Tako posjetioci glavnog grada na pitanje u vezi sa određenom lokacijom dobiju odgovor tipa "pored Šargarepe" ili "nedaleko od Pomorandže".
U Podgorici postoji zgrada koju građani nazivaju „Rožajska“, jer je u njoj nekada bilo sjedište firme Gornji Ibar iz Rožaja, a samo porijeklo imena zgrada je ono što ih ćini originalnijim.
Zgrade sa specifičnim bojama poznate su kao „Južno voće“, pa su soliteri crvene i narandžaste boje nazvani "Trešnja" i "Pomorandža", dok se u njihovoj blizini nalaze zgrade "Limun" i "Kivi".
„Šargarepa“ koja se nalazi u blizini centra grada ime je takođe dobila po svojoj boji, „Kanarinka“ i „Papagajka“ su isto tako specifične po bojama.
„Ova zgrada je bila okrečena u pravoj boji šargarepe, građani su je tada tako nazvali što je ostalo i dan danas prepoznatljivo svima, iako je fasada izgubila svoju boju. Mnogi čak ni ne znaju koja je ovo ulica, ali svi znaju za „Šargarepu“, kazao je za agenciju Anadolija Jandrija Krajinović, stanovnik "Šargarepe", jedne od brojnih podgoričkih zgrada, koje nose prepoznatljive nazive.
Soliteri u kojima su smješteni policajci simbolično se nazivaju „Dva pendreka“, dok su zgradu u kojoj bi se doseljavali novopridošli stanovnici grada, građani Podgorice prozvali „Seljanka“, a danas u tom kraju ta zgrada predstavlja orijentir mnogim stanovnicima.Zgrade kod podgoričkog gradskog groblja mlađe generacije nazvale su „Pogled na budućnost“, dok su soliteri „Pet udovica“, tako nazvane još u vremenu kada u tom dijelu nije postojala nijedna druga zgrada.
Danica Vukčević objasnila je novinaru Anadolije da je „Pamučna“ zgrada u kojoj živi, dobila to ime zbog toga što je ravna i bez balkona.
Za tri solitera „Tri junice“ Danica kaže da su ime dobile po stočnoj pijaci koja se nekada nalazila na tom mjestu gdje su sada zgrade, te je tada i ostao prepoznatljiv naziv.
Zgrade u kojima su smješteni funkcioneri, akademici i profesori poznate su kao zgrada „Lordovka“ i „Zgrada mozgova“, a zbog svog kockastog oblika tri zgrade su dobile naziv „Kocke šećera“. Između ostalih brojnih naziva koji uvijek izmame osmjehe stranih turista su i „Versaće“, „Devet Jugovića“, „Ruske kule“, "Napolitanka" i druge.
Kako su s godinama nicale stambene zgrade, tako su istovremeno nastajala i imena, što je Podgoričanima vremenom prešlo u naviku.
Svaka zgrada nosi sa sobom i neku specifičnost. Anegdote u Podgoricu dolaziće sa novim zgradama i stanarima, nazivi starih zgrada će se pamtiti ali će uvijek, kako generacije prolaze, biti onih koji će se pitati kako su zapravo nastala sva ta imena.
