Nakon što je pukom srećom, uspio da izvuče živu glavu iz „kandži“ otmičara, prema pisanju Dana, pomoć mu je ukazana u bolnici u Prištini, a pregledan je i u Domu zdravlja u Rožajama.
- Iživaljavali su se nada mnom, palili su me po tijelu i mučili do iznemoglosti. Sve se dešavalo u nekom podrumu, gdje su me zadržali oko sat vremena, a potom odveli u šumu i skinuli mi vrću sa glave. Gurnuli su me i pao sam licem okrenutim ka zemlji. Čuo sam repetiranje pištolja i pomislio da će me ubiti. Kroz glavu mi je prolazilo hiljadu misli, u djeliću sekunde ređale su se slike djece i roditelja i pomislio sam da ih nikada više neću vidjeti. Međutim, jedan od otmičara je u tom momentu povikao: jo, jo, jo (ne), nakon čega se sve utišalo. Uzeli su mi odjeću i otišli. Nijesam znao gdje se nalazim i pokušavao sam da se domognem puta.
Ne sjećam se koliko je vremena prošlo kada sam stigao do jedne kuće, iz koje niko nije izašao, pa sam se uputio ka drugoj. Čovjek koji je otvorio vrata objasnio mi je da se nalazim u selu Jablanica, a igrom slučaja, jedan od braće koji tu žive je ljekar, pa me pregledao na licu mjesta i pozvao policiju - ispričao je Fejzić, dodajući kako je policiji u Peći kazao da je kidnapovan zbog toga što je javno progovorio o švercu cigareta sa teritorije Crne Gore na Kosovo.
Nakon iskaza koji je dao u stanici u Peći, tamošnja policija ga je dopratila do bolnice u Prištini gdje mu je ukazana pomoć i ponovo je vraćen u pećku policijsku stanicu.
Fejzić je potom kazao što mu se desilo u noći kada je kidnapovan u tunelu na putu prema kući u Balotićima.
- Dok sam se vraćao kući iz Rožaja, prema Besniku, u kamenom tunelu u blizini gradske deponije, presrela su me tri automobila - „mercedes“ bijele boje tipa 190, čije oznake nijesam zapazio, drugo vozilo je bilo sive boje i ne znam koje marke. Iz suprotnog smjera naišao je džip „opel“ crne boje, bez registarskih oznaka i prepriječio mi put. Pokušao sam da skrenem udesno i udario u stijenu tunela, a kada sam krenuo da izađem iz vozila, iz džipa su izašla dva maskirana lica i munjevitom brzinom me izvukla napolje. Otimajući se, ostao sam bez jedne patike, a tada sam vidio još četiri osobe, koje su takođe bile maskirane - ispričao je Fejzić, ističući da se sve odigralo u nekoliko sekundi.
- Stavili su mi vreću na glavu i ubacili me u vozilo, na patosu između prednjeg i zadnjeg sjedišta. Ruke su mi svezali nekom žicom ili plastikom koju sam uspio da prekinem, pa su mi preko odjeće selotejp trakom vezali ruke i noge. Oko sat vremena smo se vozili asfaltiranim putem, a potom smo stali i izveli su me iz auta. Iako mi je sve vrijeme vreća bila na glavi, osjetio sam kako me vode uz neko brdo, a nakon petnaestak minuta ponovo su me ubacili u putničko vozilo.
Poslije dvadesetak minuta vožnje ušli smo u drugo vozilo i nakon otprilike sat vremena stigli do neke garaže i dalje niz stepenice u podrum, gdje su nožem isjekli traku kojom sam bio vezan. Tu su mi nakratko podigli vreću, a jedan od otmičara obratio mi se riječima: „Vrijeme je da te gazda vidi“. Skinuli su mi garderobu, osim donjeg veša, čarapa i patike koja mi je ostala na nozi. Pokušali su da me vežu lancem, ali sam se opirao. Oborili su me na pod i počeli da me muče. Užarenim metalnim predmetom pekli su me po tijelu i udarali. Trpio sam nesnosne bolove - kazao je Fejzić, koji je pod jakim bolovima od opekotina povezen u šumu gdje je preživio najstrašnije traume.
- Sumnjam da su moju otmicu, zajedno sa švercerima sa Kosova, organizovali Meho, Bajram i Mujo Mujević kao i Enver Murić, službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost u Rožajama, da bi me uplašili, samo zato što sam pokušao da raskrinkam njihov posao oko šverca cigareta, o čemu imam dokaze, kazao je Fejzić.
