Za mjesec bi trebalo da bude poznato da li je Vladan Drašković prošle godine zakonito imenovan za pomoćnika komercijalnog direktora, nakon što je sudija Osnovnog suda Mladen Bulatović juče zaključio spor po tužbi bivše savjetnice direktora Aerodroma Biljane Knežević protiv ove kompanije zbog njegovog imenovanja.
Drašković je u međuvremenu, nakon smjene bivšeg izvršnog direktora Gorana Jandreoskog, došao na njegovo mjesto, pa će se raspravljati i o njegovim kvalifikacijama za izvršnog direktora, imajući u vidu da Knežević novom tužbom traži poništenje odluke o njegovom izboru i na ovom konkursu, na koji se i sama prijavila.
Drašković je juče, odgovarajući na pitanja suda, kazao da je prethodno radio u fabrikama ,,4. novembar“ u Mojkovcu, ,,Jugoremedija“ u Zrenjaninu, ,,Galenika“ u Beogradu, ,,Lipovo“ u Kolašinu, nakon čega je devet godina proveo u Lufthanza grupi radeći dvije godine kao projekt menadžer za konstrukcije, a onda još sedam kao generalni direktor u jednoj od kompanija ove grupacije. Naveo je da je prilikom konkurisanja za pomoćnika komercijalnog direktora u Aerodromima uz dokumentaciju priložio radne dozvole iz Rusije i Njemačke, kao dokaze da je bio zaposlen, te ID karticu Lufthanza grupe, na osnovu koje, kako je objasnio, poslodavac može da vidi poziciju i cijelu radnu istoriju zaposlenog. Smatrao je da je time potvrdio svoj radni status. Iz Aerodroma mu, kako je kazao, nije tražena dodatna dokumentacija, ali je tokom intervjua dao određena pojašnjenja koja se odnose na njegovo angažovanje u Lufthanzi. Nije mu, kako je kazao, tražen ni sertifikat o znanju, ali je dio intervjua obavljen na engleskom jeziku, koji je, kako je kazao, bio jedan od službenih jezika u toj kompaniji.
Na pitanje Knežević zbog čega se u njegovoj radnoj dozvoli iz Rusije navodi kompanija Aeromil, Drašković je objasnio da je riječ o kompaniji čiji je vlasnik Lufthanza servis Evropa/Afrika. Knežević je navela da u dokumentaciji nema dokaza da je Drašković bio angažovan na projektima koji bi mogli biti od značaja za razvoj Aerodroma, a što je navedeno u odluci o njegovom izboru.
-Jedini projekat na kom je bio angažovan, a što je navedeno u dokumentaciji, jeste flaširanje vode u fabrici ,,Lipovo“, koja je otišla u stečaj – kazala je Knežević, što je izazvalo negodovanje suprotne strane, pa je Drašković, na pitanje svog advokata, kazao da je iz fabrike otišao tri godine prije stečaja.
Drašković je, kako je naveo, vodio projekte izgradnje servisnih centara na aerodromima Soči u Rusiji i Riga u Letoniji, ali ti projekti nijesu realizovani, zbog krize u vezi preuzimanja Krimskog poluostrva. Tada je kompanija odlučila da zamrzne te projekte i ponudila mu poziciju generalnog direktora. Ukazao je da po federalnim zakonima gubitak radnog mjesta povlači i gubitak radne dozvole, odnosno da u okviru jedne dozvole nije moguće mijenjati radna mjesta. Na poziciju pomoćnika komercijalnog direktora stupio je, kako je naveo, iz Lufthanze.
I u novoj tužbi, Knežević spori Draškovićevo iskustvo, navodeći da se kompanija Lufthanza servis keteringom, te da je odluka o njegovom imenovanju za direktora Aerodroma bazirana na nepotvrđenim izjavama, nedostatnoj dokumentaciji, bez dokaza za navode. Ocjenjuje da je trebalo napraviti distinkciju između Draškovića i ostalih kandidata koji su takođe zadovoljili formalno-pravne uslove konkursa, među kojima je, kako navodi, bila i ona. Knežević, osim poništenja odluke, traži i da se Aerodromi obavežu da u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude raspišu novi konkurs za ovo radno mjesto.
