- Ustavni sud daje legitimitet državi. Njegove odluke trebada se osjete do dna pravne piramide, da budu ozbiljno shvaćene u samom pravnom sistemu - naglašava on.
Sa gospodinom Zupančićem novinari Pobjede razgovarali su u Budvi, gdje je držao predavanje u okviru Dana crnogorskog sudstva. Na pitanje, kako objašnjava da građani kada su nezadovoljni pravdom pred domaćim sudovima, sve češće „prijete" rečenicom - „Ići ću do Srazbura" - odgovorio je kako je tu riječ o povjerenju.
- Ljudi to kažu, ne samo kada je riječ o Strazburu, nego o svim apelacionim sudovima. Svi se žale, iako znaju da je uspjeh manji od pet procenata. Žalba sudu u Strazburu može da naruši kredibilnost lokalnog suda, a građani ne prihvataju odluke nacionalnih sudova čak i kada su u njihovu korist, jer im ne vjeruju. Sjećate li se filma „Kramer protiv Kramera"? Otac koji se nada da će dobiti starateljstvo nad sinom kaže dječaku: „Sjutra jedan veoma mudar gospodin treba da odluči da li ćeš biti sa mnom ili sa majkom". Dakle, oni takve odluke prihvataju, jer je ugled pravosuđa nesrazmjerno veći nego na ovim prostorima i vjeruju u njegove odluke.
Iz 47 država članica Savjeta Evrope, u kojima živi 800 miliona ljudi, imamo sada 140.000 peticija. Najviše žalbi dolazi iz Istočne Evrope, tamo gdje su Lenjin, Pašukanis i ostali mislili da će pravo izumrijeti. Međutim, to što iz tih država stiže najviše žalbi samo po sebi ne znači da se tamo manje ili više krše ljudska prava nego u drugim zemljama. Statistički presjek nije, po mom mišljenju, vjerodostojan odraz onoga što se dešava, ako se za kršenje ljudskih prava uzima samo ono što se pod tim podrazumijeva u Konvenciji. Uzmimo za primjer denacionalizaciju koja je u mnogim državama regiona prouzrokovala velike probleme. Znamo da je veoma veliki broj onih koji su izbačeni iz stana, da su se u te stanove uselili drugi. No, tamo gdje ima novca ima i advokata, pa oni mogu učiniti da do Strazbura ne dođe. Eklatantan je primjer iz Hrvatske Bačić protiv Hrvatske.
