"Zovem se Sintija (Cynthia) Đoković i rođena sam u Ruandi. Dolazim iz predivne zemlje, mnogi je zovu Ruanda, ali ja je zovem dom. Ruanda je poznata kao zemlja hiljadu brda ili, zbog svoje lokacije, srce Afrike. Ljubav je jedini razlog zašto sam došla u Crnu Goru. Moj muž je Crnogorac, u braku smo i živim ovdje skoro pet godina", predstavila se naša sagovornica.
Kaže da je znala za Crnu Goru jer su u školi učili istoriju Jugoslavije, posebno zato što je Tito imao bliske kontakte sa mnogim afričkim zemljama.
"Crnu Goru sam dodatno poznavala preko ljudi koje sam srela, a koji su već bili ovdje i ispričali mi svoja iskustva. Moj prvi dan ovdje je bio dobar – uz uzbuđenje što ću vidjeti supruga i njegovu domovinu. Takođe, nikada neću zaboraviti planine koje sam vidjela prije slijetanja – pogled je bio nevjerovatan, jedva sam čekala da ih obiđem lično jer su oduzimale dah", kazala je Sintija.
Kaže da dolazi iz porodice sa ,,samo dvoje djece“, ima sestru, a za djetinjstvo kaže da im je bilo dobro.
"Ako imaš sve što ti treba, pa i više od toga, mislim da nemaš čemu da zamjeriš - kaže, navodeći da ima dosta rođaka, tetaka, ujaka i baku sa mamine strane.
Diplomirala je istoriju, geografiju, ekonomiju i preduzetništvo, a ima i diplome iz hotelijerstva i nekoliko sertifikata iz fizičkog i akademskog obrazovanja, kao i više sertifikata za kratke kurseve.
Učimo đake, ali i učimo od njih
Sintija radi kao profesorica fizičkog vaspitanja u United kids International of Montenegro u Podgorici.
"U mom poslu je lijep rad sa djecom – tu su radost, smijeh i sreća, a naravno da imamo i tužnih trenutaka, posebno kada djeca odlaze u drugu zemlju ili se vraćaju u svoju domovinu. Biti nastavnik nije tako lako i ponekad se pribojavam, znajući da su budućnost svijeta i nove generacije u mojim rukama. Posebnost UKIM škole je što imamo učenike iz cijelog svijeta, ali zajedno smo porodica. To je jedno od mjesta na kojem radite, a omogućava vam da budete ono što jeste, bez pitanja ko ste ili odakle dolazite. Mi učimo naše učenike, ali i od njih mnogo učimo", naglašava Sintija.
Napominje da njen školski radni dan počinje u 8.30, a završava u 16 sati, uz tri pauze (ujutru, u vrijeme ručka i popodne). Nastava je na engleskom, pored časova ostalih jezika.
Kad je došla mislila je da su u Crnoj Gori svi bogati
Kad ima slobodan dan, provodi ga kod kuće, čisteći, kuvajući, razgovarajući sa porodicom, čitajući, a nađe i vrijeme za familiju i prijatelje da se sastanu na kafi ili u posjeti.
"Ako uveče nijesmo kod kuće, onda šetamo, vježbamo u teretani ili igramo košarku, koja je jedan od mojih omiljenih hobija, jer sam je godinama igrala. Jutarnje sate subotom uglavnom provodim u crkvi, a ostalim danima volim da idem na mjesta na kojima nikad prije nijesam bila ili u one krajeve za koje su mi prijatelji, čak i van Crne Gore, rekli da tamo mogu više da saznam o Crnoj Gori", rekla je ona.
Impresivna priroda
U Crnoj Gori je impresioniraju i prirodne ljepote - more i planine koje oduzimaju dah.
"Volim mir i svuda gdje nema puno naroda na jednom mjestu, uz sigurnost na ulicama, jer možeš hodati bilo kada bez brige da li će te neko pokrasti ili ubiti, bez velike saobraćajne gužve, automobila ili u prodavnicama", kazala je Sintija.
Naša sagovornica imala je i interesantno zapažanje iz svakodnevice u tržnim centrima - kaže da je kad je došla mislila je da su u Crnoj Gori svi bogati.
"Svi su uredni, sa najboljim markama cipela ili odjeće, čak i u selu, nema beskućnika na ulicama, nema ljudi koji prose svuda po ulicama što je meni impresivno, što sam prvi put ovdje vidjela. Žene su lijepe, muškarci su zgodni, a većina ljudi je veoma visoka. Takođe sam primijetila da su ovdje prezimena veoma važna i kad ga izgovorite - ljudi mogu pogoditi odakle dolazite vi ili vaša porodica. Impresivno", kaže Sintija.
Ono što bi voljela da se promijeni je da ljudi vode računa o životnoj sredini, da ne bacaju smeće svuda, da budu odgovorniji, da čuvaju prirodne ljepote ove zemlje.
Zasad su Kolašin i Žabljak moji omiljeni gradovi
"Tužna sam kada vidim neku osobu da iz auta ili šetajući bacaju po putu cigarete, prazne flaše itd, a svugdje su postavljene kante za smeće. Takođe, trebalo bi posvetiti više pažnje i unaprijediti odnose u zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. Da komunikacija sa pacijentima bude tolerantnija i takođe da se vodi računa o čistoci u tim ustanovama jer su one ogledalo države u sistemu", kazala je naša sagovornica.
Imala je priliku da posjeti skoro sve gradove u Crnoj Gori osim još dva na sjeveru, ali se raduje što ću uskoro otići i u njih.
"Moj utisak je da planine i ljepota prirode oduzimaju dah, a zasad su Kolašin i Žabljak moji omiljeni. Neki gradovi su dosta slični, ali mislim da svaki ima nešto posebno. Takođe su mi omiljeni i Herceg Novi, Kotor, Tivat, Ada Bojana i Pržno", jako lijepi gradovi i predjeli u koje često odlazim u proljeće, jesen i da budem iskrena - Crna Gora je prirodno lijepa.
Kaže da joj je u početku klima u Crnoj Gori bila izazov, ali je počela da se prilagođava.
"Ljeto je prevruće, zima je hladna, ali proljeće i jesen su moja omiljena godišnja doba kada sam ovdje. Društveni život je OK, moram još da istražujem, ljudi su dobri i imam puno prijatelja Crnogoraca. Govorim jezik – ne tečno, ali dovoljno da komuniciram ili da imam kratku konverzaciju. Ljudi kažu da mi ide odlično, ali ja mislim da imam još dug put - pa dajem sebi dvije godine da bih tečno govorila. Iskreno, umirem od želje da znam ovaj jezik plus pet ostalih koje govorim, biće to nevjerovatno. Što se tiče hrane, najdraži su mi kačamak i cicvara (iako su mi skoro isti), zatim burek, ćevapi, priganice, popeci", kazala je ona.
Govoreći o onome što joj nedostaje iz njene domovine - na prvo mjesto stavlja porodicu. Zatim su to prijatelji, hrana, vrijeme, atmosfera, muzika, odlazak na safari (u park da vidim životinje) kao i - žena kod koje ide u frizerski salon.
Zaključuje da joj u početku ovdje nije bilo lako živjeti, ali sada je drugačije.
"Radim veći dio dana i dosta sam zauzeta, ostali dio dana provodim sa suprugom ili njegovom porodicom, a imam i dosta prijatelja sa kojima se družim. Jednom ili dva puta godišnje odem da posjetim porodicu, a oni takođe dolaze ovamo da me vide, tako da nema razloga da ne budem srećna. Pošto sam prošle godine Božić i Novu godinu bila kod kuće, ovog puta ću ih provesti u Crnoj Gori sa suprugom. Moje želje za 2023. godinu su da budem zdrava, srećna i uspješnija u svemu što radim, i to želim svojoj porodici, prijateljima i svima širom svijeta", poručila je Sintija na kraju razgovora, čestitajući Božić onima koji ga slave i Novu godinu svima.
Sličnosti i razlike
"Crna Gora i Ruanda imaju mnogo toga zajedničkog: obje zemlje su male, iako je Ruanda i dalje dva puta veća od Crne Gore, imaju visoke ljude (koji vole meso i sir), dominira hrišćanstvo, obje su i dalje u razvoju i imaju velike turističke atrakcije. Ruanda ima š (sh), č (nc), lj (ly), nj (ny) u svom pismu kao i Crna Gora, iako ih pišemo drugačije, ima i nekoliko zajedničkih riječi, kao što je čaj (cyayi), u našem kinyarwanda jeziku pišemo isto kao što izgovaramo (vidiš i čitaš slova) – kao u crnogorskom jeziku. Razlike su da je Ruanda prenaseljena u poređenju sa veličinom, u njoj je najniža temperatura 17 stepeni Celzijusa, a najviša 29 stepeni; Ruanda je najčistija zemlja u Africi i svako ime i prezime imaju značenje. Crna Gora ima mnogo planina, Ruanda mnogo brda i vulkana. Ruanda je veoma zelena zemlja, ali ima i veliko siromaštvo u poređenju sa Crnom Gorom", navodi naša sagovornica, dodajući i različitosti u hrani, tradicionalnom vjenčanju, stilu plesa i tako dalje.
