Bilo je potrebno više od godinu i po otkako je globalnoj ekonomiji nanijet snažan udarac obustavljanjem jednog dijela privrednih aktivnosti ili usporavanjem većine njih da prvi znaci oporavka postanu uočljivi.
Gotovo svi pokazatelji i dalje su na nivou koji je znatno ispod željenog, ali tračak optimizma se ipak nazire iz podataka o poslovanju u trećem ovogodišnjem kvartalu koji je za većinu kompanija širom svijeta bio prvi u kojem je zabilježen rezultat bolji od očekivanog nakon pet prethodnih u kojima se dogodilo obrnuto.
Međutim, istovremeno dolazi i do druge pojave koja umanjuje šanse da se ostvare bolji rezultati. Prije svega, nikada u posljednjih nekoliko decenija nije bio ovoliko izražen nesklad između ponude i tražnje, kako zbog toga što proizvođači uglavnom nijesu spremni za željenu dinamiku i razmjere oporavka, tako i zbog postojanja uskih grla u lancu snabdijevanja.
U vremenu visoke strukturne inflacije povratak pretpandemijskim vrijednostima djeluje kao nešto što se više nikada neće dogoditi, bez obzira na to što su periodi inflacije ne samo, naravno, prolazni, već i relativno kraći u odnosu na većinu drugih pojava, no, psihološki faktori stvaraju osjećaj da ona traje mnogo duže.
Uvod u razočarenja koja tek predstoje su očekivanja da nakon ovoga što se svijetskoj ekonomiji danas dešava slijedi deflatorna faza, što svakako nije slučaj.
Pandemija je prouzrokovala disfunkcionalnost globalnog lanca snabdijevanja. Veliki dio porudžbina iz 2019. nikad nije realizovan u godini nakon nje, za koju je isporuka bila planirana. One koje su realizovane kasnile su mjesecima.
Već danima svijetom kruže fotografije i snimci prizora ispred kalifornijskih luka gdje su svakodnevno desetine ili čak stotine brodova, koji danima čekaju da se približe prvo sidrištima, a zatim terminalima.
Najveći razlog za zabrinutost koju stvaraju problemi u lanacu snabdijevanja je inflacija
Iskrcaj robe kasni mjesecima. Praznične kupovine, one koja tradicionalno u najvećoj svjetskoj ekonomiji počinje na Black Friday ove godine neće biti u onoj mjeri u kojoj je planirano. To što pandemija onemogućava uobičajene gužve u tržnim centrima nije ključni razlog, jer ni isporuke za onlajn kupovinu ne mogu da se odvijaju po planu.
Skladišta robe, koja je trebalo da bude dopremljena iz azijskih fabrika, a koja se uobičajeno pune najkasnije krajem septembra, još su prazna.
Najveći razlog za zabrinutost koju stvaraju problemi u lancu snabdijevanja je inflacija. U slučaju nestašice robe, ona koja je dostupna postaje skuplja.
Prve naznake oporavka privrede podstakle su snažnu tražnju, a ona je ispraznila zalihe koje su već bile iscrpljene. Proizvođači su nastojali da obezbijede dodatne isporuke, no to je dovelo do dodatnih uvećanja troškova transporta zbog ograničenih kapaciteta brodova i nedovoljnog broja brodskih kontejnera.
Kompanije jednostavno nijesu bile spremne na ovaj obim tražnje i činjenicu da će iznenađujuće veliki broj ljudi širom svijeta višemjesečno zatvaranje i prvo popuštanje mjera obilježiti trošenjem većim od očekivanog. Ipak, proizvodnim linijama i lancima isporuke treba više vremena za povratak u normalu.
Osim toga, epidemiološke mjere koje se primjenjuju u većem dijelu Azije ove poremećaje čine dodatno težim, prouzrokujući zatvaranje lokacija, prekide proizvodnje i zatvaranja luka i granica.
U ovakvim okolnostima za stotine brodova koji svakodnevno pristižu do neposredne blizine američkih luka, a onda danima čekaju na iskrcaj tereta postaje isplativije da vrijeme čekanja dodatno ne produžavaju ukrcavanjem tereta iz američkih luka, već da se što prije u azijske luke po još robe vrate prazni.
S obzirom na to da se od američkih do kineskih luka najčešće dopremaju poljoprivredni proizvodi, odnosno roba sa mnogo kraćim rokom trajanja, ovo dodatno opreterćuje lanac snabdijevanja i, posljedično, podiže cijene hrane, prvo na berzama, a zatim i u maloprodaji.
Uz sve to, indeks cijena kontejnerskog transporta između azijskog i američkog kontinenta više je nego udvostručen od početka godine.
Stoga, informacija da tipično američko domaćinstvo tokom ove praznične sezone neće otpakivati baš sve one poklone koje želi nije samo u kategoriji „Problemi Prvog svijeta“, baš kao što ni očekivane nestašice hrane, prije svega žitarica u Kini nijesu uobičajena stvar.
U trgovinskim odnosima SAD i Kine nastaju i prestaju sve pojave koje se dalje samo reflektuju prvo na robne berze, a zatim na one cijene koje primjećujete u supermarketima, toliko da trendovi u bilo kojoj evropskoj zemlji pojedinačno postaju zanemarivi u uticaju na globalnu ponudu i tražnju.
