Mantra „samo da se DPS ne vrati“ i „nikad sa DPS-om“ je najveći mogući pokazatelj neposjedovanja ama baš nikakvog programa niti bilo kojih rezultata kojima bi se naša politička konkurencija mogla preporučiti građanima - ocijenio je u intervjuu za Portal ETV poslanik Socijaldemokrata (SD) i jedan od predstavnika Evropskog saveza (ES) Nikola Zirojević.
On je ukazao da aktuelna vlast i dalje nije svjesna da su upravo oni ti koji bi trebalo da se reformišu i odviknu od loših praksi.
"I dok oni govore da neće sa DPS-om, neki od njih i da neće sa Evropskim savezom - recimo Demokrate u Budvi, nakon što smo u državnom Parlamentu počeli da do kraja razobličavamo njihov kriminal i nezajažljivost za foteljama, hranom, pićem i gorivom, nijesu svjesni da mi zapravo nećemo sa njima ni po koju cijenu i da su sada oni ti koji moraju da se reformišu i ograde od nekih ljudi ogrezlih u kriminalu - da bismo uopšte i prihvatili da sa njima razgovaramo", podvukao je Zirojević u intervjuu za Portal ETV.
Izričit je da će njihovi politički protivnici to shvatiti na teži način.
"U onom trenutku kada oni budu na našim pozicijama, a mi u prilici da formiramo novu vlast. Procjenjujem da taj trenutak nije tako daleko kao što misle", dodao je Zirojević.
Sa njim smo razgovarali o kontroverznom formiranju vlasti u Podgorici, (ne)poštovanju „izborne volje“, političkim priscima i ucjenama, ustavnom puču, ali i o tome koliko blagi pristup Evrope prema unutrašnjim problemima u Crnoj Gori može biti poguban.
Iako su odbornici Pokreta „Za bolju Podgoricu“, na čelu sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem, isprva napustili vladajući Pokret „Evropa sad“ i oburdali lokalnu vlast u Podgorici, ukazivali da vlast krši Ustav i zloupotrebljava poziciju moći – sa njima su, tek nakon dva sastanka, ponovo sastavili koaliciju i formirali novu-staru upravu. Smatrate li da je ovim potezom PzPG napravljem politički presedan, a izborni proces u potpunosti obesmišljen? Mislite li da je ovo rezultat ucjene ili političke korupcije?
Zirojević: Jedina mogućnost kako se ovaj potez PzPG može opisati jeste - vrhunac političke gluposti. Imali smo zaista jednu tragikomičnu situaciju u kojoj predstavnici PzPG, na čelu sa predsjednikom države Milatovićem, prvo fazno napuštaju Pokret Evropa sad insistirajući da partije tadašnje koalicije „Za budućnost Crne Gore“ trebaju da budu dio državne vlasti u punom kapacitetu.
Sjećamo se tada brojnih opstrukcija koje su postojale kada se pokušavala formirati državna vlast u kojoj ne bi bili ni ZBCG, niti DPS, u sadejstvu sa Demokratama. Nakon toga, poslije nekog vremena, PES napušta i jedan od „lidera“ ovog pokreta, tada već izabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. Počinje sukob u Podgorici koji je, sada je već sasvim jasno, bio zasnovan isključivo na želji za foteljama, dok je interes građana Podgorice bio na posljednjem mjestu.
Sa pozicija vlasti na lokalnom nivou, PzPG, zajedno sa Građanskim pokretom URA i opozicionim političkim subjektima, ruši podgoričku vlast i bivaju raspisani vanredni lokalni izbori. Mislim da je suvišno govoriti u kakvom stanju je Podgorica ostavljena i kako su se, u tom periodu, ponašali lokalni funkcioneri, počev od gradonačelnice Injac, pa dalje. I kako su, u toku kampanje, sijevale najžešće uvrede i najoštrije optužbe među dojučerašnjim partijskim drugovima i saborcima, Jakov Milatović se, zajedno sa svojim pokretom, na lokalnom i na državnom nivou, približavao opoziciji.
Epizodu u kojoj su nekad koaliciji ZBCG bili bliskiji i od samog premijera Spajića, te činjenicu da su podržali izbor Andrije Mandića za predsjednika Parlamenta, nijesmo zaboravili.
Podsjetiću da su se dvije Milatoviću bliske nezavisne poslanice zajedno sa nama suprostavljale ustavnom puču u Parlamentu, da je poslanici Pejović nepravedno oduzeta riječ na sjednici, da su joj upućivane najgore psovke u plenarnoj sali - do dana nakon potpisivanja koalicionog sporazuma u Podgorici.
Nakon toga, kabinet predsjednika Skupštine se poslanici Pejović izvinio, a ona se nije pojavila na sjednici Skupštine niti je učestvovala na zajedničkoj pres konferenciji opozicije. Narod bi rekao: izgubismo je ka' na karte.
U Podgorici, u međuvremenu, opozicioni politički subjekti osvajaju 60 odsto glasova, dok partije lokalne vlasti ostaju u manjini, sa osvojenih oko 40 procenata.
Da li je konačan rezultat pregovora za lokalnu vlast u Glavnom gradu rezultat ucjene ili političke korupcije, pokazaće vrijeme (a sklon sam da vjerujem da je rezultat i jednog i drugog), ali jedno je sigurno - konačan ishod pregovora i ponašanje PzPG jedna je od najvećih prevara birača u ovoj državi.
Uvjeren sam da će građani ovakvo obesmišljavanje izbora i ovakvu prevaru adekvatno kazniti i da Jakov Milatović, zajedno sa svojim saradnicima, u političkom smislu počinje da broji svoje posljednje dane.
Je li izvjesno da se ovakvim postupcima stvara još jedna „generacija“ apstinenata u Crnoj Gori u kojoj izlaznost na izborima svakako nije na zavidno nivou? Zašto bi građani izlazili na izbore - glasali za promjene, postigli rezultat - ako do promjena uporno ne dolazi... Imaju li Socijaldemokrate i Evropski savez odgovor na ovu malignu pojavu - kako stati na kraj samovolji političkih frakcija?
Zirojević: Ne nužno. Upravo ovakvi postupci mogu dodatno motivisati jedan dio glasača u Crnoj Gori da se, uprkos tome što su generalno nezadovoljni političkom ponudom, suprotstave onima koji na ovaj način, klasičnom prevarom birača, obesmišljavaju izborni proces. Mislim i da je pitanje trenutka kada će se to dogoditi.
Ono što, nažalost, jeste trend kojem svjedočimo u posljednje nešto više od četiri godine jeste značajan pad izlaznosti na svim izborima - što je najbolji pokazatelj činjenice da velika većina građana nije zadovoljna učincima vlasti nakon 30. avgusta 2020. godine. Pa ipak, jedan dio njih još nije spreman da pređe preko zamjerki koje su imali kada su u pitanju partije bivše vlasti (prije 30. avgusta), ili je jednostavno ideološki toliko daleko od nas da, uprkos nagomilanom nezadovoljstvu, prije bira da ostane kući.
Iz moje perspektive, rješenje je vrlo jednostavno: građani koji žele promjene u Crnoj Gori trebaju da glasaju provjerene opozicione, građanski opredijeljene, političke subjekte - kakav je upravo Evropski savez. Jer, svaki put do sad kada smo se uzdali u tzv. „tridesetoavgustovce“, pokazalo se, prije ili kasnije, da je riječ o nekoj velikoj prevari i da na kraju ceh plaćaju građani i država Crna Gora.
Upravo su partije koje su nastavile vladavinu u Podgorici godinama unazad docirale o poštovanju „izborne volje“ - a sad ponovo uspostavile vlast - i to uprkos gorem izbornom rezultatu od opozicije. Kako tumačite to pozivanje na „izbornu volju“ - ako svoj pojedinačni učinak uporno zbrajaju, i i dalje se - poslije četiri godine od pada Demokratske partije socijalista - pozivaju na dobro poznatu mantru „samo da se DPS ne vrati“?
Zirojević: To je ironija njihove vlasti i politike koju sprovode. U vremenu kada su oni bili opozicija, konstantno su se pozivali na nekakvo poštovanje „izborne volje“.
Sjetimo se samo scena u Budvi kada je jedan odbornik vlasti promijenio mišljenje i podržao tamošnju opoziciju - taj čovjek je na najgori mogući način čak i fizički napadan, vrijeđan, svaku noć uznemiravan ispred kuće u kojoj stanuju on i njegova porodica i tome slično. Zašto? Jer je neko iz tadašnje opozicije na državnom nivou procijenio da nije ispoštovana „izborna volja“.
Danas, kada se dešavaju ovakve stvari kakve se dešavaju, kada se pojedini odbornici privode u kabinet predsjednika Skupštine, gdje se na njih vrši neprimjeren pritisak, i ko zna šta još, nemamo neku značajniju reakciju javnosti, osim opozicionih političkih subjekata.
Svi oni kojima su do 2020. godine bila puna usta demokratije, sada ćute. Čak se, izuzev rijetkih izuzetaka, ne čuje ni nevladin sektor - koji bi svojevremeno figurativno rečeno „zapalio Crnu Goru“ u ovakvim situacijama. Neko je upao u neko državno tijelo, neko je član nekog borda, neko je zaposlio nekog iz porodice i sada svi oni koji su bili najglasniji funkcionišu po principu - ćuti, dobro je to.
Rezultat ovog privođenja i raznih „ponuda koje se ne odbijaju“ je jasan - PzPG je, nakon svega izrečenog, formirao vlast sa partijama vlasti u Glavnom gradu.
Mantra „samo da se DPS ne vrati“ i „nikad sa DPS-om“ je najveći mogući pokazatelj neposjedovanja ama baš nikakvog programa niti bilo kojih rezultata kojima bi se naša politička konkurencija mogla preporučiti građanima. I dok oni govore da neće sa DPS-om, neki od njih i da neće sa ES-om (recimo Demokrate u Budvi, nakon što smo u državnom Parlamentu počeli da do kraja razobličavamo njihov kriminal i nezajažljivost za foteljama, hranom, pićem i gorivom), nijesu svjesni da mi zapravo nećemo sa njima ni po koju cijenu i da su sada oni ti koji moraju da se reformišu, odviknu od nekih loših praksi, ograde od nekih ljudi ogrezlih u kriminalu, da bismo uopšte i prihvatili da sa njima razgovaramo.
Shvatiće to na teži način, u onom trenutku kada oni budu na našim pozicijama, a mi u prilici da formiramo novu vlast. Procjenjujem da taj trenutak nije tako daleko kao što misle.
Koliko su pritisci i ucjene „ko s kim može i smije“ uopšte utemeljeni na postulatima izborne demokratije? Treba li to da privuče pažnju nadležnih organa - a pogotovo uzevši u obzir linč, upozorenja i prijetnje pojedincima na društvenim mrežama - na primjer u slučaju predsjednika Jakova Milatovića kojem su prijetili litijama - za slučaj da se usudi da formira koaliciju sa opozicijom? Jesu li nadležni uopšte vispreni da reaguju u ovakvim slučajevima?
Zirojević: Nema to nikakve veze sa demokratijom. Radi se o primitivnom načinu funkcionisanja jednog režima koji, pokušajem totalne izolacije jednog političkog subjekta, pokušava da se održi uprkos sve češćim i sve intenzivnijim porukama građana da žele promjene. No, sve to nije dugog vijeka, imajući u vidu da što više oni govorili da se sa opozicijom „ne smije“, opozicija je sve jača.
Dakle, bliži se dan kada opoziciji neće trebati ama baš niko sa te strane za formiranje vlasti i kada će Crna Gora dobiti odgovornu, demokratsku, proevropsku Vladu.
Da je sreće, sva ova dešavanja kojima svjedočimo i te kako bi trebalo da upale alarm kod nadležnih organa, jer smo u više navrata imali čak i otvorene prijetnje onome ko bi eventualno sa opozicijom pomislio da formira vlast.
No, kako imamo politički poslušno tužilaštvo, to se ne dešava. Naprotiv, VDT se javi samo kada se nađe pod kritikama opozicije, da nam tada objasni da neće dozvoliti uticaj politike na rad institucije kojom rukovodi. To što je izabran u kabinetu predsjednika Vlade i to što mu se optužnice nerijetko pišu u plenarnoj sali Parlamenta, od strane poslanika i lidera parlamentarne većine, to nema veze.
Kako tumačite činjenicu da se predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, i ujedno predvodnik PzPG, danima ne oglašava povodom formiranja vlasti u Podgorici? Što nam to govori o njegovom političkoj zrelosti? Mislite li da je ovim potezom afirmisao agendu neformalnog vođe parlamentarne većine (predsjednika Skupštine) Andrije Mandića koji istrajava u samovolji, ponižavanju Crne Gore i obesmišljavanju svega što ne ide na ruku napretku naše države u demokratskom pogledu?
Zirojević: Mi smo danas u potpunosti svjesni da imamo posla sa potpuno politički nezrelom ličnošću, sa političarom bez stava, hrabrosti i bez kičme da sve ono što je javno govorio i obećavao sprovede u djelo. Dakle, predsjednik Crne Gore je, nažalost, jedna najobičnija politička marioneta i igračka u rukama Andrije Mandića i Milojka Spajića koji ga, u svakom trenutku kada procijene da se previše otrgao iz njihovih ruku, mogu vratiti tamo gdje mu je mjesto. Ili, kako to reče premijer Spajić, „otrgnuti iz zagrljaja opozicije“.
Dakle, i ako jeste postojao plan u određenoj situaciji da se u Parlamentu pokrene smjena predsjednika države ukoliko ne bude poslušan, Jakov Milatović nam je svima pokazao da bi tako nešto bilo u potpunosti nepotrebno. U suštini, potpuno je svejedno da li u fotelji predsjednika Crne Gore sjedi Jakov Milatović, ili tu funkciju, nakon njegove smjene obavlja Andrija Mandić - razlika ne postoji.
Da je sreće, sva ova dešavanja kojima svjedočimo i te kako bi trebalo da upale alarm kod nadležnih organa, jer smo u više navrata imali čak i otvorene prijetnje onome ko bi eventualno sa opozicijom pomislio da formira vlast. No, kako imamo politički poslušno tužilaštvo, to se ne dešava. Naprotiv, VDT se javi samo kada se nađe pod kritikama opozicije, da nam tada objasni da neće dozvoliti uticaj politike na rad institucije kojom rukovodi. To što je izabran u kabinetu predsjednika Vlade i to što mu se optužnice nerijetko pišu u plenarnoj sali Parlamenta, od strane poslanika i lidera parlamentarne većine, to nema veze
Zajedno sa kolegama iz opozicije ne dozvoljavate održavanje sjednica parlamenta zbog ustavnog puča - kada je sutkinja Ustavnog suda Dragana Đuranović nezakonito i neustavno razriješena na sjednici Ustavnog odbora - čime je to skupštinsko tijelo preuzelo Ustavom jasno propisanu ulogu Ustavnog suda, a čije je zaključke usvojio predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Saopštili ste što konkretno tražite kako bi se zakonodavni dom vratio u redovno stanje. Ispunjenje Vaših zahtjeva se ne nazire. Imate li plan na duže staze?
Zirojević: Činjenice su jasne i neumoljive, a potvrdio ih je upravo Ustavni sud na posljednjoj sjednici poslavši, shodno jasno propisanoj proceduri, obavještenje da sudija Šćepanović ispunjava uslove za odlazak u penziju.
Time je ova institucija jasno stavila do znanja svima koja je jedino moguća procedura za penzionisanje sudija, kao i da na Ustavnom odboru Skupštine Crne Gore jeste, kako smo i kazali mi u opoziciji, sproveden klasičan ustavni puč.
Naši zahtjevi su sasvim jasno saopšteni, a na parlamentarnoj većini je, ako želi pozitivan ishod ove situacije, da se vrati k poznaniju prava i te uslove, koji ne podrazumijevaju ništa do poštovanje Ustava i zakona Crne Gore, ispuni.
Ukoliko to ne urade, neka ne brinu - mi plan na duže staze imamo. Pravo pitanje je - što će onda oni?
Kabinet predsjednika Skupštine se poslanici (Jevrosimi) Pejović izvinio, a ona se nije pojavila na sjednici Skupštine niti je učestvovala na zajedničkoj pres konferenciji opozicije. Narod bi rekao: izgubismo je ka' na karte
Mislite li da je Evropa previše blaga prema Crnoj Gori u kojoj sami Ustavni sud krši Ustav - u kojoj se demonstrira sprega izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, u kojoj izborni rezultat ne znači ništa; u kojoj vlast udaljava državu od susjeda i koja u savezu sa klerikalnim snagama i crkvom mijenja politički pejzaž zemlje, namjerava da izmijeni Zakon o državljanstvu i čiji je kranji cilj izmjene identiteta Crne Gore, i čiji funkcioneri ne baštine antifašističke vrijednosti - već podržavaju režime poput Vučićevog i Putinovog? Je li dovoljno da samo usmjeravaju određene procese i poručuju da samo od nas zavisi kako ćemo iznutra definisati stanje u društvu?
Zirojević: Mislim da jeste i mislim da se odnos zvanične EU prema Crnoj Gori, čast izuzecima, sveo na formalno ispunjavanje nekih uslova i, kako to kolokvijalno kažemo, dobijanje štrikova. Međutim, djeluje kao da se odavno niko ne bavi suštinom.
Dakle, mi imamo sasvim jasnu situaciju u državi - parlamentarna većina vrši neviđene i krajnje neprimjerene pritiske na bilo koga ko bi se potencijalno otrgao i prešao na stranu opozicije, u međuvremenu se u izvršnoj vlasti i državnim preduzećima sprovodi brutalan kriminal, jasno je vidljiva sprega izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, namjerno se narušavaju odnosi sa susjedima, među kojima i našim jedinim EU susjedom (Hrvatskom) itd, dok crnogorske političke elite (vladajuće) izvještaj podnose Vučićevom režimu u Beogradu.
Mi danas imamo državne funkcionere koji u Brisel, Berlin, Pariz i na druge evropske destinacije odlaze da prodaju šarene laže dok neko sve to tamo oduševljeno sluša i sačini pozitivan izvještaj, a oni se nakon toga vrate u Podgoricu gdje negiraju genocid, ne priznaju nezavisnost susjednih država, veličaju ratne zločince, razaraju institucije, uništavaju bezbjednosni sektor i sprovode u potpunosti antievropsku politiku.
Analizirajući ono što se u istoriji dešavalo na ovim prostorima, ne bi bio prvi put da međunarodna zajednica gleda kroz prste nekim retrogradnim političkim snagama, zanemarujući brojne aspekte njihove vladavine.
Posljednji put kad smo imali takvu situaciju, kada su se osvijestili, Balkan je gorio u plamenu rata i bilo je kasno.
Ne želim da vjerujem da danas, u 21. vijeku možemo da doživimo takvu sudbinu, ali se plašim da prećutno odobravanje onoga što danas u Crnoj Gori, ali i u regionu, rade nasljednici tih mračnih ideologija, može da izazove ozbiljne probleme, kako u Crnoj Gori, tako i na cijelom Balkanu.
