Potpisivanjem TU potpisan je kupoprodajni ugovor, akt veleizdaje kakv nikada ranije nije zabilježen, poručuju iz Demokratske partije socijalista i Socijaldemokrata Crne Gore.
“Antipremijer Dritan Abazović prodao je crnogorsku baštinu, a kupio sebi političku poziciju i trajanje u Vladi, u kojoj je odgovarajuće ministre podredio ispunjavanju agende u SAD-u persone non grata, gospodina Vulina, pošto mu nije odgovaralo da njegova vlada radi uz podršku državotvornih partija, DPS-a, SDP-a, HGI-a i manjinskih partija”, kazala je Aleksandra Vuković-Kuč iz DPS-a.
Stav SD-a je, kako kaže Nikola Zirojević iz te partije, nepromijenjen.
“Što se tiče godišnjice potpisivanja TU sa SPC, stav SD-a po pitanju tog akta i tog čina je nepromijenjen. Dakle, radi se o izdaji države Crne Gore, radi se o izdajničkom aktu i kukavički potpisanom aktu, s obzirom na sami način kako je on potpisan – mimo očiju javnosti, bez najava, pod policijskim blokadama i velikim obezbjeđenjem”, navodi Zirojević.
Potpisivanje Temeljnog ugovora predstavlja istinsku kapitulaciju Crne Gore, kaže novinarka i građanska aktivistkinja Tanja Pavićević.
“Prošle godine to je bio veoma ružan vremenski period, od momenta najavljivanja do momenta potpisivanja. Crna Gora je to znala, nije pružila otpor kakav je trebalo da pruži. Ali, sva ona tišina i ćutnja je govorila da se dešavaju stvari koje naprosto nisu ni normalne ni prirodne, ni imanentne ustrojstvu građanske i sekularne države”, poručuje Pavićević.
Crna Gora danas itekako osjeća posljedice potpisivanja Temeljnog ugovora, tvrde sagovornici.
“Danas Crna Gora nije ni građanska ni sekularna, nego je apsolutno dio srpskog sveta na istom nivou kao što je Republika Srpska. I danas živimo jedan drugi svijet, jedan drugi život koji nije imanentan crnogorskoj prirodi. I ono što danas imamo to je u ovih godinu dana prebacivanje nevjerovatnih količina novca crkvi druge države, pravljenje vjerskih škola koje služe za asimilaciju Crnogoraca. A naravno Crkva Srbije, ojačana takvom državnom podrškom, konkretno Dritana Abazovića, upravo je krenula poslednjih dana sa pričom kako su Crnogorci svojevremeno skidali turske glave i kako i dan danas nose isti taj gen što nije tačno. Ja opet imam potrebu da se izvinjavam prijateljima Bošnjacima i Muslimanima i da govorim da Joanikije priča u svoje ime i ime srpskog sveta, da Crnogorci sa tim nemaju nikakve veze”, smatra Pavićević.
I Zirojević je mišljenja da akt nije donio ništa dobro.
“Što se tiče samog akta on nije donio ništa dobro Crnoj Gori. Pričalo se da će pomiriti Crnu Goru, pričalo se da će se tenzije smanjiti. Naprotiv, desilo se upravo suprotno. Tenzije u Crnoj Gori su samo dodatno povećane, jaz između građanki i građana je samo dodatno produbljen. S druge strane, imamo veliku štetu po državu s obzirom da je gotovo čitava kulturno – istorijska baština prepisana i data u vlasništvo vjerskoj organizaciji sa sjedištem u drugoj državi”, objašnjava Zirojević.
Ovaj akt nas je miljama udaljio od EU, smatra Vuković-Kuč.
“Dok smo imali nezabilježeno propadanje školstva, skandale na maturskim ispitima i vrhunjenje vršnjačkoga nasilja, nicale su vjerske škole, bujale nehrišćanske izjave iz Abazovićeve pokroviteljske kuće SPC, đe se održavao parastos Draži Mihailoviću i drugim ratnim zločincima iz onih i ovih vremena. TU je, u stvari, akt koji je mogao potpisati samo neko bez zrna odgovornosti pred politikom, istorijom i budućnošću, osoba bez savjesti. Njime je Crna Gora potpuno klerikalizovana, te danas nema riječi o građanskoj državi, a miljama smo udaljeni od EU, kao rak-rana Zapadnog Balkana, prema riječima evropskih partnera”, naglašava Vuković-Kuč.
Reakcija javnosti na potpisivanje ovog akta morala je biti glasnija, kaže Pavićević.
“Crna Gora je u tišini prećutala taj sami čin. Tu se ni građani nisu postavili kako treba, ali Crna Gora nema kulturu njegovanja građanskog otpora, tako da manja zamjerka se može dati građanima. Partijama mnogo više. Oni su ti koji su plaćeni da brane ustrojstvo ove države, građanski poredak, multikulturalno tkivo. Prošle godine oni su zakazali”, ističe Pavićević.
Nije bilo moguće reagovati u pravcu poništenja tog akta, jer suverenističke partije nijesu imale većinu u parlamentu, podsjeća Vuković-Kuč.
“Kada imate 41 u parlamentu koji broji 81 poslanika i uvijek većinu koja neće pristati na to da se obori veleizdajnički akt, onda morate raditi na tome da na izborima budete što bolji i da na nekim narednim izborima pobijedimo i imamo tu većinu koja će omogućiti normalizaciju političkog života u Crnoj Gori”, poručuje Vuković-Kuč.
Zirojević, pak, kaže da su oni učinili sve dok su mogli.
“Niti smo bili dio Vlade koja je potpisala TU, niti smo podržali tu Vladu. Na svakom protestu koji su organizovali građani – i pojedinci i grupe građana – bili smo prisutni. Lično sam govorio na jednom od tih protesta koji su nažalost bili relativno malo posjećeni, ali smo mi dali maksimum u skladu sa onom snagom koju smo u datom momentu imali. Dakle to je bila snaga od tri poslanika, i kroz institucije i na ulici se sa građanima i građankama borili protiv potpisivanja tog ugovora”, kazao je Zirojević.
