Decenija je prošla vlade država postigle dogovor da će do 2010. godine uspjeti u značajnoj mjeri da smanje gubitak ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Ti ciljevi, međutim, ne samo da nijesu ostvareni već je u međuvremenu godišnja stopa izumiranja ugroženih vrsta porasla, prenosi Bi-Bi-Si.
Suma od 76 milijardi dolara, koja se navodi u analizi objavljenoj u magazinu "Sajens", petina je novca koji se godišnje potroši u svijetu na kupovinu sokova. Naučnici kažu da je neophodno da postavljeni ciljevi budu realizovani do 2020. godine.
Do sada su postojale nesuglasice oko iznosa koliko bi tačno trebalo godišnje da bude izdvojen za zaštitu terena, biljnih i životinjskih vrsta, što su pojedine vlade često koristile kao izgovor da izbjegnu ulaganja u oblast zaštite životne sredine.
Sada su su naučnici i stručnjaci iz brojnih organizacija za zaštitu životne sredine napravili detaljan proračun, prema kojem je potrebno povećati područje zaštite na 17 odsto ukupne kopnene površine.
Ekolog Donal Mek Karti iz britanskog Kraljevskog udruženja za zaštitu ptica, koji je vodio studiju, kaže da je za smanjenje prijetnji koji utiču na izumiranje vrsta godišnje potrebno pet milijardi dolara, ali da je za stvaranje i održavanje mreže zaštićenih područja potrebno znatno više novca.
"Da bi oba cilja bila ispunjena potrebno je 76 milijardi dolara godišnje. Naučnici su kao osnovni model u izradi studije uzeli ugrožene ptičje vrste. Glavni rezultat naše analize je da je očuvanje najugroženijih vrsta relativno jeftino, uzimajući u obzir njihovu malu rasprostranjenost, kao što je ptica ševa sa ostrva Raso, sa Kape Verdea", kaže Mek Karti.
On smatra da je u poređenju sa nekim drugim troškovima cena od 76 milijardi dolara mala u odnosu na to šta se time novcem dobija.
"To je samo dio onoga što potrošači godišnje potroše na kupovinu sokova. To tržište vrijedi skoro 500 milijardi dolara, a ukupna suma koja je potrebna za očuvanje vrsta upola je manja od bonusa koji se plaćaju bankarima u najvećim investicionim bankama na Volstritu", istakao je Mek Karti.
I pored toga ostaje bojazan da vlade neće uspjeti da prikupe toliku sumu novca, budući da je globalna privreda u velikoj krizi.
Profesor Tim Benton sa Univerziteta u Lidsu kaže da moraju da se usvoje teške odluke.
"Neke od vrsta i mjesta su apsolutno ključne za funkcionisanje ekosistema, ali to možda nije slučaj sa svima", smatra Benton. On misli da se mora napraviti strateški pristup kako bi ciljne grupe bile bolje definisane, umjesto da se kao sada ide sa "spašavanjem svega i svugdje".
Mek Karti, međutim, kaže da će vlade, sada kada znaju troškove očuvanja ugroženih vrsta, morati da se dogovore. To će, prema njegovim mišljenju, unijeti malo realniji pristup.
"Nije priroda ta koja je zapala u recesiju. Ovdje govorimo o nepovratnom gubitku jedinstvenih vrsta i miliona godina evolutivne istorije koji ne moraju da se dogode. Ta suma (76 milijardi dolara) je zapravo ključna investicija u prirodno bogatstvo. To nije trošak", zaključuje Mek Karti.
(suractiv.rs)
Foto:bearsoftheworld.net
