Hit sniman na Kubi osvojio je srca publike, kako u Crnoj Gori, tako i u cijelom regionu. A kako su došli na ideju da baš na tom mjestu snime spot, za Portal Analitika otkriva Zonjo.
-Odavno sam se nosio mišlju da nešto snimam na Kubi, tako da ona kao lokacija nikad nije bila upitna. Zapravo, trebalo je odabrati adekvatnu numeru za jednu takvu atmosferu. Izbor je pao na “Who See” jer sam znao da imaju pjesmu sa regeton ritmom, koji je i nastao u tim krajevima. Noyz je, kao moj dugogodišnji prijatelj i saradnik, sa oduševljenjem prihvatio ideju i već smo tada znali da to teško može biti promašaj, priča Zonjo.
On dodaje da su “žitelji Havane mislili da je lud”. Prvo je bio problem kupiti kasetofon, koji je bio potreban za priču spota, jer je to čak i tamo, davno prevaziđen uređaj.
-A onda su svakodnevno gledali bradatog bijelca, duge plave kose, kako nosi prastari kasetofon na ramenu i glupira se ulicama. To što su mislili da sam blesav je na kraju i pomoglo spotu u najbitnijem problemu vezanom za Kubu. Tamo su takva snimanja strogo zabranjena i ona se mogu obaviti jedino uz specijalne dozvole administracije i njihov nadzor. Ja tu dozvolu nisam imao, otkriva Zonjo.
A ono što spot čini primamljiv, naročito za mušku populaciju, svakako su atraktivne Kubanke koje su izvodile zavodljiv ples pred kamerama. Upitali smo da li su rado prihvatale poziv.
-Kako koja. Kubanci se veoma stide da igraju na ulici i da ih gledaju prijatelji i komšije. U pojedinim trenucima je to bio preslikani crnogorski mentalitet. To me je strašno frustriralo. Bili su teški pregovori oko igre i cijene te igre, priča Zonjo i dodaje da je postojao problem i sa koncetracijom, jer nije uspijevao da im održi pažnju duže od pet minuta.-Za tih nekoliko minuta plesa bili bi plaćeni u prosjeku oko 20 dolara, što iznosi pola tamošnje doktorske plate. No, i pored toga su “kenjkali” kako im je to teško i pokazivali na sat da ubrzo moram završavati snimanje, ističe Zonjo.
Režiser za Portal Analitika kaže da su ulice Havane dosta prljave i da je vrlo teško “ne ugaziti u izmet pasa lutalica”.
- Sigurno najčešće izgovarana rečenica koju turisti jedni drugima upućuju je “Pazi govno!”. Zato sam sa mojom suprugom, koja mi je bila jedini saradnik na ovom egzotičnom snimanju, imao jednu malu igru. Ko više puta ugazi, taj je izgubio. Na kraju putovanja rezultat je bio 2 : 2, prepričava Zonjo.
Ako ste pažljivo gledali spot, primijetićete da se u par kadrova vidi poster grupe “Who See” zalijepljen na zidu neke kubanske zgrade. Upitali smo Zonja jesu li morali da ga uklone nakon snimanja, ili je uspomena iz Crne Gore ostala da se vijori na Kubi.
-Morali smo ga odmah skinuti. I posteri su bili rizična akcija, jer Kubanci ne smiju lijepiti nikakav propagandni materijal. Osim revolucionarnih bilborda i murala, tamo je zabranjeno bilo što reklamirati plakatima i bilo kojim drugim štampanim materijalom. Čak ne postoje komercijalne tv i radio reklame.Višak neupotrijebljenih postera smo podijelili nekim klincima koji će možda postati fanovi “Who See” klape jednog dana kad internet uđe u kubanske domove, zaključuje Zonjo.
priredila: A. Stanković
