Iako te 2001. priča o zvjerskom i smrtonosnom napadu na glumca nije bila naročito eksponirana u medijima, vremenom su podsjećanja na nju učinila da šira javnost u našoj regiji ipak dozna kako se sve dogodilo.
U drugoj polovini 2000, grupa huligana Fudbalskog kluba Rad, koji su u to doba bili poznati po neonacističkoj ideologiji, u jednom je restoranu na Zelenom vencu za Maksimovića pomislila kako je – Rom. I to je bio dovoljan razlog da ga napadnu.
Umjesto da spriječi napad, vlasnik ih je izbacio iz restorana, te su huligani nastavili da tuku Maksimovića i na pločniku ispred. Prema tadašnjim svjedočenjima, bilo je prolaznika koji su uglavnom okretali glave.
Glumac, koji je bio astmatičar i dijabetičar, prebačen je u bolnicu, ali je podlegao povredama 4. februara. Prethodno je pao u komu. A prije toga, kada je policija tražila da identifikuje napadače, Maksimović je kazao kako ne želi to da uradi, kako se “mladi ljudi ne bi hapsili”. I tako njegove ubice do danas nijesu pronađene.
No, ove godine, u znak podsjećanja na njegovu smrt, u Jugoslovenskoj kinoteci prikazan je premijerno dokumentarni film “Maksa – od šibicara do kralja”.
Kako prenose srpski mediji, dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a u ostvarenju – iza kojeg stoje autori Goran Musić i Miroslav Bata Petrović – prikazani su odlomci nekih od Maksimovićevih uloga iz filmova, TV drama i serija, uz razgovore sa glumcima i rediteljima.
Među sagovornicima tako su Srđan Dragojević, Mirjana Karanović i Boro Drašković, a među fragmentima su Maksimovićeve uloge iz “Usijanja”, “Susreta sa izuzetnim ljudima”, “Mi nismo anđeli” i, naravno, “Lepa sela lepo gore”.
Autori su istakli kako nijesu željeli da naprave dokumentarni film, već prije svega – spomenik Draganu Maksimoviću.
