U Crnoj Gori dugo vremena dešavaju se fenomeni i procesi koji se ne mogu ni zamisliti, a kamoli dogoditi u pravnim sistemima normalnih, demokratskih država ili zemalja vladavine prava, Ustava i Zakona.
Ukratko, javnost je već upoznata da gospodin Andrija Mandić, lider Nove srpske demokratije i stvarni vođa političkog saveza koji se zove Demokratski front (čije bi realnije i prikladnije ime bilo Dražin front, a Mandića je, sjetimo se, za četničkog vojvodu proglasio četnički vojvoda Draže Mihailovića u emigraciji u Parizu Milo Rakočević), pored crnogorskog državljanstva ima i srpsko državljanstvo. Odnosno, ima dvojno državljanstvo - i države Crne Gore i Republike Srbije, druge, nezavisne i nama susjedne države.
I uprkos toj činjenici nezakonito je potvrđena od strane DIK-a Mandićeva kandidatura za predsjednika Crne Gore. Prema Zakonu o crnogorskom državljanstvu ta kandidatura je više nego sporna, jer je, kako je objavljen dokument o tome, Mandić od 2009. državljanin Republike Srbije, pored toga što je državljanin Crne Gore, a u međuvremenu nije odjavio državljanstvo Srbije ili dobio otpust od njega.
Poznato je i to da je ranije Mandić javno priznao da ima državljanstvo Srbije i da ga se nikada neće odreći. Ta situacija oko dvojnog državljanstva Andrije Mandića trebala je da bude ispitana prije potvrđivanja njegove kandidature, ali očito to nije namjerno urađeno od strane DIK-a niti MUP-a Crne Gore, koliko je meni makar poznato.
I tako je Mandićeva kandidatura potvrđena umjesto da ta činjenica bude pravno eliminatorni faktor za njegovu kandidaturu, kao što je u istoj pravnoj situaciji DIK odbio da prihvati kandidaturu g. Milojka Spajića. On je diskvalifikovan iz utrke na predstojećim izborima za predsjednika Crne Gore, a Mandić je ostao u trci.
Ispalo je, na koncu, nešto neshvatljivo: za Andriju Mandića ne važi ono što je važilo u slučaju Milojka Spajića. Da su pravila i praksa različiti, a morali su da budu istovjetni u oba slučaja i za sve eventualne druge slučajeve potpuno pravno jednaka. Jer, radi se o istoj pravnoj situaciji po kojoj ni Mandić ne ispunjava zakonske uslove da mu se potvrdi predsjednička kandidatura, a to bez ispitivanja njegovog dvojnog državljanstva, nije uzeto u obzir od strane DIK-a, a bilo je neophodno. Zaista, potpuna je pravna besmislica i negacija principa vladavine prava i povreda zakona je u pitanju kada je riječ o potvrđivanju Mandićeve kandidature od strane partijskog organa DIK-a.
Podsjećam javnost i na sljedeće činjenice:
Član 14 tačka 4 Zakona o državljanstvu Republike Srbije reguliše način sticanja državljanstva Srbije prijemom u njeno državljanstvo. Konkretno, član 14, tačka 4, navedenog srpskog zakona normira da stranac mora "da podnese pismenu izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom".
E upravo to su, po zakonu Srbije, napravila lica državljani Crne Gore koji su tako stekli pored crnogorskog i državljanstvo Srbije poslije 2006. Takav je slučaj kako sa Spajićem tako i sa Mandićem i mnogim drugim koji nijesu predmet ovog osvrta.
Dobili su, elem, državljanstvo Srbije i Mandić i Spajić, i time pokazali da Crnu Goru ne smatraju svojom državom, već su dali i potpisali pisanu izjavu u Srbiji da tu državu smatraju svojom na osnovu čega su i stekli njeno državljanstvo. To je bio uslov da prime državljanstvo, kako piše u Zakonu o državljanstvu Srbije. Dakle, Mandić i Spajić su se kandidovali na izborima za predsjednika Crne Gore. Spajić je odbijen, Mandić nije! Ne znam zašto nije odbijen, jer je još 2007. godine rekao da je tražio državljanstvo Srbije, koje je i dobio 2009. i zatim rekao da ga se nikad neće odreći.
Sapienti sat!
