Porazna je statistika rodno zasnovanog nasilja u Crnoj Gori - svaka peta žena bila je tokom života žrtva partnerskog nasilja. Za pet godina je ubijeno njih 17, od čega je većina prijavljivala nasilnike. Odgovor sistema je bio takav - da su one sada mrtve.
Da je došlo do neke vrste epidemije rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici svjedoči i podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave prethodne godine. A samo u avgustu ove godine je zabilježeno 86 krivičnih djela iz oblasti nasilja u porodici. Četiri žene su silovane.
Društvo gleda „svoja posla“
Kada je riječ o ulozi društva u sprečavanju nasilja, odnosno građana koji mu svjedoče, gotovo polovina onih koje trpe nasilje neće naći pomoć niti će komšija, prolaznik ili svjedok nasilje nad njima nekome prijaviti.
O tome govori i statistika - 41 odsto građana smatra da je nasilje interna stvar i da se ne treba miješati. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je na konferenciji o rodno zasnovanom nasilju, koju su organizovali Vrhovno državno tužilaštvo i UNDP, prokomentarisao da će građani prije prijaviti glasnu muziku koja dolazi iz nekog stana, nego nasilje.
Kaća Đuričković iz UNDP je kazala da 10.500 žena u Crnoj Gori trpi neki vid nasilja – dnevno. Sa nasiljem u porodici je lično upoznata trećina građana i građanki.
Isto toliko ih vjeruje da žene lažno navode da su žrtve psihičkog nasilja, samo da bi skrenule pažnju na sebe.
Više od 4.000 žena nije rođeno zbog abortiranja fetusa ženskog pola, a to je još jedna je brojka koja govori o položaju žena u društvu.
Blage kazne kritikuje i EU
Sudovi su prepoznati kao institucije koje određuju blage kazne nasilnicima - tek je za svaki deseti slučaj prijavljenog nasilja propisana kazna zatvora.
Takav način kažnjavanja, te činjenica da najveći broj nasilja nad ženama bude definisan kao prekršaj, a ne kao krivično djelo, jeste problem Crne Gore, kojim se bavio i Izvještaj Evropske komisije za 2024. godinu u kome je iskazana „ozbiljna zabrinutost“.
Na to je ukazao i ministar pravde Bojan Božović koji je kazao da je blaga kaznena politika nedopustiva.
“A dodatno je kritički, jer je to u mojoj nadležnosti, da izmjene zakonskih rješenja ne idu dovoljno brzo”, rekao je on.
Prema Izvještaju, u 2023. godini od svih izrečenih prekršajnih kazni najčešće su bile novčane (29 odsto), a 20 odsto slučajeva završilo je oslobađajućom presudom. Zatvorske kazne izrečene su u oko 10 odsto svih slučajeva. Mjere zabrane izrečene su u samo 18 odsto, a deložacije počinitelja iz stana u samo osam odsto okončanih slučajeva.
“Raspon dostupnih hitnih mjera za zaštitu žrtava tokom postupaka koji traju se rijetko koristi. Oko 80 odsto prekršajnih predmeta traje do šest mjeseci”, podaci su iz EK izvještaja.
Posljednji slučaj, koji je opisao NVO sistem, u kome je sudija odbio da izrekne mjeru zabrane prilaska žrtvi, zbog toga što se nasilje (fizičko i psihološko) nije dogodilo u posljednjih godinu i po od kako žrtva i nasilnik ne žive zajedno, potvrđuje odnos sudstva prema žrtvi. Činjenice da je nasilnik tukao žrtvu i prijetio joj, iskazi svjedoka i zahtjev tužilaštva za izricanje mjere zabrane prilaska, Osnovni sud je obrazložio da sada nema zakonskih razloga za tu mjeru jer se više od godinu nije dogodio nijedan napad. Sud je saopštio i da je nasilnik psihički stabilna osoba, jer radi u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, te je prošla sve neophodne rigorozne provjere. Sud nije pojasnio kako je onda psihički stabilna osoba tukla suprugu, majku maloljetne djece.
Evropska komisija je istakla da je rodno zasnovano nasilje i dalje predmet ozbiljne zabrinutosti. Crna Gora se ne bavi femicidom, digitalnim nasiljem i rodno zasnovanim govorom mržnje.
“Definicije rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici u cijelom zakonodavstvu potrebno je dodatno uskladiti s Istanbulskom konvencijom i preporukama Grupe stručnjaka za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO). Takođe je potrebno poboljšati efikasno sprovođenje zakonodavnog okvira”, piše Evropska komisija.
Skloništa
Damir Gutić, ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, saopštio je da Crna Gora trenutno ima sedam licenciranih skloništa za žrtve nasilja sa 77 kapaciteta. Ukazao je da je veliki problem održavanje licenci tih skloništa, jer su međunarodni kriterijumi strogi, te da treba naći model da neke NVO, koje svakodnevno rade sa žrtvama, ne ostanu bez licenci, a rade veoma dobar posao. Kazao je da su za rješavanje problema licenciranja i strogih uslova, koji se moraju ispoštovati, potrebna finansijska sredstva.
“Svake godine izdvajamo sve veća sredstva i nadam se da ćemo u dogledno vrijeme u potpunosti finansirati sve potrebe skloništa u Crnoj Gori”, najavio je Gutić.
Kaća Đuričković je, osvrnuvši se na temu skloništa, pojasnila da iako skloništa pružaju dobru zaštitu žrtvama, ponekad, zbog nekih sitnih tehničkih detalja, licenca bude dovedena u pitanje (pločice, razmak između kreveta i slično...)
Strah i stid
Procenat žena koje trpe nasilje je vjerovatno i veći jer, prema podacima koje je UNDP predstavio, svaka četvrta žena nikada neće prijaviti nasilje zbog straha od osude i sramote. Isto tako, čak 62 odsto žena u Crnoj Gori se plaši da prijavi nasilje zbog straha od nasilnika.
A da strah od nasilnika nije apstraktan svjedoče i posljednji tragični događaji, ubistvo Biljane Pavićević i Šejle Bakije koje su prijavljivale nasilnike policiji i tužilaštvima – i na kraju bile svirepo ubijene.
Podatak da preko 75 odsto zaposlenih u institucijama u posljednjih pet godina nije prošlo nijednu obuku iz oblasti rodne ravnopravnosti osvjetljava činjenicu da je za posljednjih pet godina bilo 17 femicida, a da su žrtve, većina njih, prijavljivale nasilnike, na što je sistem ostao nijem.
U 2017. godini ubijene su tri žene, 2018. dvije, naredne 2019. čak četiri, a 2020, 2021, 2022. i 2023. ubijene su po dvije žene.
Najmlađa žrtva femicida je imala 18 godina, a sve njih su ubili emotivni partneri ili srodnici. Femicid uvijek nije prepoznat kao krivično djelo u KZ Crne Gore. Ipak, postoji ubistvo u porodici, koje se kvalifikuje kao teško ubistvo za što je zaprijećena najstroža kazna koja je u Crnoj Gori 40 godina zatvora. Zimrita Nerda imala je 27 godina, bila trudna i majka troje djece, kada ju je 2022. godine nevjenčani suprug satima tukao - do smrti. Tužilaštvo je zahtijevalo maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora zbog krivičnog djela teško ubistvo, ali je sud procijenio da je riječ o nasilju u porodici i da Nikolić ,,nije namjeravao“ da ubije svoju suprugu. Dobio je 12 godina zatvora. Više državno tužilaštvo se žalilo na presudu, protestovala je i javnost i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.
Seksualno zlostavljanje
Još jedan podatak koji govori o dubokoj društvenoj krizi jeste taj da svega četiri odsto građana smatra da je seksualno zlostavljanje nasilje, podaci su Ministarstva rada i socijalnog staranja iz 2022. godine. A čak 74 odsto žrtava seksualnog nasilja nije nikada nikome reklo o tome.
U Izvještaju EK je zabilježeno i da još uvijek nema centara za slučajeve krize silovanja i/ili seksualnog nasilja. Takođe, nedostaju mjere kojima bi se osigurao širi nivo svijesti o štetnosti nasilja u porodici na djecu, kao i odgovarajući resursi za psiho-socijalno savjetovanje za pogođenu djecu.
Gutić je najavio da su, kroz Plan rasta i Reformsku agendu, prepoznati krizni centri za žrtve seksualnog nasilja kao prioritetna aktivnost. U saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Ministarstvom pravde se pripremaju zakoni i podzakonski akti koji će omogućiti osnivanje kriznih centara.
Vrhovni državni tužilac Milorad Marković je nedavno izdao obavezujuće uputstvo za postupanje tužilaštava u slučajevima porodičnog i rodno zasnovanog nasilja.
Kazao je da je državnotužilačka organizacija svjesna neophodnosti efikasnijeg sistemskog odgovora na rodno zasnovano nasilje. U tužilaštvima je definisana strategija unapređenja rodne ravnopravnosti, kako bi se ono bolje prepoznalo i na njega bolje reagovalo.
A dok sistem sprema odgovore na rodno zasnovano nasilje, dvoje od troje ispitanih u institucijama smatraju da se danas pretjerano forsira pitanje rodne ravnopravnosti, a da se time suštinski ne poboljšava položaj žena u Crnoj Gori.
Ovaj podatak govori o tome da je neophodna edukacija, te da je za rješavanje ovog problema neophodan sistemski odgovor, koji kreće od formalnog i neformalnog vaspitanja i obrazovanja.
Nasilje nad političarkama
Da rodno zasnovano nasilje izlazi iz „porodičnog“ okvira, pokazuju i podaci da je čak devet od deset političarki u Crnoj Gori bilo pogođeno nekim vidom seksizma. Žene koje su učesnice javnog i političkog života često su na meti uvreda i mizoginog govora, najčešće putem društvenih mreža. Čak sedam od deset političarki je iskusilo neki oblik nasilja. Ono što je dodatno zabrinjavajuće jeste i podatak da svaka druga političarka u Crnoj Gori tvrdi da niko iz političke partije kojoj pripadaju nije reagovao na nasilje.
Samo od 2020. godine, mediji su zabilježili napade na one koje su bile glasne u poslaničkim kupama i iznosile svoja kritička mišljenja - na Draginju Vuksanović- Stanković, Aleksandru Vuković-Kuč, Vesnu Bratić, Jelenu Borovinić-Bojović, Dragicu Sekulić, Boženu Jelušić... Najčešće su to bili napadi putem društvenih mreža ili komentara na portalima. Vesna Bratić i Draginja Vuksanović-Stanković su prijavljivale i prijetnje u realnom životu, van društvenih mreža.
Na poslu 17 odsto žena seksualno uznemiravano
Nasilje nad ženama se često događa i na radnom mjestu – 17 odsto žena suočava sa seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu, podaci su Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.
Ministarka Naida Nišić je najavila razgovore sa sindikatima i poslodavcima, kako bi se žrtve osjećale slobodnije da prijave tu vrstu nasilja. Ona je kazala da se dešava da nasilnik napreduje u karijeri, dok žrtva nazaduje.
“U takvim uslovima, žene često biraju ćutati o zlostavljanju, u strahu od gubitka posla ili negativnih posljedica po karijeru. Tako se stvara ,,kultura ćutanja“ koja dodatno otežava profesionalni napredak žena i udaljava ih sa tržišta rada”, istakla je ministarka. Zlostavljanje ostavlja velike posljedice na fizičko i mentalno zdravlje žrtava, čime se direktno utiče na njihovu sposobnost za rad.
Ministarstvo radi na uspostavljanju paketa mjera koje će poslodavcima dati okvir za brzo i efikasno djelovanje za pružanje sigurnosti ženama da će njihova prijava biti shvaćena ozbiljno i adekvatno riješena i sa druge strane razmatraju ograničenja u karijernom napredovanju za osobe koje su počinioci rodno zasnovanog nasilja.
