Z
aključcima usvojenim u parlamentu od Državne revizorske institucije se traži da do kraja maja, ili najkasnije do 30. juna izvrši kompletnu reviziju poslovanja i dugovanja Kombinata aluminijuma nakon privatizacije fabrike 2005. godine.
Na prvi pogled, liči na državnu odlučnost da se stvari istjeraju na čistinu. No, kako je Portalu Analitika nezvanično rečeno iz DRI, tražene revizije se – čak ni u slučaju maksimalne kooperativnosti ruskog menadžmenta - ne mogu završiti u tako kratkom roku! Poseban problem je što Rusi nemaju obavezu da sarađuju sa revizorima i pitanje je na šta će se nalazi DRI svesti ako im se ne dostave egzaktni podaci. Stepen saradnje sa revizorima nije bio na odgovarajućem nivou ni tokom nedavne revizije državnih garancija - u nalazu DRI se ističe da ministarstva ekonomije i finansija nijesu dostavila traženu dokumentaciju, pa bi bilo potpuno neočekivano da Rusi sada postupe drukčije.Istovremeno, u DRI ističu da je preispitivanje poslovanja KAP-a sporno sa aspekta ustavnosti i zakonitosti, s obzirom na to da se ne radi o kompaniji u većinski državnom vlasništvu. Vlada i CEAK trenutno imaju identičan broj akcija (po 41,3 odsto nakon otkupa akcija od indijskog i grčkog investitora). Da je izvršna vlast prilikom usaglašavanja ugovora o poravnanju (ili kasnije) povećala svoj udio u odnosu na ruski paket izostala bi makar pravna zavrzlama u ionako previše komplikovanoj priči. Od vrhovne državne revizije se, dakle, traži da preispita poslovanje KAP-a u godinama kad je CEAK posjedovao većinski paket akcija i kad Vlada nije bila ni mali akcionar; drugim riječima: traži se ono što je isključivo u nadležnosti - komercijalne revizije!
Prema tumačenju zvaničnika Računskog suda Njemačke, “češljanje” završnih računa KAP-a od strane DRI je moguće samo ako je takva mogućnost predviđena privatizacionim ugovorom, što u ovom konkretnom slučaju nije urađeno.
Kakav je, onda rasplet situacije oko KAP-a moguće očekivati?
Šta je usvojeno u Skupštini: Skupština je posljednjeg dana aprila usvojila proširene zaključke SNP-a koji su marta mjeseca dobili zeleno svjetlo na Odboru za ekonomiju.
Zaključcima se - kao i lanjskim - Vlada Mila Đukanovića obavezuje na raskid saradnje sa ruskim partnerom, ali ovog puta bez nadoknade za prenos akcija, uz produženje popusta urednim platišama računa za električnu energiju i obezbjeđenje paketa subvencija za socijalno najugroženija domaćinstva. U SNP-u računaju da će dug fabrike za neplaćenu struju od 44 miliona eura biti riješen u trouglu Vlada-CEAK-EPCG, iako je nacionalna energetska kompanija u septermbru 2012. prestala da snabdijeva fabriku strujom, nakon čega je “ekskluzivitet” snabdjevanja najvećeg potrošača preuzela takođe državna kompanija Montenegrobonus, koja je za tri mjeseca saradnje sa KAP-om “ostala kratka” devet miliona eura. Od Nove godine KAP uzima struju iz elektroenergetskih sistema okruženja (međunarodna interkonekcija), što je nezabilježen slučaj u praksi. Uostalom, u svijetu se svaki proizvođač aluminijuma, kao “žderač” struje, isključuje sa energetskog sistema čim ne plati jedan mjesečni račun za struju.
Sad, ako se pitate zašto EPCG davno to nije uradila, odgovor je relativno jednostavan: zato što je Elektroprivredi prećutno dozvoljeno da ne uplaćuje poreze i doprinose u iznosu duga KAP-a za struju, što očito predstavlja “spremanje terena” za novo poravnanje.
Status quo: Takođe, zaključcima je predviđeno da se do 20. oktobra izradi analiza održivosti aluminijumske proizvodnje u Crnoj Gori, kako bi se konačno utvrdilo da li je dugoročno isplativo funkcionisanje fabrike sa 500 zaposlenih i prepolovljenom proizvodnjom od 50 hiljada tona i tu dolazimo do srži Gordijevog čvora.Naime, osnovni problem sa zaključcima koje je parlament aminovao je u tome što se ne rješavaju dva suštinska problema: način raskida saradnje sa CEAK-om bez posljedica po državnu kasu i makar kratkoročna legalna varijanta snabdjevanja fabrike strujom. Rusi su već navikli da ne plaćaju struju, bez obzira na to što mjesečni račun zbog prepolovljene proizvodnje ne prelazi 2,5 miliona eura, tako da sigurno nemaju ništa protiv održavanja statusa quo, što im se zaključcima (in)direktno i omogućava. I poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović je konstatovao da KAP može, umjesto plaćanje rate “svojoj” banci u Rusiji, lako namirivati struju iz mjesečnih prihoda kompanije.
Bez dobre odluke: Usvojeni zaključci očito predstavljaju kupovinu vremena državnim organima kojima je dato još pola godine da pokušaju da riješe problem KAP-a.
Đukanovićeva Vlada je, na prijedlog Rusa, parlamentu predložila da se prenos akcija na državu realizuje isplatom trećine duga KAP-a prema VTB banci u iznosu od 40 miliona eura iz budžeta, ili 51 milion u ratama. Vladini zaključci, međutim, su “dočekani na nož” od strane koalicionog partnera SDP-a, koji se shodno striktno ekonomskoj logici zalaže za gašenje nerentabilne fabrike. S druge strane, u Vladi smatraju da KAP sa manjim obimom proizvodnje ima perspektivu, pogotovo ukoliko dođe do značajnijeg rasta berzanske cijene aluminijuma na Londonskoj berzi metala. Trenutno je proizvodna cijena tone aluminijuma za oko 250 dolara veća od tržišne.
U svakom slučaju Vlada ima na raspologanju još pola godine da riješi pitanje KAP-a. Samo još da vidimo – kako?
Siniša GORANOVIĆ
