Želimo da se čuje naš glas, da smo legitimni predstavnici crnogorskog naroda koji se ne slaže sa sadašnjom politkom Nacionalnog savjeta i vladajućom strukturom u Srbiji - svjesni smo da u ovim okolnostima nemamo šansu za pobjedu, ali poštujemo zakone Srbije – kaže u razgovoru za Pobjedu Mihailo Miletić, predsjednik Crnogorskih elektora Srbije Elemont. Naglašava da je bojkot izbora za Nacionalni savjet bojkot institucija Srbije i da hoće da ostvare prava koja su zakonom omogućena svakoj nacionalnoj zajednici, a ne da se bave politikom.
Koliko sada ima elektora i da li oni predstavljaju stvaran broj Crnogoraca u Srbiji?
Na skupštini za savjete nacionalnih manjina, čiji će se izbori održati 13. novembra, ima oko 120 elektora i svakog od njih podržava minimalno 45 potpisanih ljudi koji su se upisali u poseban birački spisak kao Crnogorci. Nije veliko interesovanje ljudi ni za parlamentarne izbore pa ni za nacionalne savjete, jer vlada apatija i uvjerenje da se izborima ne može ništa promijeniti. Iako je u nekim mjestima upisano dosta novih birača neke crnogorske organizacije i udruženja bojkotuju izbore za Nacionalni savjet.
Ko bojkotuje izbore i zašto?
Ljudi ne izlaze na izbore jer misle da će dati legitimitet Nacionalnom savjetu koji ne odražava pravo stanje stvari na terenu i misle da se već zna pobjednik – a to je grupa elektora koja ima političku podršku vladajuće stranke u Srbiji. Kako čujemo, žale nam se da su u opštini Kula potpisi za elektore skupljani u prostorijama Srpske napredne stranke. Uprkos svemu, mislim da treba da učestvujemo na izborima, jer bojkotom ne dobijamo ništa.
Volio bih čak da sve stranke javno ohrabruju članstvo da se bavi politikom nacionalnih manjina pogotovo crnogorskom: kad bi javno pozvali Crnogorce da se uključe u izbore za Nacionalni savjet, da se na popisu izjasne kao Crnogorci, da kažu da Crnogorci postoje, ne bi postojao strah ,,običnih“ ljudi da se izjasni i kažu - ja sam Crnogorac.
Nažalost, prije četiri godine na izbore za Skupštinu nacionanih savjeta ljudi su došli na Skupštinu samo da bi izabrali Nacionalni savjet koji se bavio politikom, a ne onim što je zakonom predviđeno. Veliki broj njih u sali uopšte se ne osjećaju i ne izjašnjavaju kao Crnogorci. Nadam se da 13. novembra to neće biti tako.
Kako su do sada trošena sredstva iz Nacionalnog savjeta? Koje novine unosite nakon izbora u Nacionalni savjet i šta zamjerate prethodnicima?
Ne znam kako je novac trošen. Nacionalni savjet se nije bavio osnovnim stvarima: zaštitom crnogorskog kulturnog identiteta, obrazovanjem i očuvanjem crnogorskog jezika. U Nacionalnom savjetu Crnogoraca sjede ljudi koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi – zamislite taj paradoks.
Čime su se bavili?
Ne znam. Ako ministar zdravlja u Vladi Srbije Zlatibor Lončar kaže da će iz zdravstvenog sistema protjerati svakog ko govori crnogorski jezik – Nacionalni savjet treba da reaguje kao i kada u udžbenicima za osnovno i srednje obrazovanje pišu negativne stvari o Crnoj Gori. Iako je zabranjeno, Nacionalni savjet se bavio politikom usmjerenom protiv svoje matične države i osuđivao je ono što nije smio: rezolucije u parlamentu Crne Gore, veličali su Podgoričku skupštinu i nestanak crnogorske države.
Oni su bili na liniji propagande režima?
Bili su na liniji propagande „srpskog sveta“.
Bilo je dosta inicijativa da se crnogorski jezik uvede u službenu upotrebu u Vojvodini – ali to se nije desilo. Dokle se stiglo sa inicijativom?
Kada se na teritoriji lokalne samouprave više od 15 odsto stanovnika izjasni da je pripadnik nacionalne manjine imate zakonsku obavezu da uvedete jezik te nacionalne manjine. Dakle, tada morate da uvedete jezik te nacionalne manjine – a možete da ga uvedete čak i kada se manje od 15 odsto stanovnika izjasni kao nacionalna manjina. U opštini Vrbas ima više od 15 odsto stanovnika koji su se izjasnili kao Crnogorci, ali nije uveden crnogorski jezik, pored više puta ponovljenih inicijativa, jer se ne poštuje zakon Srbije – mi tražimo samo da se poštuje zakon. Po našim saznanjima, Ustavni sud je naložio opštini Vrbas da uvede crnogorski jezik, ovih dana čekamo potvrdu te odluke.
Koji je najveći problem crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji?
Omalovažavanje naše matične države Crne Gore, negiranje nacije i prekrajanje istorije na šta Nacionalni savjet ne reaguje. Mi smo građani Srbije, ali mi smo Crnogorci i želimo na najbolji način da budemo predstavnici Crne Gore u Srbiji koji će spajati dvije države, ali i međusobno se poštovati.
Dakle, elektori koje predvodite počinju ispočetka?
Mislim da i u Crnoj Gori počinju ispočetka. Uglavnom nemamo raspravu o identitetu sa ljudima koji su iz Srbije, ali najčešće imamo sa ljudima koji su porijeklom iz Crne Gore a izjašnjavaju se kao Srbi - to su uglavnom velikosrbi. Oni negiraju Crnu Goru i Crnogorce da bi se dodvorili ljudima u Srbiji bez ikakve potrebe, mislim da to čak od njih niko i ne traži.
U jednom intervjuu ste pomenuli brutalnu asimilaciju. Možete li da navedete neke primjere?
Asimilacija je normalna u svakom društvu, ali brutalno je što u Srbiji govore da Crnogorci ne postoje, da su kriminalci, mafijaši i izvori svega negativnog (TV emisije sa nacionalnom pokrivenošću), možete dobiti besplatno školovanje ako se izjasnite kao Srbin a dolazite iz Crne Gore, u udžbenicima se mijenja sadržaj koji govori o Duklji, Zeti, pa sve do interpretacije savremene istorije. Niko ne govori koliko je iz Crne Gore u Srbiju došlo, koji su postali ili su njihovi potomci postali akademski građani, sjajni naučnici, sportisti, umjetnici, uspješni privrednici i kulturni radnici, ljudi koji su gradili i razvijali Srbiju.
Na kojima tačkama se mire Srbi i Crnogorci zavađeni nacionalizmom koji dolazi od političkih elita?
Na ljubavi prema Crnoj Gori, a ne na nacionalizmu i ekstremizmu koja su negativna pojava u svakom društvu. Zastupamo tezu kao i prije 20 godina da gradimo građansko društvo i pravnu državu, jer u takvoj državi svima je dobro i većinskom i manjinskom narodu.
Medijska haranga
"Srbija deset godina sprovodi medijsku harangu prema Crnoj Gori i te rečenice se ponavljaju kao istina, a niko nema pravo da u medijima kaže nešto suprotno. U toj orkestriranoj kampanji stvaraju se stereotipi: da su Crnogorci kriminalci, da nemaju državu, naciju, crkvu. Ljudi nijesu imali priliku da čuju šta je Zakon o slobodi vjeroispovijesti i zašto je donijet. Ne znaju da je do 1920. godine u Crnoj Gori postojala Crnogorska autokefalna crkva. Ni o jednoj temi nema šanse da se čuje druga strana, koliko sam ja vidio samo je jednom profesor dr Slobodan Sadžakov, sa novosadskog univerziteta, govorio o tome. Niko ne zna istinu, već se plasiraju pitke stvari koje su uzete za istinu", kaže Miletić.
Propaganda prekraja istoriju
"Hoćemo da poštujemo svoju kulturu i običaje, a ne da djeca uče da je Crna Gora bila srpska država i da su crnogorske dinastije bile srpske. Protivimo se propagandi koja prekraja istoriju jer se tako podstiče mržnja prema Crnogorcima. Ako je patrijarh Irinej rekao da je položaj Srba u Crnoj Gori gori nego u NDH, to je poruka mržnje: da li to znači da u Crnoj Gori postoje koncentracioni logori za Srbe. Naprotiv, Srbi u Crnoj Gori su uspješni privrednici, vode opštine, imate ih i među najbogatijim građanima Crne Gore. Ovo su izjave koje podstiču mržnju", poručuje Miletić.
