“Istovremeno iz Vlade, očigledno se rugajući građanima, govore o inkluzivnom dijalogu, a još uvijek ne znamo sadržaj teksta koji smo poslali u Brisel, niti ko je takav tekst utvrdio. Ako je od provladinih medija očekivano da žmure na ovakvo ponašanje, iznenađuje vrlo glasno ćutanje NVO sektora.
Promjene u Državnom tužilaštvu su ne potrebne, već neophodne. Promjene su neophodne, ne samo iz razloga što je VDT u vd stanju, već prvenstveno zato što su rezultati nedovoljni, a osjećaj duboke društvene nepravde široko rasprostranjen u javnosti.
Iako su promjene neophodne, predloženi tekst predstavlja opasno normativno nazadovanje, uz jeftin izgovor da se to čini radi personalnih promjena, jer je personalne promjene moguće ostvariti i bez činjenja Državnog tužilaštva zavisnim od vlasti. Dodatno, ono što inicijatori ne vide, jeste da će takvo Državno tužilaštvo biti podređeno ne samo ovoj, već i svakoj budućoj vlasti.
Umjesto sa EK i sa Venecijanskom komisijom, Zakon je očigledno usaglašen sa DF-om. „Dritanov zakon“ je po svojoj suštini Mandićev zakon, a Abazović nastupa kao Mandićev i Kneževićev advokat.
Suština predloženih izmjena i osnovna namjera inicijatora jeste mogućnost da se za vd VDT-a postavi lice po želji aktuelne političke većine. Iako njihov pogled ne seže toliko u budućnost, to znači i svake buduće političke većine. Takva namjera se omogućava članom 6 Zakona koji propisuje da se za vd VDT-a može postaviti bilo koje lice koje zadovoljava uslove za izbor, čak i van Državnog tužilaštva, što je direktno suprostavljeno mišljenju Venecijanske komisije. S obzirom na to da vd stanje, uz promjenu vršilaca dužnosti, može trajati u nedogled, to suštinski omogućava funkciju bez legitimiteta predstavlja potpuno dezavuisanje Ustavne norme o kvalifikovanoj većini kojom se VDT bira, dakle suštinsko gaženje Ustava. Ovo posebno imajući u vidu što trenutna parlamentarna većina, kao ni ranije DPS, ne pokazuje želju ni da pokrene razgovor sa opozicijom”.
