Ovo je pjesma „Suza“ iz prve zbirke poezije „Riječi i reči“ potpredsjednika Nove srpske demokratije Gorana Danilovića, koja je nedavno izašla u izdanju „Nove knjige“ a biće promovisana 15. maja u Gradskoj knjižari u Podgorici. Knjiga je objavljena i u Srbiji, u izdanju izdavačke kuće „Štampar Makarije“ iz Beograda.
„I riječi i reči pripadaju mome jeziku ravnopravno. Pojedine pjesme su na ekavici, druge na ekavici, bez političkih pretenzija, već da se dokaže bogatstvo jezika. Golubica je pjesma posvećena i stvaranju i Hristu i Nikoli Tesli, pokušaj da se iz moje vizure spoji nešto čime sam ja fasciniran od rane mladosti. I riječi i reči se odnose na početak i stvaranje, na biblijsko slovo ili riječ, pokušaj da se kroz riječi objasni struktura. Knjigu sam napisao na čistom srpskom jeziku“, kazao je Danilović za Portal Analitika, odgovarajući na pitanje da li slika golubice sa naslovne strane njegove knjige simbolizuje neku vrstu jedinstva srpskog i crnogorskog jezika.
Njegova zbirka poezije sadrži 30 pjesama, koje su, kako kaže autor, nastale uglavnom u posljednih godinu dana, mada ima i onih koje su starije. Riječ je mahom o kratkim pjesmama, čak i od samo par stihova, koje su svojevrsna posveta onome kome ili čemu su posvećene.
„One sadrže moj pogled na svijet. Ja sam po vokaciji filozof. Napisao sam i da sam se razapeo uzmeđu metafizičkog i svakodnevnog i da sam pokušavao da dam svoj odgovor na pitanja koja opterećuju svakog mislećeg čovjeka. Pisao sam i majci i slobodi i Morači, šljiviku i otadžbini, tišini, ženi, ali i suzi i čaši i mnogo čemu drugome. To su molitve za sve ono što može stati ispod lišća i ispod zvijezda“, kaže Danilović.
Danilović je diplomatski izbjegao odgovor na pitanje da li sebe smatra boljim pjesnikom od premijera Igora Lukšića, iako je, kaže, pročitao neke njegove pjesme.
„Uz dužno poštovanje, mislim da bi to bila jeftina propaganda. Znao sam da će ljude interesovati ta vrsta poređenja, ali odbijam da to komentarišem. Taj dio sebe ne poredim sa bilo kim. Ova zbirka je dug prema mojim prijateljima“, kaže Danilović.
Sagovornik Portala Analitika dodaje da je riječ o pokušaju da razjasni sve ono što liči na njega, a da to nije samo politički angažman.
„To je pokušaj da razjasnim nešto što je onostrano, ali i da hvatam bilješke koje su mi se decenijama vrtjele po glavi, a tiče se i prolaznog. Svaka od pjesama je vrsta male molitve za ono ili onoga kome je posvećena, 30 naslova u jednoj riječi ili reči.“
On dodaje da „sa radošću oslušne ljude koji umiju da kazuju tuđe stihove, a takvih u Crnoj Gori ima mnogo“.
Od pjesnika, najviše, kaže, cijeni Stevana Raičkovića, Ranka Jovovića, Bećira Vukovića, Momira Vojvodića, Rista Ratkovića, Veselina Rakčevića, Vita Nikolića...
