Odgovor novinarke Pobjede prenosimo u cjelosti:
Razumijem da je princip zapošljavanja partijskih kadrova po dubini ostao omiljen kod DF-a i Demokrata jer su njihovi uhljebi sa zavišću mjerkali uhljebe DPS-a na tim funkcijama nekoliko desetljeća unazad. I da su im toliko zavidjeli da su bez imalo zadrške iskoristili priliku i sproveli potpuno istu kadrovsku politiku. S tim što je DPS imao i, za sada, ima veće članstvo, pa sljedstveno tome i više stručnjaka nego što imaju Demokrate i DF. Pri tome, Demokrate i DF u energetskim kompanijama nijesu došle na mjesto kadrova DPS-a, već na gotov posao koji su u reorganizaciji zapuštene kompanije vođene partijskim kadrovima, uradili stručnjaci italijanske A2A i ustrojili je po tržišnom principu. I učinili EPCG jednom od najbolje ustrojenih firmi iz te branše u regionu.
Ali ne razumijem zašto taj kompleks pokušavaju da liječe na meni. I tvrde da besprizorno konstruišem neistine i da navodim da su zahtjev za regulatorno odobren prihod povukli kad je počela izborna kampanja.
Prvo, to elementarno nije tačno. U tekstu na koji su reagovali lijepo piše da su krajem avgusta prošle godine ljudi iz CEDIS-a Regulatornoj agenciji za energetiku podnijeli zahtjev da im odobri cijenu od 119,36 eura za megavatsat (MWh) i odmah u drugoj rečenici se navodi da su taj zahtjev povukli krajem novembra te iste godine. Nikakva izborna trka tada nije bila na vidiku.
Šta ja mogu kad Demokrate i DF ne mogu sakriti da im je glavna preokupacija od ustoličenja klimave parlamentarne većine od samo jednog poslanika, da je na narednim izborima učine što stabilnijom i tako se ponašaju svakog dana od 30. avgusta 2020.
Jer kako, osim populizmom, objasniti da CEDIS, kojem je regulisana samo cijena 18,42 hiljade MWh, koliko po zakonu mogu da imaju gubitaka na mreži, upada u minus koji je 2021. godine bio deset miliona eura, finansijski izvještaj za 2022. nijesu niti objavili, a ove godine traže da se njihovoj firmi da svih 30 miliona eura koje je EU namijenila svim građanima i privredi Crne Gore da bi prevladali posljedice energetske krize. A pri tome nije ih pogodila samo kriza visokih cijena struje, već i svih ostalih energenata, prije svega goriva.
Neprihvatljivo je da se dobro ustrojena EPCG grupa, koja je stručnjake iz DF-a i Demokrata dočekala sa 100 miliona eura na bankovnim računima, pretvori za dvije godine u gubitaša. I vrate i firmu i građane u mračne devedesete prošlog vijeka, kad smo imali ,,planske restrikcije“ i socijalni mir čuvali jeftinom strujom. Toliko jeftinom da je većina nije ni plaćala, pa EPCG i sada prijavljuje 130 miliona duga građanstva i privrede iz tog perioda.
A pretvorena je u gubitaša upravo zbog populističke politike koja se ogleda u prekomjernom zapošljavanju i bavljenju povrtlarstvom, kupovanju željezare, koju po jedinstvenom biznis planu na svijetu namjeravaju pretvoriti u solarnu elektranu u gradu u kojem je sunčan samo svaki drugi dan u godini!
I kako objasniti tvrdnju Demokrata i DF-a u CEDIS-u da neće da povećaju cijenu tih 18,42 hiljade MWh namijenjenih pokrivanju tehničkih gubitaka na mreži i hvalisanje kako su oni jedini u Evropi i šire pošteđeli svoje građane poskupljenja, a već u sljedećoj rečenici otkrivaju da bi to bilo minorno povećanje koje im ništa ne znači? Ali im zato treba baš svaki od onih 30 EU miliona! I promjena zakona o energetici, pa je društvo iz DF-a i Demokrata predložilo da se CEDIS-u ne ograničava regulisani prihod samo na dozvoljene tehničke gubitke na mreži koje moraju da smanjuju svake godine.
Umjesto toga, oni bi da prave planove gubitaka za svaku godinu, pa da u minus gurnu i EPCG, kao jedinog proizvođača struje! A sve zato da im najveći dio konzuma bude pod režimom regulisane cijene, jer poslovati na berzi ne znaju, što su demonstrirali u protekle dvije godine.
