijeru, i to u Londonu, jednom od najznačajnijih evropskih i svjetskih metropola.
Koja bi, po njegovom mišljenju, bila uloga današnjeg diplomate jedne male zemlje kao što je Crna Gora, u uslovima kada sve značajne makropojave na globalnom planu diktiraju velesile i konstelacija njihovih odnosa?
Stanković smatra da mala država, kakva je Crna Gora, ne može uticati na globalno pojave, te da su svi pokušaji na tom planu uzaludno trošenje energije. On podsjeća na poslovicu koja kaže da je razlika između uspješnog i neuspješnog pojedinaca, u tome što ovaj prvi sebi postavlja zadatake koje može riješiti.
Crna Gora može biti primjer i model i manjima i većima: A šta može Crna Gora ponuditi svijetu?
„Može ponuditi primjer da je i na tako osjetljivom prostoru moguće voditi skladan suživot svih različitosti i to ponuditi kao primjer toleralnije i model drugima, i manjima i većima od sebe. Osim toga, zadatak diplomate je da predstavi svoju zemlju u što boljem svjetlu i pomogne svojim aktivnostima u ostvarenju zajedničkih ciljeva čitavog društva na putu integracija. Naravno, predstavljanje privrednog miljea, posebno turističke ponude i razvoj kulturne i naučne saradnje i razmjene, su među prioretima svakog diplomate iz Crne Gore.
Budući da je, kako kaže sagovornik Portala Analitika, njegovo trajno životno opredjeljenje naučnoistraživački rad, to će, veli, nastojati da obogati i proširi saradnju sa načnoistraživačkim centrima u Ujedinjenom Kraljevstvu, „na bazi dosadašnjih iskustava kroz zajedničke projekte i, posebno, kroz iskustva i počasti koje sam imao kao gost urednik u nekoliko izdanja najuglednijeg časopisa u Velikoj Britaniji i Evropi u oblasti elektrotehnike“.
Profesor Stanković podsjeća na jedan kuriozitet vezan za kadrove iz regiona i diplomatsko službovanje u Velikoj Britaniji.
- Interesantno je napomenuti da je diplomatski poziv u Britaniji bio izgleda suđen univerzitetskim kadrovima. Ranijih nekoliko ambasadora u Londonu bili su profesori i rektori univerziteta, ne samo kad je u pitanju Crna Gora. Bio je to raniji rektor Univerziteta Crne Gore profesor Miloš Radulović, zatim profesor Dragiša Burzan, a interesantno je napomenuti da je ambasador Srbije u Britaniji profesor Dejan Popovic otišao na tu funkciju sa mjesta rektora Univerziteta u Beogradu, ambasador Bosne i Hercegovine u Londonu je profesor i doktor tehničkih nauka Tanja Milašinović, ističe dr Stanković.
Komentarišući današnju poziciju intelektualca u Crnoj Gori, posebno univerzitetskog kadra, profesor Stanković veli da nije riječ o homogenoj skupini, kao što nije homogena ni Crna Gora.
„Univerzitetskih profesora ima u svim političkim opcijama, od kritičara svega što se na bilo koji način može povezati sa vlašću, do pripadnika raznih političkih partija, uključujući i vladajuće, koji se u principu priklanjaju partijskim stavovima. U tom pogledu, ovaj segment nije homogen, kao ni ostatak Crne Gore, niti ostatak svijeta“, zaključuje sagovornik Portala Analitika.
Gordana BOROVIĆ
