Čak i na popisu stanovništva postoji kolona u kojoj možete navesti da li ste zadovoljni svojim životom ili ne.
Teško je zamisliti da je tako mala država u planinama Himalaja, do koje se može doći samo sa dva aviona, "najsrećnija zemlja" na svijetu i da ima jedan od najbrže rastućih BDP-a.
Butan je posljednje postojeće budističko kraljevstvo i sačuvao je veliki dio svoje kulture od 17. veka izbjegavajući globalizaciju i ostajući izolovan od svijeta. Butan dozvoljava samo određenom broju stranaca da uđe u zemlju svake godine, a dvjesta dolara dnevno koje mora da plati svaki putnik odvraća mnoge od posjete toj zemlji.
Internet, televizija i zapadnjačka odjeća bili su zabranjeni u zemlji do prije deset godina. Ali tokom protekle decenije globalizacija je uticala i na Butan. Ipak, u toj zemlji i dalje je sve savršeno izbalansirano.
Butan je jedina država na svetu koja ima GNH. Možda mislite da je GNH samo još jedan statistički zasnovan termin bez primjene u stvarnom životu, ali on se odnosi na "bruto nacionalnu sreću". Proces mjerenja GNH počeo je kada se Butan otvorio globalizaciji. Njome se mjeri kvalitet života ljudi i osigurava da se "materijalni i duhovni razvoj dogode zajedno".
Butanci mjere devet ključnih oblasti sreće svakih pet godina - psihološko blagostanje, zdravlje, obrazovanje, dobro upravljanje, ekologija, korišćenje vremena, vitalnost zajednice, kultura i životni standard.
Butan je uradio neverovatan posao u pronalaženju te ravnoteže. Stalno je rangiran kao najsrećnija zemlja u celoj Aziji i osma najsrećnija zemlja na svijetu prema Business Weeku.
