Žantovski, koji je bio prvi ambasador Češke u Vašingtonu, a kasnije i u Londonu, smatra da „za relativno male zemlje, kao što je Crna Gora, članstvo u NATO-u, a u budućnosti i u EU, predstavljaju najbolju šansu da održe svoju novostečenu nezavisnost, integritet, slobodu i demokratiju“.
Održaćete predavanje o Vaclavu Havelu i njegovom doprinosu ulasku Češke u Evropsku uniju. Naši studenti će moći da čuju koliko se Češka promijenila ulaskom u EU. Nažalost, Crna Gora na tom putu stagnira već tri godine. Smatrate li da je realno da Crna Gora postane članica EU do 2030. godine, s obzirom na to da imamo političke elite koje se zaklinju u integracije, ali ne daju rezultate na terenu?
ŽANTOVSKI:Proces pristupanja je dvosmjerna ulica. Sada više nego u prošlosti EU aktivno ohrabruje Crnu Goru i druge zemlje u regionu da ubrzaju svoje reforme u pripremi za članstvo, a ipak neke zemlje kandidati, uključujući Crnu Goru, izgleda da se predomišljaju o mnogim potrebnim koracima. Na kraju, na Crnoj Gori će biti da odluči da li su koristi od ubrzanja procesa pridruživanja EU do kraja decenije veće od rizika igre balansiranja, koja bi mogla rezultirati „potezanjem konopca“ za crnogorsku budućnost i geopolitičku orijentaciju.
Zašto zemlje regiona nikada nijesu uspjele da ostvare saradnju kao vaši susjedi u okviru Višegradske grupe, zašto je uspostavljanje suživota tako teško ostvarivo na Balkanu?
ŽANTOVSKI:Trudim se da pazim da naše zemlje ne predstavljam kao neke modele saradnje i vrline, jer nijesmo uvijek bili tako savršeni u tom pogledu. Ali istina je: višegradska saradnja u cjelini je dobro funkcionisala posljednjih trideset godina. Pošteno je primijetiti da smo imali neke komparativne prednosti. U prošlosti, naše traume i problemi su imali mnogo više veze sa spoljnim velikim silama nego jedni sa drugima. U velikoj mjeri, Čehoslovačka je mogla da se podijeli na dvije zemlje mirnim putem, jer nikada nijesmo imali istoriju etničkih problema ili sukoba.
Balkan je, s druge strane, prošao kroz mnogo dramatičniju i sukobljeniju istoriju. Stoga može potrajati duže da se razradi najproduktivniji sistem odnosa između njegovih sastavnih djelova i spoljašnjeg svijeta. Ipak, ostajem ubijeđen da evropski put pruža najbolju šansu regionu da ide naprijed i prosperira. Nama je dobro funkcionisalo i nema razloga zašto ne bi uspjelo i vama.
Crna Gora je, kao mala država, često meta stranog uticaja. Kako ocjenjujete maligni uticaj Rusije u regionu, ali i konstantno miješanje Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore? Kako se Češka izborila sa miješanjem Moskve?
ŽANTOVSKI:Zbog geografske blizine, strateškog položaja, kulturnih i vjerskih veza sa nekim od nacija u regionu, Balkan je istorijski bio sfera aktivnog interesovanja i miješanja Rusije. Ovo je još izraženije u sadašnjoj situaciji, kada je rusko napredovanje u Ukrajini zaustavljeno i djelimično preokrenuto i kada jedinstven stav NATO-a i EU sprečava Rusiju da čak i razmišlja o nekakvom napredovanju u sjevernom dijelu Evrope.
Za relativno male zemlje, kao što je Crna Gora, članstvo u NATO-u, a u budućnosti i u EU predstavljaju najbolju šansu da održe svoju novostečenu nezavisnost, integritet, slobodu i demokratiju.
Crna Gora je u osjetljivoj fazi formiranja vlasti. Poruke naših zapadnih i EU partnera su da vlast mora biti stabilna i proevropska i da bivši Demokratski front nije poželjan partner. Kako gledate na ovako komplikovan proces pregovaranja o formiranju vlade?
ŽANTOVSKI:Nema razloga da EU bude stidljiva u pogledu vrijednosti za koje se zalaže i očekuje da i zemlje kandidati apsorbuju takve ideje. U isto vrijeme, EU treba da pazi da se na izborima i procesima formiranja vlasti, u EU ili van nje, ne stiče utisak kao da bira pojedinačne političare ili političke grupacije, jer nema mandat da to čini. Glasači i političari u zemljama kandidatima imaju dovoljno informacija o tome kako EU misli da donese kvalifikovani sud o tome ko su političari koji će najviše i najnedvosmislenije raditi na tome da njihove zemlje budu dio evropskih integracija.
