Rat pogađa svjetski prehrambeni sistem oslabljen kovidom, klimatskim promjenama i energetskim šokom. Ukrajinski izvoz žitarica i uljarica uglavnom je zaustavljen, a ruski je ugrožen. Zajedno, dvije zemlje isporučuju 12 odsto trgovanih kalorija. Cijene pšenice, koje su porasle za 53 odsto od početka godine, skočile su za dodatnih 6 odsto 16. maja, nakon što je Indija rekla da će obustaviti izvoz zbog alarmantnog toplotnog talasa.
Uopšteprihvaćena ideja krize troškova života ne počinje hvatati ozbiljnost onoga što može biti pred nama. Antonio Gutereš, glavni sekretar UN-a, upozorio je 18. maja da u nadolazećim mjesecima prijeti "avet globalne nestašice hrane" koja bi mogla trajati godinama. Visoka cijena osnovne hrane već je povećala broj ljudi koji ne mogu biti sigurni da će dobiti dovoljno hrane sa 440 miliona, na 1,6 milijardi. Gotovo 250 miliona je na rubu gladi. Ako se, kao što je vjerovatno moguće, rat nastavi i zalihe iz Rusije i Ukrajine budu ograničene, još stotine miliona ljudi moglo bi pasti u siromaštvo. Politički nemiri će se širiti, djeca će trpjeti, a ljudi će gladovati.
Rat remeti snadbijevanje žitaricama
Putin ne smije koristiti hranu kao oružje. Nestašice nisu neizbježan ishod rata. Svjetski lideri bi trebali da gledaju na glad kao na globalni problem koji hitno zahtijeva globalno rješenje.
Rusija i Ukrajina opskrbljuju 28 odsto pšenice svjetskog tržišta, 29 odsto ječma, 15 odsto kukuruza i 75 odsto suncokretovog ulja. Rusija i Ukrajina doprinose sa oko polovine žitarica koje uvoze Liban i Tunis; za Libiju i Egipat brojka je dvije trećine. Ukrajinski izvoz hrane osigurava kalorije za prehranu 400 miliona ljudi.
Čak i prije invazije Svjetski program za hranu upozoravao je da će 2022. biti užasna godina, zbog klimatskih promjena.
Sve će to imati težak učinak na siromašne. Domaćinstva u ekonomijama u razvoju troše 25 odsto svog budžeta na hranu — a u subsaharskoj Africi čak 40 posto. U Egiptu hljeb daje 30 odsto svih kalorija. U mnogim zemljama uvoznicama, vlade ne mogu priuštiti subvencije za povećanje pomoći siromašnima, pogotovo ako uvoze i energiju – još jedno tržište u previranju.
Kriza prijeti da se pogorša
Ukrajina je već isporučila velik dio prošlonedjeljnog uroda prije rata. Rusija još uvijek uspijeva da proda svoje žito, uprkos dodatnim troškovima i rizicima za kupce. Međutim, oni ukrajinski silosi koji su neoštećeni u borbama puni su kukuruza i ječma. Poljoprivrednici nemaju gdje pohraniti svoju sljedeću žetvu, koja bi trebala početi krajem juna, a koja bi stoga mogla da istrune. Rusiji, sa svoje strane, možda nedostaju neke zalihe sjemena i pesticida koje obično kupuje od Evropske unije.
Unatoč rastućim cijenama žitarica, poljoprivrednici drugdje u svijetu možda neće nadoknaditi manjak. Jedan od razloga je taj što su cijene promjenjive. Što je još gore, profitne marže se smanjuju zbog porasta cijena đubriva i energije. To su glavni troškovi poljoprivrednika i oba tržišta su poremećena sankcijama i borbama za prirodnim plinom. Ako poljoprivrednici smanje đubrivo, globalni prinosi će biti niži u pogrešno vrijeme.
Odgovor zabrinutih političara mogao bi pogoršati lošu situaciju. Od početka rata, 23 zemlje od Kazahstana do Kuvajta proglasile su stroga ograničenja na izvoz hrane koja pokrivaju 10 posto kalorija kojima se globalno trguje. Više od jedne petine izvoza đubriva je ograničeno. Ako trgovina prestane, nastupiće glad.
Međusobne optužbe
Scena je postavljena za igru okrivljavanja, u kojoj Zapad osuđuje Putina zbog njegove invazije, a Rusija osuđuje zapadne sankcije. Zapravo, poremećaji su prvenstveno rezultat Putinove invazije, a neke sankcije su ih pogoršale. Argument bi lako mogao postati izgovor za nedjelovanje. U međuvremenu će mnogi ljudi biti gladni, a neki će umrijeti.
Umjesto toga, države moraju djelovati zajedno, počevši od održavanja tržišta otvorenim. Ove sedmice Indonezija, izvor 60 odsto svjetskog palminog ulja, ukinula je privremenu zabranu izvoza. Evropa bi trebala pomoći Ukrajini da svoje žito isporučuje željeznicom i cestom u luke u Rumuniji ili na Baltiku, iako čak i najoptimističnije prognoze govore da bi samo 20 odsto žetve moglo doći na taj način. I zemljama uvoznicama je potrebna podrška kako ih ne bi ugrozili ogromni računi. Hitne zalihe žitarica trebale bi ići samo najsiromašnijim. Za druge, finansiranje uvoza pod povoljnim uslovima, možda osigurano preko MMF-a, omogućilo bi donatorskim dolarima da idu dalje. Oslobođenje dugova takođe može pomoći u oslobađanju vitalnih resursa.
Zaustaviti blokadu Crnog mora
Postoji prostor za zamjenu. Oko 10 odsto svih žitarica koristi se za proizvodnju biogoriva; a 18 odsto biljnih ulja odlazi na biodizel. Finska i Hrvatska oslabile su mandate koji zahtijevaju da benzin uključuje gorivo iz usjeva. Drugi bi trebali slijediti njihov primjer. Za ishranu životinja koristi se ogromna količina žitarica. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu, žito čini 13 odsto suve hrane za goveda. Kina je 2021. uvezla 28 miliona tona kukuruza za ishranu svinja, više nego što Ukrajina izveze u jednoj godini.
Probijanjem blokade Crnog mora doći će odmah olakšanje. Otprilike 25 miliona tona kukuruza i pšenice, što je jednako godišnjoj potrošnji svih najnerazvijenijih ekonomija svijeta, zarobljeno je u Ukrajini. Tri zemlje moraju biti uključene, to jeste Rusija mora dopustiti ukrajinsku plovidbu, Ukrajina mora da deminira prilaz Odesi, a Turska treba da pusti pomorsku pratnju kroz Bospor.
To neće biti lako. Rusija, koja se bori na bojnom polju, pokušava da uništi ukrajinsku ekonomiju. Ukrajina nerado čisti svoje mine. Zadatak za zemlje je da ih uvjere da popuste, uključujući Indiju i Kinu, koje su preživjele rat. Konvoji mogu zahtijevati oružanu pratnju koju podupire široka koalicija. Prehrana krhkog svijeta posao je svih zajedno.
