Odgovor ne treba tražiti u cijeni struje, jer mostarska fabrika plaća megavatsat struje visokih 48 eura. Šta je tajna uspjeha Aluminija? Vratimo se tri godine unazad kada je alumijumska industrija bila u najtežoj situaciji od početka vijeka.
Naime, prosječna cijena metala na Londonskoj berzi u 2009. godini iznosila je 1664,84 dolara po toni, prosječna cijena struje za mostarsku fabriku bila je 49,28 eura po megavatsatu. Aluminij je tada proizveo 96.926 tona metala sa 912 zaposlenih i produktivnošću od 106 tona po radniku. Gubitak na kraju 2009. godine bio je najveći u istoriji Aluminija, s minusom od 20 miliona eura. Poređenja radi, KAP je sa gotovo 3.000 radnika proizvodio 120.000 tona.
Produktivnost ključ uspjeha Aluminija: Godine 2011. prosječna cijena metala na LME iznosila je 2398,29 dolara po toni, prosječna cijena struje bila je 48,32 eura /MWh. Aluminij je prošle godine proizveo rekordnih 130.875 tona bijelog metala s 893 zaposlena i produktivnošću od čak 147 tona po zaposlenom.Aluminij je ostvario dobit od 600.000 eura uprkos i dalje nepovoljnoj cijeni bijelog metala. KAP je iste godine prouzveo 120.000 tona metala sa 1276 radnika a izgubio čak 86,66 miliona eura. Za toliki gubitak od ruskog suvlasnika se nije moglo dobiti objašnjenje.
Koji su osnovni razlozi nekonkurentnosti KAP-a?
Šta su razlozi neproduktivnosti KAP-a: Osnovni faktori koji su učinili da KAP bude nekonkurentan na tržištu su sljedeći:
- odsustvo mogućnosti nabavke električne energije po realnim cijenama kako bi struja učestvovala u troškovima proizvodnje aluminijuma do 26 odsto, a ne 40 odsto kako je to bio slučaj prethodnih godina. Drugi razlog je visoka cijena koštanja glinice koja je uslovljena visokom cijenom boksita i korišćenjem mazuta kao energenta, umjesto prirodnog gasa. Trošak glinice u proizvodnoj cijeni aluminijuma treba da iznosi 28 odsto odsto cijene Al na LME-u, dok je u KAP-u taj normativ bio 48 odsto od prosječne. U Glinici je generalno remontovana osnovna oprema, urađen je. remont kotla u Energani, završen remont turbo-generatora, a nakon izgradnje vertikalne peći za kalcinaciju (završena 85 odsto), stvorili bi se uslovi za rentabilnu proizvodnju glinice.
Šta uraditi za održivost Al industrije: Na kraju renomirani stručnjak predlaže da proizvodnju Al treba smanjiti na max 75.000 tone godišnje a struju za KAP treba obezbijedili iz domaćih izvora. Npr, HE “Piva” planira godišnju od 784 GWh, ali u razmjeni sa EPS-om računaju na dodatnih 326 GWh ili ukupno 1.110 GWh, što bi bilo dovoljno za proizvodnju aluminijuma u KAP-u od 75.000 tona (14.700 kWh/t). Cijena koštanja električne energije u TE Pljevlja (TEP) je i suviše visoka, prije svega, zbog nerealno visokih troškova proizvodnje uglja, zato nije realno računati da se usmjeri za proizvodnju aluminijuma.Ovaj renomirani stručnjak zaključuje da nijedna zemlja u svijetu, ukoliko uvozi struju ne proizvodi primarni aluminijum(!).Ukupnu proizvodnju aluminijuma od 75.000 t/god bi trebali ponuditi stranim investitorima na duži rok koji bi uložili u fabrike za preradu aluminijuma, takav interes postoji, ukoliko bi im država Crna Gora garantovala isporuke tečnog aluminijuma iz Elektrolize. Nova Vlada, budući na teško stanje u KAP-u mora što prije odlučuti (ukoliko nema stranog investitora), da li da krene u proces zatvaranja KAP-a ili da ga spasi tako što će ga uz određene uslove vezati za domaći izvor energije.
Predrag ZEČEVIĆ
