Istraživanje je sprovela insitucija Ombudsmana u saradnji sa organizacijoim Sejv d Čildren (Save the children), zbog sagledavanja situacije u toj oblasti od 1. januara 2008. do 30. juna 2011. godine.
Zamjenik Ombudsmana Nevenka Stanković rekla je da rezultati istraživanja ukazuju da su slučajevi seksualne eksploatacije i zlostavljanja djece registrovani u svim Upravama policije i Državnim tužilaštvima osim Tužilaštva u Kolašinu, i u više od polovine Centara za socijalni rad u Podgorici, Nikšiću, Andrijevici, Baru, Ulcinju, Pljevlima i na Žabljaku
„Polovina Osnovnih sudova izvjestilo je o slučajevima seksualne eksploatacije djece, što govori o činjenici da mali broj slučajeva dobija sudski epilog”, kazala je Stanković na konferenciji za novinare.
Ona je navela da su Centri za socijalni rad u ispitivanom periodu zabilježili 44 slučaja djece koja su bili žrtve krivičnih djela seksualne eksploatacije i zlostavljanja, a Osnovni sudovi su za isti period u radu registrovali 34 slučaja.
„Osnovno državno tužilaštvo je zabilježilo 54 slučaja, a Uprava policije je u izvještajnom periodu imala u radu najviše slučajeva seksualne eksploatacije i zlostavljanja, njih 68“, rekla je Stanković.
Prema njenim riječima, na osnovu 61 krivične prijave iz te oblasti, registrovano je 45 optužbi i 44 presude.
“Od toga je 46,9 odsto osuđenih završilo u zatvoru a 30,3 odsto na uslovnoj slobodi”, kazala je Stanković.
Ona je navela da više od polovine djece koje su žrtve zlostavljanja, nakon preživljenih trauma napuštaju školovanje.
“Žrtve su najčešće djeca iz siromašnih porodica i ona koja rade i žive na ulici. Romska djeca su takođe izložena riziku da budu zlostavljanja” rekla je Stanković.
U istraživanju se navodi se da je najveći procenat slučajeva djece žrtava seksualne eksploatacije zabilježen 2009. godine, 32,6 odsto, a značajan broj slučajeva registrovan je i u toku prve polovine 2011.godine, 15,5 odsto.
“Na osnovu analize podataka, putem upitnika, fokus grupa sa profesionalcima i intervjua sa djecom žrtvama seksualnog iskorišćavanja, zapaženo je da ne postoje jedinstvene baze podataka kada su u pitanju slučajevi seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece u Crnoj Gori”, kaže se u istraživanju.
Iz institucije Ombudsmana su naveli da je malo slučajeva dobilo sudski epilog.
“Kao razlog za to profesionalci navode problem dokazivosti, odnosno nemogućnost sprovođenja efikasne istrage što nerijetko dovodi do odugovlačenja postupka i odustajanja žrtve”, pojasnili su oni.
Ombudsman Šućko Baković kazao je da rezultati istraživanja ukazuju da se i crnogorsko društvo suočava sa problemima u zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i zloupotrebe isto kao i mnogo ravijenije evropske zemlje.
“Rezultati pokazuju da se svi koji se direktno bavimo zaštitom prava djece i njihovih najboljih interesa moraju maksimalno angažovati i u skladu sa svojim nadležnostima preduzimati mjere u cilju suzbijanja ove pojave i pružanja najvišeg stepena zaštite djeci žrtvama seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja”, naveo je Baković.
On je kazao da rezultati istraživanja Savjeta Evrope (SE) pokazuju da je svako peto dijete u zemljama Evropske unije žrtva seksualnog iskorišćavanja i zlostavlanja, i da samo deset odsto tih slučajeva dospije pred nadležnim organima.
Ahmed Pjano iz organizacije Sejv d čildren, smatra da je dobro što je Crna Gora ratifikovala Konvenciju SE o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja, i da to, kako je naveo, pokazuje volju države da se bori protiv te pojave.
“Veliki broj djece ne prijavi slučajeve zlostavljanja, i brojke u istraživanjima obično zavaravaju. Cilj istraživanja je da ukaže nadležnim organima na koji način da se efikasnije bore protiv zlostavljanja”, kazao je Pjanov.
Profesor Pravnog fakulteta Velimir Rakočević kazao je da crnogorsko zakondavstvo usaglašeno sa Konvencijama SE i UN o pravima djeteta.
“Crnogorske tradicionalne vrijednosti doprinose što kod nas zlostavljanje nije raspostranjeno kao u Evropi”, kazao je Rakočević.
Psiholog Radiša Šćekić ocijenio da crnogorske institucije moraju raditi zajedno da bi se problem zlostavljanja riješio.
“Pitanje je koliko je djece koja ne prijavljuju slučajeve zlostavljanja. Jedna insitucija ne može riješiti problem već je za to potrebna mreža koja će uskladiti sistem”, kazao je Šćekić.
